 |
| Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili… |
Allah, dž. š., nam u Kur'anu saopćava da je prvi pejgamber bio Adem, a. s. Drugi pejgamber čije ime se u Kur'anu spominje nakon Adema, a. s., je Nuh, a. s. Što se tiče Ibrahima, a. s., on je živio nakon Nuha, a. s., i, s obzirom na kur'anska saopćenja, poticao je od Nuhove loze (As-Saffat, 83). A Ishak, Ismail, Jakub, Jusuf, Musa, Harun, Davud, Sulejman, Zekerija, Jahja i Isa, a. s., bili su pejgamberi koji su poticali od loze Ibrahimove, a. s.
U povijesnim izvorima piše da je Ibrahim, a. s., živio na Bliskom istoku, na području Mesopotamije, a u Kur'anu se kaže da je Ibrahim, zajedno sa svojim sinom Ismailom, a. s., sagradio Kabu. Ovaj detalj nam ukazuje na činjenicu da je Bliski istok područje na kome je živio Ibrahim, a. s.
Drugi značajan detalj koji se u Kur'anu iznosi o Ibrahimovom narodu je da je njegov narod bio idolopoklonički. Upravo se ove činjenice nalaze u historijskim izvorima; gotovo svi bliskoistočni narodi tog vremena posjedovali su jedno idolopokloničko vjerovanje. Tadašnje idolopokloničke zajednice klanjale su se ili kipovima koje su svojeručno napravili, ili nebeskim tijelima poput Sunca i Mjeseca. U arheoloških iskopinama načinjenim na prostoru nekadašnje Mesopotamije pronađeni su detalji i ostaci hramova zvanih Ziggurat, koji su izgrađeni za molitvu Suncu i Mjesecu. Ostaci niza kipova napravljenih od kamenja ili gline, a koji su korišteni kao kumiri, također su pronađeni prilikom arheoloških iskopina na ovom području.
Ukratko, povijesna i arheološka saznanja pokazuju da je, u periodu života Ibrahima, a. s., Bliski istok bio ''svijet idolopoklonika''. Allah, dž. š., je odabrao Ibrahima, a. s., i ukazao mu čast zadatkom vjerovjesništva. Kao jedan dobri rob, on je, među ovim krajnje razuzdanim, agresivnim i tiranskim idolopoklonicima predstavljao Allahovu vjeru i uzoran moral.
Prema Allahovim saopćenjima u Kur'anu, Ibrahimov narod je izrađivao kipove od kamenja i drveta, potom su ove kipove prihvatali kao svoja božanstva i klanjali im se. Svoje molitve su obavljali pred ovim kumirima, molili su im se i od njih tražili pomoć. Vjerujući da im mogu naškoditi, strahovali su i očekivali pomoć od ovih nepomičnih, beživotnih komada kamenja i drveta, koje su svojeručno oblikovali. A najbitnije od svega je činjenica da su bili krajnje ustrajni u tom svom neosnovanom vjerovanju. Slijepo su oponašali živote prethodnih pokoljenja, svojih predaka, i svako pokoljenje je ovo nastrano uvjerenje tradicionalno ostavljalo u naslijeđe narednom pokoljenju.
 |
| Ur Ziggurat, koji je, radi klanjanja Mjesecu, izgrađen od strane Ur Nammu (2112-2095 p.n.e.). Prema natpisima Hammurabi, najpoznatiji među sumerskim gradovima bio je Ur. |
Ibrahimu, a. s., koji je porastao u jednom takvom okruženju, Allah, dž. š., objavljuje da je On Stvoritelj nebesa i Zemlje i svega onoga između toga dvoga, a da su u velikoj zabludi oni koji vjeruju u suprotno. Međutim, idolopoklonički narod je želio da i Ibrahim misli i živi poput njih. A Ibrahim, a. s., se okrenuo od ovog nastranog uvjerenja, odbio prihvatiti sva lažna božanstva kojima su se klanjali i vjerovao da je jedini i istinski Bog Allah, dž. š. Da bi povećao i učvrstio Ibrahimovu vjeru, Allah, dž. š., mu je pokazao dokaze Svoje moći i gospodarstva na Zemlji i nebesima:
I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. (Al-An'am, 75)
Kao što smo prethodno naglasili, Ibrahim, a. s., je odrastao u jednom narodu idolopoklonika, čiji su se i preci klanjali kumirima. Odrastao je skupa sa njima i uzeo njihovu naobrazbu. Međutim, dok je njegov narod vodio jedan nastrani i zalutali način življenja, on je, za razliku od ostalih pristalica, iskazivao jedan različit karakter i jedan izuzetni moral; vjerom u Allaha, dž. š., on je prekinuo svaku sličnost sa njima i odvojio se.
Ibrahim, a. s., se nije zadovoljio samo izbjegavanjem širka (pripisivanja druga Allahu, dž. š.), već je ovom narodu, koji se nalazio u širku, objašnjavao Allahovo postojanje i pozivao ih u vjeru u Allaha, dž. š. Međutim, oni nisu prihvatali činjenice koje im je objašnjavao Ibrahim, a. s., a kao izgovor i opravdanje za svoja djela iznosili su svoju privrženost vjeri svojih predaka:
 |
| Na ostacima pronađenim na području Mesopotamije lokalno stanovništvo je predstavljeno kako se, u skladu sa svojim neodrživim vjerovanjem, klanja različitim kumirima. Na slici se vidi asurski kralj Tukulti-Ninurta (1243-1207) kako se klanja pred navodnim bogom vatre, Nuskuom. Nusku nije slikan, simboliziran je prijestoljem. |
A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu Objavu!" - oni odgovaraju: "Nećemo, slijedit ćemo ono na čemu smo zatekli pretke svoje." - Zar i onda kada im preči nisu ništa shvaćali i kada nisu na Pravome Putu bili?! (Al-Baqara, 170)
Jedan od razloga što narod Ibrahima, a. s., nije napuštao svoju višestoljetnu nastranu i idolopokloničku vjeru je tradicionalna zabluda onih koji žive daleko od Pravog Puta: ponašati se u svjetlu onih koji su u većini, a ne onih koji su na ispravnom, Pravom Putu. Prema njima, ako većina prihvata neko vjerovanje i misao, to ubjeđenje bi se trebalo prihvatiti kao ispravno. Razmišljati suprotno, odnosno nepotrebno istraživati, analizirati i kritizirati misao koja je generalno prihvaćena od strane društva - eto, to je jedna velika zabuna koju je Allah, dž. š., opisao u Kur'anu i koje se ljudi trebaju kloniti. Allah, dž. š., na slijedeći način u Kur'anu upozorava ljude na ovo pitanje:
Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova Puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore. (Al-An'am, 116)
Što se tiče Ibrahima, a. s., on je, kao i svi ostali pejgamberi i dobri vjernici, bio daleko od ove velike zablude nevjernika. Nije odustajao od Pravog Puta ni po cijenu da se nađe suočen sa cijelim narodom, bliskima i rodbinom. Jednom kategoričnom odlučnošću je vjerovao u Allaha, dž. š., i sa tog puta ga nije mogla odvratiti nikakva nevolja ni bilo kakve presije.
 |
| Our prophet (may Allah bless him and grand him peace) said: "Every prophet has friends from among the prophets. My friend is Abraham, my forebear and the friend (Khalil) of my Lord. "He then recited the following verse: "The people with the strongest claim to Abraham are those who followed him and this prophet, and those who believe. Allah is the Protector of the believers." (Surah Al'Imran: 68) (Hadith at-Tirmidhi) |
Sve zajednice koje su tokom povijesti nastavljale sa svojim civilizacijama nesumnjivo su bile obaviještene o Allahovom postojanju, jedinosti, o tome da On posjeduje neograničenu moć i volju, o postojanju budućeg svijeta i o tome šta Allah, dž. š., zahtijeva od Svojih robova. O ovoj činjenici Svemogući nas u Kur'anu obavještava na slijedeći način:
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!" I bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi Put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po Svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali. (An-Nahl, 36)
Poslanici su časni ljudi koje je Allah, dž. š., posebno odabrao i koje je obdario superiornim odlikama. Svojim jakim imanom, lijepim moralom, superiornim karakterom i uzornim ponašanjem oni su uvijek skretali pozornost okoline; izdvajali su se od zalutalog i izopačenog društva u kome su se nalazili. Jedna od najbitnijih odlika koja ih odvaja od ostalih insana je da su dobivali Objavu od Allaha, dž. š. U suri An-Nisa' Allah, dž. š., se obraća na slijedeći način:
Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur. (An-Nisa', 163)
Veliko Allahovo dobročinstvo cijelom čovječanstvu je to što je Svoju objavu ljudima dostavljao posredstvom pejgambera. Putem ajeta Allah, dž. š., je ljudima pokazao Pravi Put, podučio ih načinu molitve, opisao uzorni moral i Svoju vjeru saopćio na jedan upotpunjen način. Da je, putem Objave, pejgambere podučio dobrim djelima i načinu molitve, Allah, dž. š., to na slijedeći način saopćava u suri Al-Anbiya':
I učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali. (Al-Anbiya', 73)
 | ||
| 1- Turkey | 8 - Damascus | 15 - Iraq |
| Put koji je, u svjetlu povijesnih zapisa, na karti obilježen crvenim isprekidanim linijama predstavlja putovanje Ibrahima, a. s., koji je iz sumerskog grada Ura došao do Mekke. (Stranica desno:) U iskopinama načinjenim izvan zidina grada Ur pronađeni su ostaci jednog naselja iz 2000. godine p.n.e. Historičari smatraju da je i narod Ibrahimov, a. s., vjerovatno živio u kućama nalik ovima koje vidimo na fotografiji | ||
Dženneta, su, potpunim izvršavanjem Allahovih naredbi, uvijek živjeli jednim uzornim životom.
Pejgamberstvo je jedan častan poziv kojim su obdareni odabrani robovi Allaha, dž. š. Upravo ovaj časni poziv Allah, dž. š., je, nakon izvjesnih iskušenja, ukazao Ibrahimu, a. s. Allah, dž. š., na slijedeći način saopćava da je, prije no što mu je povjerio zadatak pejgamberstva, Ibrahima, a. s., stavio na iskušenja:
A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskušenje stavio, pa ih on potpuno izvršio, Allah je rekao: "Učinit ću da ti budeš ljudima u vjeri uzor!" - "I neke moje potomke!" - zamoli on. - "Obećanje Moje neće obuhvatiti nevjernike" - kaza On. (Al-Baqara, 124)
Kao što se saopćava ajetom, Ibrahim, a. s., se, naspram Allahovih iskušenja, ponio krajnje poslušno i u potpunosti je izvršio sve Allahove naredbe. Svi vjernici su, također, poput Ibrahima, a. s., zaduženi da besprijekorno izvršavaju Allahove naredbe. Ibrahimova, a. s., bezrezervna poslušnost Allahu, dž. š., i povinovanje svim Njegovim naredbama su veoma lijepi primjeri za sve nas.
Ibrahim, a. s., je rob superiornih svojstava, kojem je čast poslanstva Allah, dž. š., ukazao u njegovim ranim godinama (Al-Anbiya', 60). Allah, dž. š., ga je odabrao iz jednom politeističkog naroda i ukazao mu dužnost objavljivanja Njegove vjere. Ono čime je obdario Ibrahima, a. s., Allah, dž. š., nam saopćava u slijedećem ajetu:
Ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli. A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali. (An-Nisa', 54)
U navedenom ajetu se saopćava da je Ibrahimovim potomcima, odnosno Ibrahimu, a. s., i njegovoj lozi data "Knjiga i mudrost". Da je Ibrahimu, a. s., dao Listove, Allah, dž. š., nas obavještava slijedećim ajetom:
A onaj svijet je bolji i vječan je. Ovo, doista, ima u listovima davnašnjim, listovima Ibrahimovim i Musaovim. (Al-A'la, 17-19)
Zar on nije obaviješten o onome šta se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno ispunjavao. (An-Nadžm, 36-37)
 |
To, isto tako, pokazuje da je, prije objave Tevrata Musau, a. s., Allah, dž. š., objavio Listove (Suhufe) Ibrahimu, a. s. Na ovim listovima se nalazila hanif vjera, zasnovana na Ibrahimovoj, a. s., predanosti Allahu, dž. š. U vezi s tim, Muhammed, a. s., je rekao slijedeće:
"Ej, Allahov poslaniče, je li tebi objavljeno bilo šta od onoga što se nalazilo na Listovima Ibrahima i Musaa, a. s.?" - upitao sam, a on je dao slijedeći odgovor:
"Ej, Ebu Zerr! (''Da, objavljeni su slijedeći ajeti'' - rekao je i proučio ih:) "Postići će šta želi onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa namaz obavi! Ali, vi više život na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vječan je. Ovo, doista, ima u Listovima davnašnjim, Listovima Ibrahimovim i Musaovim."1
