Analizom riječi koje se spominju u kazivanjima o smrti pejgambera i ajeta u kojima se govori o smrti Isaa, a. s., doći će se do jedne veoma bitne činjenice u vezi sa smrću Isaa, a. s. U ovom poglavlju ćemo se osvrnuti na značenja arapskih riječi kojima se u Kur'anu opisuju smrti Isaa, a. s., i ostalih pejgambera i na koji su način korištene u kur'anskim ajetima.
Riječi koje se u Kur'anu koriste u vezi sa smrću ili ubistvom pejgambera, kao što ćemo to naknadno detaljno vidjeti, su uglavnom riječi "katele" (ubiti), "mate" (umrijeti), "haleke" (likvidirati, ubiti), "salebe" (razapeti). Međutim, za Isaa, a. s., u Kur'anu se, korištenjem formulacije "a nisu ga ni ubili (ma katelehu) ni raspeli (ma salebehu)", na jedan sasvim očit način naglašava da on nije ubijen ni na jedan način ubijanja. Saopćava se da je pokazan jedan nalik na Isaa, a. s., a da je on uzdignut k Allahu, dž. š. A u suri Ali 'Imran se saopćava da će Allah, dž. š., Isau, a. s., uzeti dušu i da će ga izdići k Sebi:
I kada Allah reče: "O, Isa, dušu će ti uzeti (muteveffijke) i k Sebi te uzdignuti (rafiuke) i spasit ću te od nevjernika i učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta... (Ali 'Imran, 55).
Način upotrebe riječi koje se u Kur'anu spominju u značenju smrti i formulacije ''uzeti dušu' iz sure Ali 'Imran su slijedeći:
Riječ "vefat", koja se spominje u navedenom ajetu, dolazi u drugim značenjima osim u značenju smrti. Analiziranje ajeta sasvim jasno iznosi da Isa, a. s., nije umro u općepoznatom značenju. U 117. ajetu sure Al-Ma'ida slučaj smrti se prenosi na slijedeći način:
"Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: 'Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!' I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo (teveffeyteni), Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš."Arapska riječ, koja se spominje u aktualnom ajetu i koja se u mnogim prijevodima navodi u značenju "ubiti" ili "usmrtiti" izvedenica iz glagola "teveffa" i nema značenje smrti, već "uzimati dušu". A Kur'an nam opet saopćava da uzimanje duše ne dolazi uvijek u značenju smrti. Ilustracije radi, u ajetu u kome se koristi riječ "teveffa" govori se o "uspavljivanju", a ne smrti:
On vas noću uspavljuje (teveffakum) - a zna i šta ste preko dana griješili - zatim vas budi, sve dok ne dođe čas smrti. Na kraju, Njemu ćete se vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti (Al-An'am, 60).
Riječ koja se u navedenom ajetu prevodi kao “uspavljivati” ista je kao i riječ koja se koristi u 55. ajetu poglavlja An-Nisa’. Dakle, u ova dva ajeta koristi se riječ “teveffa”. S obzirom da spavanje nije smrt, onda je sasvim očito da se riječ “teveffakum”, koja se koristi u navedenim ajetima, ne odnosi na smrt već da je treba prevoditi kao “Onaj ko noću uzima vaše duše”. Ista riječ se u narednom ajetu koristi na slijedeći način:
Allah uzima duše (teveffa) u času njihove smrti (mevt), a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru (el mevte), a ostavlja one druge do roka određenog... (Az-Zumar, 42).
Kao što se razumije i iz prethodnog ajeta, Allah, dž. š., uzima duše onih koji spavaju, ali ih, do određenog roka, ponovo vraća onima kojima nije odredio da umru. Za ljude u ovakvom stanju ne može se reći da su mrtvi u općepoznatom značenju te riječi. Samo se nalaze u jednoj drugačijoj dimenziji, gdje im se privremeno duša odvaja od tijela. A prilikom buđenja duša im se ponovo vraća u tijelo.
U tefsiru poznatog turskog alima prof. dr. Süleymana Atesa se, također, riječ "teveffa" objašnjava na slijedeći način:
Prema onima koji kažu da se riječ 'teveffa' koristi u značenju 'sna' – a većina je tog stajališta – prijevod ajeta je u značenju "uspavat ću te". Na kraju, možemo reći da je, ulaskom u jedno stanje nalik snu, Isa, a. s., uzdignut ka Allahu, dž. š., da to nije uobičajeno stanje smrti i da je jedino riječ o jednom odvajanju iz ove uobičajene dimenzije živih bića. (Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.) (Prof. Dr. Süleyman Ates, Yüce Kur'an'in Cagdas Tefsiri, Tom 2, Str.: 49-50)
Riječ koja se u Kur'anu generalno koristi u kontekstu objašnjenja smrti je arapski glagol ''katele'', koji dolazi u značenju ''ubiti''. Glagol ''katele'' se u suri Al-Mu'min koristi na slijedeći način:
"Pustite vi meni" - reče faraon - "da ubijem Musaa (aktul), a on neka traži pomoć od Gospodara svoga... (Al-Mu'min, 26).
Formulacija ''da ubijem Musaa'' je prijevod originala koji glasi ''aktul Musa'', što je izvedenica od glagola ''katele''. A u drugom ajetu se isti glagol koristi na slijedeći način:
... i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali (yaktulune)... (Al-Baqara, 61).
Riječ ''ubijali'', koja se spominje u ajetu, je prijevod ''yektulune'' i opet je to izvedenica glagola ''katele''. A, kao što je to jasno izraženo i u prijevodu, dolazi u značenju ''ubiti''.
U narednim ajetima, u kojima se saopćavaju smrti pejgambera, istaknut je način upotrebe glagola ''katele''. Sve riječi čiji su originali naznačeni u zagradama imaju zajednički korijen ''katele'':
... Naredit ćemo Mi da se pribilježi ono što su oni rekli, kao i što su, ni krive ni dužne, vjerovjesnike ubijali (katlehum)... (Ali 'Imran, 181)
... I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerivali, a druge ubijali (taktulune). (Al-Baqara, 87)
… Reci: "Pa zašto ste još davno neke Allahove vjerovjesnike ubili (taktulune), ako ste vjernici bili?'' (Al-Baqara, 91)
Onima koji ne vjeruju u Allahove dokaze i koji su vjerovjesnike, ni krive ni dužne, ubijali (yaktulune), a ubijaju (yaktulune) i ljude koji traže da se postupa pravedno, navijesti bolnu patnju. (Ali 'Imran, 21)
... pa zašto ste ih, ako istinu govorite, ubijali (kateltumuhum)?" (Ali 'Imran, 183)
… ovaj je rekao: "Sigurno ću te ubiti (leaktulenneke)!"... (Al-Ma'ida, 27)
"I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ (taktuleni), ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem (aktuleke)... (Al-Ma'ida, 28)
Ubijte (uktulu) Jusufa ili ga u kakav predio ostavite... (Yusuf, 9)
I žena faraonova reče: "On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga (la taktulu)... (Al-Qasas, 9)
"O Musa," - reče - "glavešine se dogovaraju da te ubiju (li yaktulu)... (Al-Qasas, 20)
Odgovor naroda njegova bijaše: "Ubijte ga (uktuluhu) ili spalite!"... (Al-'Ankabut, 24)
Druga riječ koja se u Kur'anu koristi u značenju smrti je glagol “haleke”. Riječ ''haleke'' se u Kur'anu koristi u značenjima "umrijeti, poginuti". Ilustracije radi, u 34. ajetu sure Al-Mu'min se koristi na slijedeći način:
A kad je on umro (haleke), vi ste rekli: 'Allah više neće poslije njega poslati poslanika!'... (Al-Mu'min, 34).
Formulacija iz ajeta, koja je prevedena sa 'kad je umro', na arapskom glasi 'iza heleke' i, dakle, također ima značenje 'umrijeti'.
Druga riječ koja se u Kur'anu koristi u vezi sa smrću pejgambera je riječ 'el-mevte'. Glagol 'mate' se u Kur'anu koristi u značenju 'umrijeti'. Jedan od tih glagola koristi se u suri Saba', u vezi sa Sulejmanom, a. s.:
A kad smo odredili da umre (el mevte), crv koji je bio rastočio štap njegov - upozorio ih je da je umro (mevtihi) ... (Saba', 14).
Drugi glagol istog korijena koristi se u kontekstu Jahjaa, a. s.:
I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro (yemutu) i na dan kad bude iz mrtvih ustao! (Maryam, 15).
Glagol iz ajeta koji se prevodi sa 'umro' je arapski glagol 'yemutu'. Ista riječ koristi se i u ajetima koji govore o smrti Jakubu, a. s. U suri Al-Baqara navedena riječ koristi se na slijedeći način:
Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas (el-mevte) došao i kada je sinove svoje upitao... (Al-Baqara, 133).
Riječ 'el-mevte' koja se spominje u navedenom ajetu takođet potječe od istog korijena i ima značenje 'smrti'.
A u jednom ajetu, u vezi sa Muhammedom, a. s., istovremeno se koriste glagoli i 'katele', a i 'mate':
Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro (mate) ili ubijen bio (kutile), zar biste se stopama svojim vratili?... (Ali 'Imran, 144).
Riječ 'mevt' koja dolazi od korijena 'mate' (umrijeti) se opet spominje i u drugim ajetima koji isto tako govore o smrtima poslanika:
..."Kamo sreće da sam ranije umrla (mittu) i da sam potpuno u zaborav pala!" - uzviknu ona (Maryam, 23).
Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan (el-hulde); ako ti umreš (mitte), zar će oni dovijeka živjeti? (Al-Anbiya', 34).
(Ibrahim, a. s.:) "(On je onaj) koji će mi život oduzeti (yumituni), i koji će me poslije oživjeti." (Aš-Šu'ara', 81).
Što se tiče druge riječi zastupljene u Kur'anu, koja nije glagol u direktnom značenju 'umrijeti' ili 'ubiti', je riječ 'halid', koja izražava 'besmrtnost'. Riječ 'halid', dakle, ima značenje 'trajnosti', 'vječnosti', 'besmrtnosti'. Riječ 'halid' se u suri Al-Anbiya' koristi na slijedeći način:
Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni (halidiyne) bili (Al-Anbiya', 8).
...A nisu ga ni ubili ni raspeli (ma salebu)... (An-Nisa', 157)
...jedan od vas će gospodara svoga vinom pojiti, a drugi će raspet biti (yuslebi)... (Yusuf, 41)
Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti (yusallebu)... (Al-Ma'ida, 33)
Izodsijecat ću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda će vas sve razapeti (usallibennekum)! (Al-A'raf, 124)
...(faraon:) "... ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti (usallibennekum)...'' (Ta-ha, 71)
...Viknu faraon: "...poodsijecat ću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati (usallibennekum)!" (Aš-Šu'ara', 49)
Kao što se vidi iz navedenih ajeta, smrt Isa, a. s., i smrti ostalih pejgambera se formuliraju međusobno veoma različitim riječima, glagolima. U kur'anskim ajetima Allah, dž. š., saopćava da Isa, a. s., nije ubijen, razapet, da je ljudima pokazan neko nalik njemu, da ga je usmrtio (odnosno, da mu je, kao u snu, uzeo dušu) i da ga je uzdigao k Sebi. Dok se za Isaa, a. s., koristi glagol 'teveffa', koji dolazi u značenju 'uzeti dušu', za druge pejgambere se koriste formulacije 'katele' ili 'mevt' koje izražavaju uobičajeno usmrćivanje. A sve ove činjenice nas još jednom upućuju na izuzetnost stanja Isa, a. s.
Na kraju, možemo reći da je, ulaskom u jedno stanje nalik snu, Isa, a. s., uzdignut ka Allahu, dž. š., da to nije uobičajeno stanje smrti i da je jedino riječ o jednom odvajanju iz ove uobičajene dimenzije živih bića. A Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.
Da riječ “vefat”, koja se spominje u navedenom ajetu, dolazi u drugim značenjima osim u značenju smrti, vidjet ćemo u narednim poglavljima. A drugi dokaz koji skreće pažnju na ovo pitanje jesu formulacije koje se u Kur’anu koriste u kontekstu smrti ostalih poslanika. Formulacije koje se u Kur’anu koriste za smrt ili ubistvo poslanika veoma su jasne. Ilustracije radi, u 155. ajetu sure An-Nisa’ vidimo sasvim očit primjer toga: “Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali...” Međutim, korištenjem jedne veoma nedvojbene formulacije “a nisu ga ni ubili ni raspeli” u Kur’anu se naglašava da Isa, a. s., ni na kakav način nije ubijen.
