 |  |
| Kao što Allah kaže u Kur’anu, šejtan uvijek pokušava odvratiti ljude od pravog puta, i udaljiti ih od Allahove vjere i kur’anskih propisa. | |
On radi svoj posao 24 sata dnevno. On ne pravi nikakve razlike između siromašnih i bogatih, starih i mladih, lijepi i ružnih, i ulaže najveći trud da sve njih zavede. On osjeća odbojnost prema svima, ma ko oni bili.
Šejtan je ispunjen ovom mržnjom još od nastanka prvog ljudskog bića. Nakon što je Allah stvorio Adama, naredio je Iblisu da mu se pokloni, ali on je bio ispunjen ponosom i ljubomorom, nije se pokorio Allahu i odbio je da mu se pokloni. Zbog ovog odbijanja i uvrede on je protjeran iz Dženneta. Naš Gospodar govori nam o tome u Kur’anu:
Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!", i oni su se poklonili, osim Iblisa, on nije htio pokloniti mu se. "Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?", upita On. "Ja sam bolji od njega, mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače", odgovori on. "E onda izlazi iz Dženneta", reče On, "ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!" (El-E’raf, 11-13)
Allah nam govori u Kur’anu da je Iblis krivio ljude za svoj progon i zatražio je od Allaha određeni vremenski period koji će se završiti Sudnjim Danom. U tom vremenskom periodu on će stavljati čovjeka na kušnju i skretati ga na krivi put.
"’Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!’, zamoli on. ‘Daje ti se vremena!’, reče On. ‘E zašto si odredio pa sam u zabludu pao’, reče, ‘kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!’ ‘Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!’, reče On. ‘Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista će Džehennem napuniti!’”
Šejtanova je meta cijelo čovječanstvo, počevši od vjernika koji su iskreno prigrlili Allahovu vjeru. Njegova je želja da privuče što više ljudi koji će otići s njim u Džehennem. Pokušava spriječiti ljude da ne klanjaju iskreno, iz srca, želi odvući ljude od Allahove vjere i Kur’ana, a kao rezultat oni će imati bezgraničnu kaznu.
A oni koji vjeruju, svjesni su da njihov najljući neprijatelj šejtan uvijek radi. Dok oni pokušavaju izvršiti Allahove naredbe što bolje mogu, uvijek su podložni šejtanovim igrama i trikovima. Svjesni su tjeskobe i bezrazložnih strahova koje on uzrokuje, kao i poticaja da se borimo protiv Kur’ana ili da ga zanemarimo, zaboravimo i skrenemo s Allahovog puta. Primjer misli koje šejtan stavlja u čovjekove misli možemo pronaći u 268. ajetu, sure El-Bekara:
Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve. (El-Bekara, 268)
Kao što ajet kaže, šejtan se trudi da pridobije osobu koja je izgubila posao i želi da ona zaboravi da Allah opskrbljuje svako živo biće. Čovjek se tada boji da neće biti u stanju naći novac i da će ostati gladan. Umetanjem ovakvih strahova tj. pravljenjem sličnih podmetanja, on pokušava odvući ljude na svoju stranu. U Kur’anu, Allah nam govori šta trebamo uraditi kako bi se izborili protiv zlih poriva koje šejtan budi u nama.
A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna. Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi. (El-E’raf, 200-201)
Najvažnija stvar koju čovjek može učiniti kako bi se zaštitio od šejtanskih zamki jeste da nađe utočište u Allahu. On ne smije zaboraviti da je i šejtan pod Allahovom kontrolom i da nema moć uraditi bilo šta osim ako Allah tako ne želi. U Kur’anu, Allah nam naređuje da izgovaramo ovu molitvu da bi se zaštitili od šejtana:
Reci: "Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi od džina i od ljudi!" (En-Nas, 1-6)
Osoba koja posjeduje osobine kojima nas uči Kur’an uvijek će tražiti utočište od šejtana u Allahu i znat će razliku između misli koje mu šejtan stavlja u glavu, kao da su njegove vlastite, i misli kojima se pokorava Kur’anu. Bit će na oprezu u svakom trenutku i obraćati pažnju na ono što šejtan kaže. On neće dozvoliti da se šejtan petlja u ono što misli i radi. Naprimjer, bilo da je zauzet poslom ili da je sasvim sam, ili, možda, priča s nekim, ako mu se nešto desi ili iskrsne neka poteškoća, uvijek će biti svjestan da šejtan čeka u zasjedi iskušavajući ga da kaže ili uradi djelo mrsko Allahu. U ovakvoj i sličnim situacijama on će govoriti i ponašati se onako kako određuje Kur’an. Na ovaj način vjernik neće pasti pod šejtanov utjecaj. Naš Gospodar govori nam o tome u Kur’anu:
On(šejtan) doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitinika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju. (En-Nahl, 99-100)
 |
| Prema Allahovoj naredbi, …A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu, u 36. ajetu sure En- Nisa, vjernici se lijepo odnose prema ljudima oko sebe. |
Oni nisu nikada svadljivi, nepokorni ili neprijatni, već komuniciraju s ljudima korektno i na lijep način. Zato što žive onako kako Kur’an nalaže, imaju blag pristup i otvoreni su za razgovor. Oni znaju da ljutnja, svadljivost i argumentovanje onih koji žive bez vjere, nemaju mjesta u ponašanju koje propisuje Kur’an. Iz ovog razloga oni praštaju, tolerantni su i trude se prepoznati dobro u drugima. U Kur’anu, Allah nam ukazuje na to kao na odraz uzvišenog karaktera: Strpljivo podnostiti i praštati - tako treba svaki pametan postupiti. (Eš-Šura, 43)
Allah nam naređuje da imamo razumijevanja, tolerancije i da praštamo drugima. On nam to naređuje u sljedećem ajetu:
Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je. (En-Nur, 22)
Iz ovog razloga, vjernik se trudi da ima razumijevanja i tolerancije za svakog drugog vjernika sa kojim dođe u kontakt. Naprimjer, on će biti strpljiv prema vjerniku koji je bučan i budi ga ujutro. On zna da se sve dešava po Allahovom određenju. Allah je htio da se on probudi u tom trenutku, a osoba koja pravi buku Njegov je instrument.
Ovo je jedan od načina na koji možemo stvari posmatrati. Dok bi to, u isto vrijeme, za neke druge ljude bila prilika za svađu i nerviranje, vjernik se trudi da bude ljubazan prema drugim vjernicima koji ga povrijede nenamjerno. Koliko god da je situacija ozbiljna, on ne postaje ljut, neprijatan, niti uznemiruje ljude oko sebe. On se nada da će naići na razumijevanje kada i on napravi grešku. Kao što smo ranije rekli, on se nada da će mu Allah u Njegovoj bezgraničnoj milosti oprostiti za pogreške. Ako ne pokuša oponašati Allahovo ime “Svepraštajući” u svom vlastitom ponašanju, on zna da će ga njegov stav navesti da učini djelo koje je u suprotnosti s kur’anskim propisima.
Osoba koja živi u skladu s kur’anskim propisima imat će pozitivne karakterne osobine. Svojom zrelošću, koju svakodnevno pokazuje u kući, u školi ili na poslu, on sprečava pojavljivanje i najmanje napetosti ili nervoze. Štaviše, ponašanje vjernika služiti će kao primjer drugima. Najvažnije je da njegovo ponašanje odobrava Kur’an i da je njime zadovoljan Allah. Iz informacija koje je sakupio od učenjaka, imam El-Gazali napisao je sljedeće o uzornom ponašanju našeg Poslanika, a.s., prema onima koji ga okružuju:
“....Uvijek je prvi pozdravljao onoga s kim se susretao. Nikada ne bih ustao niti sjeo, a da nije spomenuo Allaha…”
“ ...Imao je običaj da naziva svoje prijatelje po njihovim titulama, i na taj način im odavao počast, a davao je titule i onima koji ih nisu imali.”
“...Bio je veoma pažljiv i ljubazan prema ljudima.” (imam El-Gazali, Ihja ulumid-din)
U svakom slučaju, mi trebamo oponašati uzvišeni karakter našeg Poslanika, a.s. Oni koji prihvate vrijednosti Kur’ana i slijede sunnet našeg Poslanika, a.s., mogu se nadati dobrom životu na ovom svijetu Allahovom voljom kao i da će primiti veliki blagoslov od Allaha.
Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21)
Naprimjer, neko ko ima važan ispit može prespavati ujutro jer mu se pokvario sat. Kada se probudi, trči u školu i biva zaglavljen u gustom saobraćaju. Želi telefonirati školu i javiti da će kasniti, ali sve su telefonske linije zauzete. Ako ga prijatelj koji sjedi do njega upita nešto o tome, on će odgovoriti gnjevnim tonom ili ga samo poprijeko pogledati ne dajući nikakav odgovor. Ovakva osoba sebe smatra susretljivom i punom razumijevanja, ali u ovakvoj situaciji možemo reći da je izgubio strpljenje i da odbija pomoć.
U svakoj situaciji i u svim okolnostima, vjernik odlučno primjenjuje kur’anske vrijednosti u svom načinu života. On je strpljiv s drugima koji govore ili rade stvari koje su pogrešne ili neprijatne.
 |  |
| U skoro svakom društvu postoje ljudi koji nisu vjernici, ali koji manje-više žive u skladu s vrijednostima koje Allah opisuje u Kur’anu. Kada je neophodno, ovi ljudi mogu pomagati, biti pažljivi, požrtvovani, milostivi i pravedni. Ali, bez obzira koliko oni tvrdili da imaju dobre moralne kvalitete, sigurno će biti trenutaka kada neće nepokolebljivo održati ovakvo ponašanje. | |
Naprimjer, neko ga gura iz reda da bi prvi ušao u autobus. Prijatelj mu može reći ružne stvari kada se naljuti. Nepažljiv vozač može ga poprskati blatom od glave do pete dok hoda ulicom. Ovakvih primjera može biti million, ali osoba koja podržava vrijednosti Kur’ana shvatit će da je sudbina odredila da će se tako desiti, i nikada neće biti bijesan i iznerviran i ponašati se na neprimjeren način. On će, naravno, preduzeti sve mjere da mu se to opet ne desi, i sve će uraditi da izbjegne situacije koje će prouzročiti nervozu. Prema kur’anskim vrijednostima, čak i ako se desi nešto što nas povrijedi, moramo biti strpljivi s drugima, i ako je moguće, trebamo se iskupiti za prethodno naše loše ponašanje. U Kur’anu, Allah nam govori da vjernici svojom strpljivošću mogu popraviti loše postupke na lijep način.
Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni. (Fussilat, 34-35)
Prema ovom iskrivljenom načinu razmišljanja, kada govorimo drsko, ismijavamo ljude arogantnim i uvredljivim riječima, kada odgovaramo uvredom i nepoštivanjem, sve su to pokazatelji da smo bolji od onog drugog.
 |  |
| Neki ljudi, čak iako im njihova savjest govori da praštaju onima koji su ih povrijedili ili da budu ljubazni prema onome ko je bio grub prema njima, ipak ne mogu oprostiti, i odgovaraju još većom uvredom. | |
Naravno, ove su ideje u totalnoj suprotnosti s Kur’anom. Allah nam daje u Kur’anu sljedeće primjere o tome koliko je blagoslovljen lijep govor i kako je uvijek koristan za ljude:
Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer - lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi - a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna je riječ kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka. Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na onome svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće. (Ibrahim, 24-27)
Kao što vidimo u ovom ajetu, osoba koja govori poučne riječi i živi u skladu s njima pronaći će ljepotu i neuporedive blagodati u ovom svijetu i u onom što će doći. S druge strane, osoba koja ima neprimjeren način govora i živi u skladu s njim hoda po mračnoj ulici koja završava u Džehennemu.
Vjernik govori lijepo i mudro svakome koga sretne tokom dana. Gdje god da se nalazi, on govori o Allahovoj vjeri, daje savjete iz Kur’ana, govori riječi kojima se prisjeća Allaha i lijepih osobina Njegovog Poslanika, a.s. On se obraća ljudima s poštovanjem. Da bi ohrabrio svoje prijatelje, on hvali njihove dobre osobine koje su preuzete iz Kur’ana i sunneta i govori na način koji će pomoći ljudima da nastave dan u još sretnijem i vedrijem raspoloženju. Možemo uporediti ovakvo ponašanje kod vjernika s dobrom voćkom iz spomenutog ajeta.
Ali, neki ljudi više vole ne govoriti o dobrim osobinama drugih, nego ih žele poniziti ističući njihove greške i mahane. Kao što smo već naglasili, u ajetima sure Ibrahim, naš Gospodar skreće nam pažnju na ovo i poredi ovakav jezik s truhlim drvetom na kojem nema ploda. Isto kao što teške riječi mogu uništiti nečiji odnos, one umanjuju i oduševljenje kod druge osobe i uzrokuju kajanje i žaljenje.
S druge strane, kada vjernik govori s nekim dajući mu savjet kako da popravi svoje nedostatke, ili mu ukazuje na greške, pazit će da izabere najbolje riječi. Čineći to, on ispunjava sljedeće Allahove naredbe:
Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj. (El-Isra, 53)
Kao što Allah kaže u ovom ajetu, šejtan se trudi navesti ljude da ne govore lijepe stvari jedni drugima, i na taj način da postanu jedni drugima neprijatelji. Kada je negativna riječ izgovorena, šejtan odmah počinje da umeće sumnje i pravi razdor između dvoje ljudi. Osoba kojoj je neprijatno, jer je neko bio drzak prema njoj, bit će pod uticajem šejtana i isto mjerom odgovoriti na uvredu. Ovo će ugroziti, ili čak uništiti, njihovo prijateljstvo. Ali lijepe će riječi otkloniti mogućnost da se šejtan miješa i da nas navede da učinimo grešku. Iz ovog razloga, vjernici će se truditi biti što ljubazniji jedni prema drugima, i tako neće stvoriti šejtanu priliku niti mogućnosti da se miješa. Na ovaj način, njihovo će prijateljstvo očvrsnuti. Naš Poslanik, a.s., naredio je vjernicima da se uvijek ponašaju primjereno i lijepo govore:
“Ne budite zavidni jedni drugima; ne mrzite se; ne okrećite leđa jedni drugima; ne potkopavajte jedni druge, već budite vi, Allahovi robovi, braća” (Muslim)
“ Kada pozdravljate nekoga, to je dobrota. Kada postupate pravedno, to je dobrota. Lijepa riječ je dobrota.” (Buhari i Muslim)
“ Ništa se ne vrednuje više od dobrog karaktera.” (Imam Ahmed i Ebu Davud)
Ovo su takođe i kvalitete Allahovih poslanika. Kur’an nam govori o finoći Musaa, a.s.:
A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. "Šta vi radite?", upita on. "Mi ne napajamo dok čobani ne odu", odgovoriše one, "a otac nam je veoma star." I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i reče: "Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!" (El-Kasas, 23-24)
Budući da je bio veoma osjećajan, Musa, a.s., uvidio je odmah da je ženama koje je sreo trebala pomoć, i pomogao im je ne gubeći nimalo vremena. Ova Musaova osobina uzdiže se u Kur’anu, i ljudi od vjere uzimaju je kao primjer u svakodnevnom životu. Kada vide da je neko u teškom stanju, odmah priteknu u pomoć. Pored toga, oni se trude da ih razvesele, velikodušni su jer žele stvoriti lijepu i veselu atmosferu.
Promišljena osoba neće učiniti da se drugi osjećaju neugodno. Osoba koja živi s porodicom i održava čistoću i urednost svojih stvari i prostora u kojem boravi i izbjegava glasno pričanje i slušanje glasne muzike bit će također pažljiva da ne opterećuje nekoga razgovorom ko ne može da je sasluša u tom trenutku i neće zadržavati nekoga ko je u žurbi da nešto obavi. Sve su to primjeri promišljenosti s kojima se često susretnemo u svakodnevnom životu.
 |  |
| U društvu u kojem kur’anske vrijednosti ne preovladavaju ima ljudi koji su grubi, neljubazni, nepromišljeni i ne poštuju jedni druge. Ali, vjernici pažljivo izbjegavaju ovakve manire i ponašanje. Njihovo je ponašanje besprijekorno: ljubazni su, osjećajni i promišljeni. | |
Još jedan nagovještaj promišljenosti je davanje prednosti drugima. Razgovor gdje dvoje ljudi priča o nečemu što je oboma poznato, a jedan od njih pusti ovog drugog da govori i neko ko pusti drugu osobu da pojede posljednji komad hrane samo su neki od primjera promišljenosti. Pored toga, kada ponudimo mjesto u autobusu nekome kome je potrebno i kada pustimo nekoga da plati prije nas na kasi nakon što smo obavili kupovinu, samo su neki od načina da se ljudi zbliže i uspostave dobre odnose. Ljudi koji su promišljeni prema drugima imaju dobre odnose, zasnovane na poštovanju i ljubavi. Štaviše, oni uživaju što su okruženi ljudima u susjedstvu i unaprijed se raduju ponovnom susretu.
S druge strane, u sredini gdje svi pokušavaju učiniti nešto za druge radi koristi koju bi mogli imati od toga - iskreno prijateljstvo ne može da postoji. Dvosmislen razgovor i izvještačeno ponašanje sprečava da se stvori pravo prijateljstvo. Prazna priča i sarkazam stvaraju napetu atmosferu, i niko ne bi poželio biti na takvim mjestima gdje se ne spominje Allah.
Da li je doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Ibrahimovim kada mu oni uđoše i rekoše: "Mir vama!", i on reče: "Mir vama, ljudi neznani!" I on neprimijetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,* i primače im ga: "Zar nećete da jedete?", upita. (Ed-Darijat, 24-27)
Vjernici koji uzimaju Ibrahimovu, a.s., gostoljubivost kao primjer dočekat će svoje goste radosno, s toplom dobrodošlicom i učinit će sve da se gosti osjećaju udobno pokazujući ljubav i poštovanje. Zatim će ih ugostiti svime što im je potrebno ne čekajući da im oni kažu ili nagovijeste bilo šta. Štaviše, ponudit će ih odmah, jer je običaj kod muslimana koji slijede primjer Allahovog Poslanika, a.s., da gostima iznesu najbolju hranu u kući.
| U ajetima gdje je opisana Ibrahimova, a.s., briga o gostima, Kur'an nam pokazuje kakav domaćin trebamo biti, prema učenjima Kur'ana: |  |
Ali, ima i onih koji ne otvaraju vrata gostima, čak i ako ih poznaju, ili se prisiljavaju da budu prema njima ljubazni. Prime ih jer je takav običaj ili društveni kodeks. Njihovo je ponašanje promjenjivo, zavisno od statusa gosta. Kada ugošćuju siromašnu osobu, ne trude se posebno oko nje. Ali, ako im je gost bogat i utjecajan, idu dalje od uobičajene ljubaznosti i trude se iznijeti najbolju moguću hranu, pri čemu daju sve od sebe.
Kada je domaćin hladan i nezainteresovan za gosta, gostu je neugodno i neprijatno. Ovo je situacija iz koje svi žele što prije izaći. Gostu je žao jer je došao, a domaćinu je žao jer je ponudio hranu i gubio vrijeme.
Možemo zaključiti da samo ako slijedimo Kur'an i oponašamo uzvišene i velikodušne manire posljednjeg Poslanika, a.s., i ponašanje pravovjernih muslimana, lijep razgovor i ljubaznost, kao i jedinstvo i saradnja mogu rasti među ljudima.
U drugom ajetu, Allah savjetuje vjernike da nazovu pozdrav mira kada ulaze u kuće:
A kad ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah objašnjava propise, da biste se opametili! (En-Nur, 61)
 | Kada se vjernici sretnu tokom dana, požele jedan drugom najiskrenije želje; drugim riječima, požele jedan drugom mir. Čineći to, ispunjavaju Allahovu preporuku: Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti. (En-Nisa, 86). |
Kada vjernik napušta kuću, on ljubazno poželi svojim komšijama dobar dan i da im se Allah smiluje i podari mir. Na isti način pozdravlja i ljude na ulici, prijatelje u školi, kao i sve ostale. Ako ga neko pozdravi, bez obzira ko, on prima njegov pozdrav i otpozdravlja još ljepšim. Ovo je ponašanje jedna od lijepih stvari koje Kur’an i sunnet donose u društvene odnose. Ako ponudimo pozdrav mira, otklonit ćemo hladnu i napetu atmosferu ako ne poznajemo tu osobu.
U običnom društvu, pozdrav mira naziva se obično iz navike. Neki ljudi samo pozdravljaju one od kojih imaju, ili se nadaju da će imati, neku korist. Nekada se ne pozdravljaju s ljudima koje smatraju podređenim po statusu u odnosu na sebe, ili se pretvaraju da nisu, čuli kako bi ih ponizili. Ozbiljan problem jeste to što se takvo ponašanje smatra normalnim u nekim krugovima.
U 54.-om ajetu sure El-Kahf, Allah skreće našu pažnju na ovu negativnu osobinu, i kaže da su ljudi, iznad svega, skloni prepirci. Iz ovih razloga, vjernici moraju po svaku cijenu izbjegavati bili kakvu vrstu svađe koja može oslabiti ili uništiti njihovo jedinstvo, zajedništvo i bratski osjećaj. Allah jasno zabranjuje ovakvo ponašanje:
I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih. (El-Anfal, 46)
Svađe umanjuju snagu vjernika, ne nude nikakvo riješenje za problem, beskorisne su i dolaze na šejtanov poticaj. Čak i savjesnu osobu, koja smatra svađe i prepirke ružnim i neprihvatljivim, njene niske pobude mogu odvesti u konflikt i raspravu. Iz ovog razloga, oni koji uzimaju Kur’an za svog vodiča, i uvijek se ponašaju kako im savjest nalaže, nikada neće ni dozvoliti da se razvije svađa. Čak i ako svađa izbije u trenutku nepažnje, on će se sabrati, sjetiti se Allahove naredbe, shvatit će da je ono što je uradio Allahu mrsko, i ostaviti takvo ponašanje.
| Prepirke su razlog zbog kojeg ljudski odnosi zahlade, a nekada prerastu u svađu ili konflikt. Ako bezazlena rasprava između dvoje prijatelja raste, bijes može zamijeniti sva pozitivna osjećanja. |  |
Vjernik može tokom dana sresti različite vrste ljudi, ali će po svaku cijenu izbjegavati prepirku. Naprimjer, kada je u kupovini, neće se svađati s vlasnikom oko cijena, ili s vozačem autobusa, jer autobus kasni, ili sa sporim službenikom dok čeka u redu. Ako s njim postupaju nepravedno, neće pobjesnjeti i započeti svađu, nego će izabrati da riješi situaciju na pozitivan i inteligentan način. Allah kaže u Kur’anu da vjernik ne smije dozvoliti da ga obuzme ljutnja:
Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine. (Ali Imran, 134)
Ovo je također, bio savjet Allahovog Poslanika, a.s., kada ja bio upitan za savjet, a on je jednostavno odgovorio: “Nemoj postati ljut.” (Četrdeset sabranih hadisa, imam En-Nevevi)
Neko ko slijedi Kur’an neće promijeniti svoje razmišljanje zbog ponašanja osobe koju sretne. Ta ga osoba može ismijavati, koristiti ružne riječi, pobjesnjeti, postati uvredljiva ili agresivna, ali vjernikova ljubaznost, skromnost, milostivost i pažljivost nikada se ne mijenjaju. On ne vrijeđa osobu koja njega prva vrijeđa ili uzvraća na ismijavanje ismijavanjem, a na bijes bijesom. On je smiren kontroliše se. Ako je neko ljut na njega, postupit će kao što je naš Poslanik, a.s., savjetovao u jednom od svojih hadisa:
Vjernik zna da su svaki trenutak i svaka stvar stvoreni da ga se testira. Zbog toga, umjesto da se svađa s nekim, on će radije koristiit dobar jezik i stoički će podnijeti kada je neko bijesan na njega. On zna da Allah voli ovakvo ponašanje i nada se da će osvojiti Njegovu naklonost.
Kod nekih se ljudi sebičnost i pohlepa manifestiraju kao zavist, jer su drugi materijalno ili duhovno nadmoćniji, ili imaju nešto što oni nemaju. Naprimjer, ako je neko ljepši ili privlačniji, oni postaju zavidni. Neki drugi ljubomorni su na ljude koji su bogati, uspješni, puni znanja, kulturni, vrijedni ili imaju lijepe kuće. Prestiž, slava ili položaj u društvu mogu proizvesti zavist. Ali, zavidni ljudi zanemaruju jednu važnu činjenicu, a Allah nas na to podsjeća u Kur’anu:
…ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli? (En-Nisa, 54)
Naš Gospodar Allah vlasnik je svih stvari. On opskrbljuje onoga koga želi i onoliko koliko On želi. Čovjek nema utjecaj na to koliko će mu se dati. Apsolutni Vladar ljepote, posjeda, materijalnih stvari i superiornosti jeste Allah. Vjernik je ovoga svjestan, i zato ga ništa što je lijepo a nije njegovo ne čini zavidnim. On uživa u tome. Ako vidi nekoga bogatijeg ili privlačnijeg od sebe, misliće na Allaha, jedinog Vlasnika moći i ljepote. On zna da je Allah odabrao ono što On želi i za koga želi. On je dao blagodati koje je želio onome kome je želio dati i izbor i odluka samo su Njegovi. Vjernik svojim ponašanjem pokazuje da je Allah stvorio sve na najljepši i najbolji način i da su sve blagodati na svijetu date ljudima kao test, da stvarni svijet tek treba doći, i da se u Allahovom prisustvu vrijednost mjeri ponašanjem kojim je Allah zadovoljan.
 | Jedna od negativnih osobina u ljudskoj prirodi jeste sebičnost i pohlepa, i Allah nam govori u Kur’anu da to moramo izbjegavati: …ali ljudi su stvoreni lahkomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali, Allah dobro zna ono što radite. ( En-Nisa, 128) |
On ne osjeća sebičnost i pohlepu kada treba podijeliti svoje stvari s drugima ili kada ih daje nekome. Naprimjer, nije mu teško pokloniti svoju najdražu stvar ili dozvoliti nekome da je koristi. Allah naređuje ovakvo ponašanje vjernicima u Kur’anu:
Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će sigurno za to znati. (Ali Imran, 92)
Vjernik zna da sve blagodati na dunjaluku koje su mu date predstavljaju test i da će ih koristiti kratak period. Zna da su negativne osobine kao što su sebičnost, pohlepa i zavist pogrešne.
Ove vrste ponašanja obično idu zajedno, jer ako neko kleveće nekoga, on to čini jer već ima ružno mišljenje o njemu. Isto je i s onim ko “zabada nos” u tuđe poslove. On to radi jer je sumnjičav.
U kur’anskim propisima nema prostora za ovakvo ružno ponašanje, i Allah naređuje vjernicima da ga izbjegavaju:
O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je. (El-Hudžurat, 12)
Allahovi su ajeti uvijek u mislima vjernika koji pažljivo izbjegava ponašanje koje On ne voli. On ne skuplja informacije o drugoj osobi sa zlobnim namjerama. Neće reći ništa neprijatno niti ono u šta nije siguran i neće reći ništa što bi povrijedilo tuđa osjećanja.
| U neukom društvu neki ljudi imaju navike koje su postale nerazdvojivi dio njihovog života. Podstiču sumnju na druge, njuškaju i zadiru u privatne stvari koje ih se ne tiču, i kleveću: tračaju druge i pričaju iza njihovih leđa. |  |
Nikada neće biti uhvaćen u zavidnom nagađanju o osobi o kojoj ništa ne zna. Njegove misli o osobi koju ne poznaje bit će uvijek pozitivne; govorit će samo o dobrim i privlačnim osobinama te osobe. Uzimajući primjer reakcije vjernika na klevetu usmjerenu prema ženama, Allah kaže u Kur’anu da vjernik koji nije siguran u istinitost onoga što se tiče drugih mora zadržati pozitivno mišljenje o njima:
Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je očita potvora!" (En-Nur, 12)
Vjernik se trudi da uvijek misli pozitivno o svojoj porodici, prijateljima i onima koji ga okružuju, da govori lijepe stvari i podstiče druge da učine isto. Ljudi su učinjeni zaboravnima, što je njihov test u ovom životu, i mogu praviti greške. Ali kada postanu svjesni svog pogrešnog ponašanja, traže utočište u Allahovoj milosti i mole za oprost.
Da bi nekoga ismijali, koriste određene riječi, gestikulišu ili prave mimičke pokrete licem. Onima koji ismijavaju nije bitno hoće li povrijediti osjećanja druge osobe, učiniti ih tužnim, iznerviranim, uznemirenim ili napetim. Važno je da nahrane svoj ponos i ponize svoj objekat ismijavanja.
U Kur’anu, Allah striktno zabranjuje ismijavanje drugih:
O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju - sami sebi čine nepravdu. (El-Hudžurat, 11)
U drugom ajetu naš Gospodar upozorava, “Teško svakom klevetniku podrugljivcu” (El-Humaza, 1) i upozorava ljude koji se ovako ružno ponašaju; koji ne slijede Kur’an i koji ne razmišljaju o računu koji će polagati na onom svijetu.
 | Sarkastičan stav jeste prilično raširen kod ljudi koji žive životom udaljenim od Kur’ana. Neznalice ismijavaju ispade drugih ljudi, njihove greške, fizičke abnormalnosti, oblačenje, neimaštinu, nemarnost, ponašanje, način govora i, kratko rečeno, skoro sve u vezi s njima. |
Nijedan oblik ismijavanja nije dozvoljen među vjernicima. Oni znaju da je naš Gospodar Onaj Koji je dao svakome njegovo bogatstvo, ljepotu, inteligenciju, talente i druge osobine. Vjernici uživaju u lijepim osobinama koje vide kod drugih. Zato što žele da osvoje Allahovu naklonost, a ne da nahrane svoj vlastiti ego, nemaju ni najmanje arogancije i ljubomore koja obilježava neuko društvo. Zato su vjernici uvijek tolerantni, pozitivni i skromni u međusobnom odnosu.
U isto vrijeme, oni shvataju da su defekti koje vide jedni kod drugih test od Allaha. Iz ovog razloga, ne skreću pažnju na njih, već ih nadopunjuju pozitivnim ponašanjem. Pažljivo izbjegavaju i najmanji pokret, izraz lica ili riječ koja bi nagovijestila ismijavanje.
| Oni koji misle da se život svodi na život na ovom svijetu ne zalažu se za druge, osim ako i sami nemaju koristi od toga, i neće učiniti ništa kako bi pomogli nekome ko je u nevolji. |  |
To je zbog toga što oni ne shvataju da ćemo primiti odgovarajuću naknadu na onom svijetu za sve dobro i loše što smo uradili na ovom svijetu. U nekim ajetima iz Kur’ana Allah nam skreće pažnju na njihov izopačeni način razmišljanja:
Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan. (El-Me’ridž, 19)
Reci ti Meni o onome koji istinu izbjegava i malo udjeljuje, i posve prestane udjeljivati. (En-Nadžm, 33-34)
…One koji škrtare i traže od drugih da budu škrti i koji kriju ono što im je Allah ih obilja svoga darovao; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju. (En-Nisa, 37)
Čovjek se mora osloboditi svoje sebičnosti i zlobe. O ovome nam govori naš Gospodar:
Zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte - za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzivosti, bit će ti koji će uspjeti. (Et-Tegabun, 16)
Zato će osoba koja slijedi Kur’an izbjegavati sebičnost i truditi se svaki dan da podijeli s ostalima ono što je njegovo. Naprimjer, bit će mu zadovoljstvo podijeliti hranu s nekim ko je gladan. On će biti sretan ako može dati nešto što je vrijedno onome kome je to potrebnije nego njemu. On će dati sve što mu je višak onima kojima je potrebno. Svjestan je da će primiti još veću nagradu na onom svijetu. Allah nam u Kur’anu daje kao primjer ponašanje Poslanikovih ashaba:
…i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lahkomosti, oni će, sigurno, uspjeti. (El-Hašr, 9)
Vjernike čini sretnima spoznaja da su svojom požrtvovanošću učinili nekoga sretnim. Imaju duhovni mir jer su postupili onako kako im savjest nalaže i zato jer je Allah njima zadovoljan. Čak kada su i sami u neimaštini, oni će se odreći svog dijela bez razmišljanja. Nikada neće spominjati svoju požrtvovanost, niti će to učiniti da bi se izdvojili ili bili hvaljeni. Dat će sve od sebe da se osoba za koju su učinili nešto ne osjeća dužnom.
 | Vjernici neće biti ravnodušni na bilo kakvu nepravdu koju su vidjeli, čuli ili indirektno saznali da je nekome nanesena. |
Kur’anski propisi koje slijede usmjeravaju ih da se suprotstavljaju bilo kakvoj vrsti nasilja, da brane prava onih kojima je nepravda nanesena i da stanu u njihovu odbranu. U suri En-Nisa, Allah opisuje uzvišeno razumijevanje pravde kod vjernika:
O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti - kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali - pa, Allah zaista zna ono što radite. (sura an-Nisa’: 135)
Vjernici će dati sve od sebe kako bi spriječili nepravdu. Čak i ako se većina ljudi ponaša suprotno, njihova bezobzirnost i nedostatak savjesti neće učiniti da vjernici posustanu. Oni znaju da će biti pitani na onom svijetu koliko su puta bili pravedni i šta su učinili da spriječe nepravdu. Vjernici neće pokušavati izbjeći odgovornost, kao što mnogi ljudi rade na ovom svijetu tvrdeći da nisu čuli, vidjeli niti primijetili bilo šta. Oni znaju da nisu samo oni gubitnici ako se ponesu bezobzirno, nego svi ljudi kojima je učinjena nepravda. Isto tako, znaju da ako se ponašaju savjesno, nisu samo oni pobjednici na onom svijetu, već svi oni kojima je nanesena šteta. Zbog toga oni nikada neće biti nezainteresovani posmatrači nepravde. Ako postoji i najmanja nepravda, oni je neće ignorisati tako što će raditi samo svoj posao i praviti se da nisu ništa vidjeli. Kur’an zahtijeva da pravda bude sprovedena bez razlike da li se radi o majci, ocu, poznaniku, strancu, bogatom ili siromašnom. Iz ovoga razloga, vjernik se trudi da ne počini nepravdu u toku dana i strogo izbjegava zatvaranje očiju pred nepravdom. Trudi se dati svima ono što zaslužuju.
Naprimjer, kada prolazi ispred ljudi koji čekaju u redu da uđu u autobus, on neće biti nepristojan i neće zatvoriti oči pred bilo kim ko tako postupi. Postupit će dostojanstveno, kako mu i priliči, i bez stvaranja tenzija. Kada je neko takmičenje, on će bodriti onoga ko zaslužuje da primi nagradu. Branit će one koji su upravu, a neće praviti razliku između njih i svojih prijatelja. Ako on ili neki blizak prijatelj napravi grešku, otvoreno će to priznati ako je greška oštetila drugu osobu, i učinit će sve da to nadoknadi.
| Neki ljudi ne vide ništa loše u tome što lažu kako bi sakrili neku grešku koju su napravili, izvukli neku korist, izbavili se iz teške situacije ili kako bi pridobili ljude da urade ono što oni žele. |  |
I pored toga što znaju da je pogrešno to što su uradili i da im laži mogu biti raskrinkane u svakom trenutku, oni se ipak odlučuju na ovo ružno ponašanje. Zaboravili su da će na Sudnjem danu polagati račun za sve što su rekli ili uradili.
Ali kod vjernika nema kompromisa u poštenju. Znaju da moraju biti iskreni u svako doba, kao što nam Allah otkriva u Kur’anu:
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. (El-Ashab, 70)
Oni se predano podređuju ovoj naredbi svaki dan. Naprimjer, kao što smo već naveli, oni ne prikrivaju lažima svoje greške, već odmah traže oprost za bilo koju grešku koju su napravili i trude se to nadoknaditi. Vjernici ne lažu kako bi ih ljudi više poštovali ili voljeli. O čemu god da se radi oni nikada ne vide laganje kao opciju.
Zbog ovog razloga, osoba koja slijedi Kur’an u svakodnevnom životu ne mora se brinuti da li će izgovoriti laž ili biti uhvaćena u laži. Ona živi dobar, siguran i miran život koji donose iskrenost i poštenje. Onaj ko usvoji ovo, hvale vrijedno, ponašanje na ovom svijetu imat će još veću nagradu na onom. Allah daje ove lijepe vijesti onima koji se ispravno ponašanju:
Allah će reći: "Ovo je Dan u kojem će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, pripasti, vječno i zauvijek će u njima ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To će veliki uspjeh biti!” (El-Maida, 119)
