Sigurno ste mnogo puta čuli ljude da spominju Allaha u rečenicama poput: "Neka te Allah nagradi", "Ako Allah hoće", "inšaAllah", "Neka ti Allah oprosti" i tako dalje.
Ovo su rečenice koje ljudi koriste kada se sjećaju Allaha, mole Mu se ili Ga veličaju. Naprimjer, rečenica: "Neka te Allah zaštiti" predstavlja činjenicu da Allah ima neograničenu moć nad tobom i nad svim ostalim živim i neživim oko tebe. Allah je Onaj, Koji može spasiti tebe i sve oko tebe od zla. Zbog toga se ova rečenica često koristi kada se spominju prirodne katastrofe ili slični nesretni događaji. Razmisli malo: da li bi iko, mama, otac, bilo ko koga znaš mogao spriječti neku prirodnu katastrofu, naprimjer poplavu. Sigurno da ne bi, jer samo Allah može dati da nam se to desi, a isto tako i spriječiti to.
"inšaAllah" znači "ako Allah hoće". Zbog toga, kada kažemo da ćemo uraditi nešto, moramo reći i "inšaAllah". To je zbog toga što samo Allah zna budućnost jer je On stvara kako On hoće. Ništa se ne dešava bez Njegove volje.
Kada neko kaže: "Sutra ću sigurno u školu," on pravi veliku grešku, jer on ne zna šta je Allah odredio da se njemu desi u budućnosti. Možda će on sutra biti bolestan pa neće moći u školu, ili može biti vremenska nepogoda pa škola bude zatvorena.
Zbog toga, mi govorimo "inšaAllah" kada govorimo o našim namjerama u budućnosti, tako obznanjujemo da Allah zna sve, da se sve dešava samo Njegovom voljom, i da ne možemo znati ništa mimo onoga što nam je Allah dao da saznamo. Ovako mi pokazujemo dužno poštovanje Gospodaru, Koji posjeduje neograničene moći i znanje.
U ajetima iz Kur’ana, Allah nam govori kako želi da mi govorimo “inšaAllah” (ako Allah hoće ili ako Bog da):
I za nešto ne reci: "To ću zbilja ja uraditi sutra", ne kazavši : "Ako Bog da"! A kada zaboraviš, Gospodara se sjeti svoga i reci: "Gospodar će moj mene uputiti onome što je naputku bliže od ovoga!" (El- Kehf, 23-24)
Da li vas je ikada zanimalo kako su postali ljudi? Vjerovatno mislite: "Svi imaju oca i majku". Ali to nije prihvatljiv odgovor, na kraju, to ne objašnjava kako su prvi majka i otac, prvi muškarac i žena, postali. Sigurno ste čuli neke priče u školi ili od ljudi oko vas. Ipak najtačniji odgovor jeste da nas je sve Allah stvorio. Bavit ćemo se još ovim pitanjem u narednom poglavlju. Za sada svi moramo znati jedno: prvo ljudsko biće koje se pojavilo na Zemlji bio je Poslanik Adem, a.s. Sva ljudska bića su nastala od njega.
Adem, a.s, je bio poput nas, čovjek koji je hodao, pričao, molio se i klanjao Allahu. Allah je prvo stvorio njega i njegovu ženu. Onda su se njihova djeca raširila po cijelom svijetu.
Ako dječak na ovom crtežu kaže: "Moja je slika nastala tako što se po papiru slučajno prosula tinta", zvučat će čudno, jer mi znamo da ju je nacrtao crtač. Slično tome je kada neko ne prihvata činjenicu da ga je Allah stvorio
Nikada nemojte zaboraviti da Allah samo treba narediti kako bi stvarao. Kada On nešto želi da se desi, On kaže: “Budi” i ono postane. On ima moć da uradi bilo šta. Naprimjer, On je Adema, a.s. stvorio od gline. To je lahko za Allaha.
Međutim, nikada ne zaboravite da postoje ljudi koji poriču Allahovo postojanje. Takvi ljudi daju druga objašnjenja za nastanak čovjeka. Oni ne tragaju za istinom.
Ako dječak na ovom crtežu kaže: "Moja slika je nastala tako što se po papiru slučajno prosula tinta, isto tako su se slučajno i boje pomiješale i obojile ovu sliku. Tako da mi niko ne treba da crta moje slike. Ja mogu nastati slučajno, sam od sebe!", naravno da mu nećete povjerovati. Znate da savršene linije i boje na crtežu ne mogu nastati tako što prospeš po papiru tempere. Vidjeli ste da ako prospete tintu možete napraviti samo ružnu mrlju. Da bi nešto smisleno i sa svrhom nastalo neko mora dobro razmisliti o tome te ga napraviti.
Da biste shvatili ovo ne trebate posjetiti slikare. Sjetite se crtanih filmova u kojima je čovjek koji crta likove njima dao osobine, oblike i boje, sposobnost da skaču, hodaju, pričaju...
Nakon ovog primjera, ozbiljno razmislite o sljedećem: onaj koji ne prihvata da ga je Allah stvorio, laže isto kao i naš dječak sa crteža.
Zamislite da vam se obraća takva jedna osoba. Pogledajte kako bi takav neko pokušao objasniti svoj nastanak: "Ja, moja majka, otac, njihovi roditelji i prvi od svih roditelja koji su ikada postojali, svi smo nastali slučajno. Slučajnost je stvorila naše oči, usta, tijela i organe."
Zar vas ove riječi ne podsjećaju na riječi našeg dječaka sa slike? Jedina razlika je u tome što je naš dječak napravljen od papira i boje. Zar ova osoba nije komplikovani organizam koji je puno savršeniji od dječaka nacrtanog na slici? Zar nema više organa? Kako god je nemoguće da se ovaj dječak sam slučajno nacrtao tako što se prosula boja, još je manja mogućnost da je jedan tako komplikovan organizam poput našeg nastao slučajno. Sada ćemo ovoj osobi postaviti par pitanja:
"Ti imaš jako lijepo tijelo koje funkcionira bez mahane.Tvoje ruke mogu jako dobro držati stvari, bolje nego bilo koja mašina do sada izumljena. Ti možeš trčati koristeći svoja stopala. Imaš savršen vid, oštriji od najkvalitetnijih kamera. Nikada ne čuješ piskutave zvukove u svojim ušima, niti jedan hi-fi ne može postići tako čist zvuk. Čak nisi ni svjestan da tvoji organi postoje i savršeno funkcioniraju kako bi te održavali u životu. Naprimjer, iako ti nemaš kontrolu nad radom srca, bubrega ili jetre oni i dalje rade savršeno. Danas, stotine naučnika neprestano rade na dizajniranju mašina sličnih ovim organima. Međutim, do sada, ništa nisu postigli. Možemo reći da si ti jedno biće bez mahane, kakvo ne može čovjek stvoriti. Kako sada objašnjavaš sve ovo?"
Čak i najrazvijeniji roboti izgledaju veoma grubo i primitivno kada se porede sa našim tijelima. Allah je čovjeka načinio savršenim i u svakom detalju našeg tijela se ogleda perfekcija.
Čovjek koji poriče da ga je Allah stvorio vjerovatno će reći:
"I ja znam da je naše tijelo bez mahane. Ali ja vjerujem da su se neživi atomi slučajno spojili i tako formirali naše organe i tijela."
Čak i najrazvijeniji roboti izgledaju veoma grubo i primitivno kada se porede sa našim tijelima. Allah je čovjeka načinio savršenim i u svakom detalju našeg tijela se ogleda perfekcija
Kako i najjednostavnija mašina ima svog dizajnera, tako i komplikovani organizam poput našeg mora imati svog. Nema sumnje da je Allah stvorio prvo ljudsko biće. Allah je također stvorio i savršen sistem reprodukcije u njegovom tijelu, kako bi se on mogao dalje razmnožavati. Allah je osigurao čovječanstvu da se sigurno razmnožava po programu koji je On upisao u našim ćelijama. Svi mi smo nastali zahvaljujući tom programu i razvijamo se prema njemu. Ono što ćete čitati o ovoj temi u narednim poglavljima pomoći će vam da bolje shvatite činjenicu da Allah, naš Stvoritelj, posjeduje bezgraničnu moć i mudrost.
 Naše oči vide bolje i od najosjetljivije kamere, a naše uši čuju bolje od najboljeg mikrofona ili stereo uređaja. Nema sumnje da su ovi superiorni atributi našeg tijela nastali sami od sebe, spontano. Kao i sve ostale savršene sisteme u našem tijelu, stvorio ih je naš Gospodar |
Zahvaljujući programu u našim ćelijama kojim nas je Allah obdario, mi rastemo postepeno. Zamislite da gledate kako se mala beba pretvara u čovjeka u jednom danu!?
Već smo spomenuli savršeni program koji je Allah utisnuo u svako tijelo. Zahvaljujući ovom programu, svako ljudsko biće ima oči, uši, nos i ruke. Opet, zahvaljujući ovom programu, uprkos razlikama u njihovom izgledu, sva ljudska biće izgledaju slično. Mi ličimo našim rođacima, ali ipak svi imaju svoje karakterne osobine pomoću kojih ih razlikujemo jedne od drugih, sve zbog ovog programa. Naprimjer, Kinezi su slični Japancima, ali zato Afrikanci imaju jedinstvenu boju kože, izgled lica, te oblik usta i očiju.
Sada ćemo objasniti kako funkcioniše ovaj program.
Vjerovatno znate kako funkcionišu računari. Neki stručnjaci naprave kompjuter. Zatim, ti stručnjaci prvo u fabrikama naprave pojedinačne dijelove poput miša, monitora, mikroprocesora... Sada imate mašinu koja je sposobna da vrši veoma složene operacije. Možete se igrati igrica ili pisati, možda i crtati. Ali da biste mogli ovo, potrebni su vam računarski programi. Bez ovih programa, koje su napravili stručnjaci, vaši računari ne bi mogli raditi.
Dalje, znamo da svaki program ne odgovara svakom računaru, što znači da osoba koja pravi programe mora znati i osobine računara i programa. Kao što smo vidjeli, potrebno je imati i mašinu i program po kojoj ta mašina radi. Ali, morao je postojati neko ko je napravio i program i računar.
Ljudsko tijelo je slično računaru. Kako smo ranije rekli, programi pohranjeni u našim ćelijama brinu o našem funkcionisanju. Pitanje je kako je onda nastao ovaj program? Odgovor je očit: Allah, Svemoćni, posebno je stvorio svako ljudsko biće. Allah je stvorio naša tijela kao i programe koji njima upravljaju i oblikuju ih.
Da bi računar radio on mora posjedovati određene programe. I ljudi žive zahvaljujući sličnim programima koje je Allah upisao u naše gene
Ali, nemojte nas pogrešno shvatiti. Sa druge tačke gledišta, nemoguće je porediti naše tijelo sa računarem. Naše tijelo je bolje i od najboljeg računara. Samo naš mozak, naprimjer, je puno složeniji od računara.
Da vidimo sada kako bebe dolaze na svijet:
Ljudski organizam je sačinjen od mnogo složenijih sistema nego ijedan računar. Iako niko ne može reći da je računar nastao slučajno, mnogi ljudi tvrde da su naša tijela sa ovakvim osobinama nastala igrom slučaja..
Prije svega, u stomaku tvoje mame bude jedna mala ćelija koja se vremenom razmnožava i oblikuje se.
Tvoja visina, boja očiju, obrve, oblik ruku i hiljade drugih osobina su već predodređene u prvom momentu tvog nastanka. Sve ove informacije su pohranjene u savršenom programu koje je Allah upisao u tvoje ćelije. Taj program je tako složen i savršen da su naučnici tek nedavno počeli otkrivati način na koji ovaj program radi.
 Boja naših očiju, kao i naša visina, poznata je još dok smo u maminom stomaku. Naše kosti, mišići, glava, oči i uši nastaju na tačno određenom mjestu po već utvrđenom redoslijedu. Nijedan od naših organa ne pravi grešku i ne zauzima prostor nekom drugom organu |
Uprkos nekim razlikama među rasama, svi mi imamo istu osnovu, nepromjenjive karakteristike kao što su usta, nos, oči i uši. Zahvaljujući različitim programima koje je Allah utisnuo u naše tijelo, svi izgledaju u osnovi slično, ali se razlikuju po boji kose, obliku očiju...
Ljudi nisu jedina bića koja žive na zemlji. Postoje hiljade drugih živih bića, neka od njih poznajete, mnoga ne. Neka od njih žive svuda oko nas; vidiš ih svukuda. Neka od njih su tako daleko da ih možeš vidjeti samo na televiziji ili o njima čitati u knjigama. Ali ako bolje pogledaš u sva ova biće vidjet ćeš da sva imaju nešto zajedničko. Možeš li pogoditi šta je to? Mi to zovemo "sposobnost prilagođavanja". Sada ćemo nabrojati čemu se sve prilagođavaju živa biće. Prilagođavaju se:
- okolini u kojoj žive;
- drugim živim bićima sa kojima žive;
- elementima koji uspostavljaju ravnotežu u prirodi;
- faktorima koji omogućavaju ljudima bolji život.
Allah je stvorio živa bića tako da oni mogu nesmetano živjeti u svojoj okolini. Ribe mogu disati u vodi, ptice znaju letjeti, a sisari su prolagođeni zemlji
Prije nego ovo podesnije objasnimo, evo jedan jednostavni primjer kako biste shvatili što je to sposobnost prilagođavanja. Zamisli utičnicu i utikač. Oni su savršeno prilagođeni jedno drugome. Kako to znamo. Tako što u utičnici postoje dvije rupe u koje stanu vrhovi utikača. Širina metalnih šipkica na utikaču jednaka je širini rupica u utičnici. Da nije tako, ne bismo ih mogli uključiti jedno u drugo. Isto tako je i sa udaljenosti između dvije rupice koja je jednaka udaljenosti između metalnih šipkica na utikaču. Opet, ovo nisu jedine osobine koje moraju imati utičnica i utikač. Da su šipke preduge, a rupice plitke, opet ih ne bismo mogli uključiti. Da šipke nisu metalne, ne bi mogle provoditi struju iz utičnice, da sam utikač nije plastičan, svaki put kada ga dotaknete pretrpili biste električni udar. Kao što vidite kada nešto nije prilagođeno nečemu, ono ne može ni funkcionisati. Ovo znači da je ista osoba izumila i utičnicu i utikač. I napravila ih je tako da odgovaraju jedno drugom i budu funkcionalni. Nije moguće da su slučajno odabrani metal i plastika, kao ni da su utičnica i utikač planirani odvojeno jer nikada ne biste našli utikač koji odgovara utičnici druge vrste.
Pčele prenose polen s jednog cvijeta na drugi. Ovo je proces koji omogućava cvijeću da se razmnožava. I ribe čistači čiste velike ribe
Prilagođavanje živih bića je mnogo komplikovanije od funkcije utikača i utičnice jer su živa bića sačinjena od hiljada sistema i organa koji moraju zajedno raditi bez greške. Pokušaj da se popišu svi ovi sistem zahtijevao bi biblioteku od stotine knjiga.
Na sljedećim stranama bavit ćemo se ovim osobinama živih bića koje im je Allah podario:
Svako živo biće, bilo u zraku ili na kopnu je savršeno prilagođeno uvjetima svog staništa. Oni su tako stvoreni. Razni sistemi im osiguravaju ishranu, zaštitu i reprodukciju. Možemo reći da je svako živo biće posebno kreirano u skladu sa svojim staništem.
Organi i način života svakog živog bića su prilagođeni uvjetima njihove okoline. Naprimjer, ptica ima krila i zahvaljujući njima leti u zraku. Ribe imaju posebno dizajnirane škrge koje im omogućavaju da dišu pod vodom. Kada bi imale pluće, kao mi, one bi se ugušile.
Postoji ravnoteža u stvaranju živih bića u prirodi. Zahvaljujući ovoj ravnoteži, mnoge vrste preživljavaju milionima godina
Neke ptice i insekti učestvuju u razmnožavanju biljaka. To znači da, iako oni toga nisu svjesni, oni pomažu rastu biljaka. Naprimjer, dok posjećuju jedan pa drugi cvijet, pčele prenose polen na nogama. Zahvaljujući ovom procesu cvijeće se razmnožava. U nekim slučajevima, životinje obavljaju neke poslove koje druge ne mogu, tako da male ribe čistači čiste mikroorganizme sa kože velikih riba i tako sprečavaju razna oboljenja velikih riba. I ovo je jedna vrsta prilagođenosti.
Niti jedno živo biće, osim čovjeka, ne narušava ravnotežu u prirodi. Šta više, oni su stvoreni sa takvim osobinama da održavaju ravnotežu. Ipak, ravnoteža u prirodi je još uvijek ranjiva, zbog ljudske nebrige za nju. Naprimjer, kada ljudi love neku vrstu preko razumnih granica, ta vrsta polahko biva istrijebljena. Istrebljenje neke vrste uzrokuje naglo povećanje broja jedinki druge vrste, kojom se istrijebljena vrsta hrani. Ovo ugrožava život ljudi kao i samu prirodu. Znači, postoji prirodna ravnoteža u stvaranju živih bića. Ona je u potpunosti prilagođena ravnoteži u prirodi, i jedino čovjek stalno narušava ovaj nježni sistem.
Nama su potrebne namirnice poput mesa, mlijeka, jaja, piletine, meda, povrća i voća svaki dan. Još mnoge od ovih neophodnih izvora ishrane Allah je stvorio za nas, i zauzvrat Mu trebamo biti zahvalni.
Ovaj zadivljujući sklad među živim bićima je očit dokaz da ih je sve stvorio jedan Stvoritelj. Sve ovo postoji zahvaljujući Allahovom stvaranju koje je bez mahane.
Do sada smo pojasnili Allahovo stvaranje živih bića. Sada je vrijeme da ispitamo svemir malo šire. Allah je stvorio i cijeli svemir u kojem smo mi, Zemlja, Sunce, Mjesec, sunčev sistem, zvijezde, galaksije i sve što postoji.
Svi se slažu da jedan visoko razvijeni grad, poput ovoga na slici nije mogao nastati slučajno, nego da su ga planirali mnogi arhitekti, inžinjeri i graditelji
Međutim, kako postoje oni koji negiraju činjenicu da nas je Allah stvorio, postoji i oni koji tvrde da ni svemir nije stvoren nego da je nastao slučajno. Još gore, neki tvrde da je postojao oduvijek. Ipak, nikada nisu dali nikakvo objašnjenje za ove svoje nerazumne tvrdnje. Ove tvrdnje su slične sljedećem primjeru: zamislite da na putovanju naiđete na prelijepi, veliki grad, pun restorana, podzemnih željeznica, velikih nebodera, okruženih lijepim parkovima i zelenilom. Sigurno bi pomislili da su grad sagradili i uredili pametni ljudi, zar ne ? Niko ne bi pomislio "Da je ovaj grad nastao sam od sebe, slučajno. On je postojao oduvijek. Nekada davno u prošlosti došli smo mi i naselili ga. Ovdje imamo sve što nam treba, i sve je to nastalo slučajno."?
 On je Stvoritelj Nebesa i Zemlje...(El-En'am, 101) |
Svemir u kojem živimo neuporedivo je veći od grada na slici s prethodne strane. Također, posjeduje mnoge veličanstvene strukture koje nema niti jedan grad
U ovom slučaju možemo li reći da savršeni svemir nije stvoren i da je nastao spontano? Ovakva tvrdnja zvuči jako čudno. Naš Gospodar je stvorio savršeni red u svemiru
Sigurno biste pomislili da ova osoba nije uredu, ili da nema pojma o čemu priča. Nikada ne zaboravite da je svemir u kojem živimo daleko razvijeniji i složeniji, i neuporedivo veći od ovakvog grada. Svemir sadrži bezbroj zvijezda, planeta, satelita i kometa svih vrsta. U ovom slučaju, tvrdnje nekih da je ovaj savršeni svemir bio oduvijek i nije stvoren, ne smiju ostati neriješene. Slažete li se?
U vrijeme kada ljudi nisu imali teleskopa da promatraju nebo, imali su jako malo nepouzdanih informacija o Svemiru. Imali su različite ideje šta bi to moglo biti. Sa napretkom tehnologije i oni su sakupili preciznije informacije o svemiru. Sredinom 20. stoljeća, oni su otkrili nešto jako važno. Univerzum ima dan postanka, što znači da nije postojao oduvijek. Univerzum - drugim riječima sve zvijezde, planete, galaksije - počele su se formirati tačno određenog dana. Naučnici su izračunali da je to bilo prije nekih 15 milijardi godina.
Kao i tačkice na balonu koje se udaljavaju jedna od druge kako pušemo balon, tako se udaljavaju i nebeska tijela nakon Velikog praska
Ako zamislite nastajanje svemira kao crtani film i premotate ga unazad do početka, vidjet ćete da je u početku sve bilo jedna tačka
Trenutak u kojem je nastao svemir su nazvali Veliki prasak (Big Bang), jer prije 15 milijardi godina, kada nije ništa postojalo, sve je iznenada nastalo eksplozijom iz jedne najmanje tačke. Ukratko, materija i svemir, za koje su ljudi pretpostavljali da su uvijek postojali, imaju početak. Sada se postavlja pitanje: "Kako su oni otkrili da je bio taj početak?" To je bilo prilično lahko; Čestice koje su se rasprsle i raširile po svemiru jedna od druge se još uvijek kreću. Razmisli na tren! Univerzum se širi svakog momenta. zamisli da je svemir balon. Ako na balonu nacrtamo dvije tačkice, šta će se dogoditi kada napušemo balon? Tačke na balonu se udaljavaju jedna od druge kako se povećava zapremina balona. Kao što je slučaj sa balonom, i zapremina svemira se povećava, i sve se udaljava jedno od drugog. Znači, udaljenost među galaksijama, zvijezdama i svega ostalog se stalno povećava.
Zamisli da gledaš širenje svemira na crtanom filmu. Kako bi izgledao svemir kada bi premotali širenje unazad? Smanjio bi se na jednu malu tačku, zar ne? Upravo su to učinili i naučnici. Vratili su se na početak Velikog praska i shvatili da je svemir koji se i dalje širi nekada morao biti jedna tačka.
Ova eksplozija, Veliki prasak je bila početna tačka nastanka. Allah je odredio da će od nje nastati svemir. Eksplozijom Allah je načinio čestice koje će sačinjavati svemir i tačno ih raspodijelio. One su se raspršile okolo nevjerovatnom brzinom. Tokom prvih trenutaka eksplozije, sve je izgledalo kao supa napravljena od raznih čestica. Ubrzo nakon velikog haosa, sve je počelo formirati savršeni red. Allah je načinio atom od čestica, i na kraju zvijezde od atoma. Allah je stvorio cijeli univerzum i sve u njemu.
Evo jedan primjer da pojasnimo ovo:
Zamislite ogroman prostor. Recimo da je neograničen. U njemu je samo posuda puna boje. Ne postoji ništa drugo. U posudi su pomiješane sve boje i čine jednu neobičnu boju. Zamisli da u posudi eksplodira bomba i da se ta boja rasprši svuda u obliku sićušnih tačkica. Zamisli milione tih tačkica kako se kreću u svim pravcima po svemiru. U međuvremenu, tokom putovanja ovih tačkica, počne se dešavati nešto čudno: pet hiljada plavih tačkica se spoji, naprave tako veću kap i nastave zajedno kretanje. U međuvremenu, tri hiljade crvenih kapljica i dvije hiljade žutih kapljica se dijeli u dva dijela i tako nastavljaju put. Ove odvojene grupe boje se udaljavaju jedna od druge i čine prelijepe slike, kao da ih neko reda.
Die Farben in einer Schüssel werden als Folge der Explosion verstreut. Sind die zufällig verstreuten Farbtropfen spontan zusammenkommen und haben das Bild geformt, das wir im Weltraum sehen? Die spontane Formation dieses Bildes ist völlig unmöglich. Die Theorie zu befürworten, dass das Weltall durch Zufall ins Dasein gekommen sei, ist nochdümmer, als die spontane Entstehung des Bildes vorzuschlagen.
Neke kapljice su se spojile i stvorile sliku zvijezda, druge su postale slika Sunca, a treće su formirale planete oko ovog Sunca. Jedne kapljice su stvorile sliku Zemlje, dok su druge naslikale mjesec. Ako biste ikada vidjeli takvu sliku, biste li pomislili da je nastala slučajno? Iz eksplozije u posudi boje? Naravno da ne biste.
Kako nam pokazuje primjer boje raspršene u tačkice, slično se materija sastavljala i tako formirala savršenu sliku koju vidimo kada pogledamo u nebo, zvijezde, planete i Sunce. Ali da li se nešto od ovoga moglo desiti slučajno?
Wie die Geschichte von den Farbentröpfchen zeigt, ist Materie zusammengekommen und hat das perfekte Bild, das wir sehen, wenn wir in den Himmel schauen, geformt, die Sterne, die Sonne und die Planeten. Aber hätten diese Dinge allein passieren können?
Nikada zvijezde i planete nisu mogle nastati tako što su atomi slučajno nalijetali jedan na drugog nakon eksplozije. Šta je sa tvojom mamom, prijateljima, pticama, mačkama, bananama, jagodama... Naravno, nemoguće je da se to desi. Tvrditi tako nešto isto je kao i reći da se kuća sagradila sama, voljom cigli i blokova, slučajno. Znamo da se cigle poslije eksplozije ne poredaju tako da prave male kućice, već se razbiju na sitnije dijelove, zatim u prah i pomiješaju se sa zemljom.
Ali jedna tačka zaslužuje posebnu pažnju. Kao što znaš, kapljice boje nisu svjesna bića, one su nesvjesna i neživa materija. Nemoguće je da su se same dogovorile i organizovale u lijepu sliku. Ovdje govorimo o nastanku živih bića. Sigurno je da nije moguće da ljudski organizmi nastanu iz nežive materije, tek onako, slučajno.
Da bismo bolje shvatili ovo, razmatrat ćemo sastav i osobine naših tijela. Ona su sastavljena od molekula nevidljivih golim okom kao što su masti, proteini, voda... One grade ćelije, a ćelije grade naša tijela. Savršen sklad u našim tijelima je proizvod posebnog dizajna. Allah je stvorio naše oči da vide, ruke da drže stvari i noge da se možemo kretati. Allah je unaprijed odredio kako ćemo se razvijati u majčinoj utrobi, našu visinu i boju očiju.
Ako se podsjetite na početku knjige tražili smo tačan odgovor koji bismo dali nevjerniku, sada imate odgovor. Eksplozije ne stvaraju skladne slike, one uništavaju već postojeće. Red koji je nastao nakon eksplozije svemira savršeniji je od primjera koje smo naveli, velikog grada i posude boje. Ovo ne može biti posljedica slučajnosti.
Savršeni sistem može nastati samo voljom Allaha, Svemoćnog. Allah može stvoriti sve. On kaže: "Budi!" i ono bude.
Allah je za nas napravio svijet u savršenom svemiru, i u njemu stvorio biljke i životinje. On je stvorio Sunce da zrači energiju i grije nas. Tako je dobro podesio udaljenost Zemlje od Sunca, da kada bi bila malo bliža, ili dalja od Sunca, život na njoj bi bio nemoguć.
Kako naučnici otkrivaju više ovih činjenica, tako mi bolje spoznajemo Allahovu beskonačnu moć. Materija ne može nikako ni odlučivati ni sprovoditi bilo šta. To znači da postoji Stvoritelj Koji sve stvara. Materija, ono od čega se sastojimo mi, zvijezde, životinje, svemir, sve živo i neživo je pod Allahovom kontrolom. Zbog toga je sve u skladu i redu, zato što je Allah Onaj Koji sve stvara i daje oblike.
Sve što jedna osoba preživi od rođenja do smrti je predodređeno njenom sudbinom. Ovaj život je nešto poput filma. Ako pogledamo film, vidjet ćemo da on već ima početak, sredinu i kraj
Na početku knjige smo spomenuli kako je Allah stvorio Adema,a.s. Sva ljudska bića su postala od njega. Allah je ljudima podario život na ovom svijetu kako bi ih testirao, i slao nam je poslanike da nam prenesu naše obaveze.
Svaki je čovjek stavljen na testiranje i kušnju događajima koju mu se dešavaju. Drugim riječima, mi smo stavljeni na provjeru kroz naše reakcije na neke događaje, probleme koje nam život svakodnevno donosi. Ukratko, da li se mi ponašamo onako kako treba.
Ovaj test će odrediti gdje ćemo biti na drugom svijetu.
Test na ovom svijetu ima veoma važnu tajnu. Kao veliku milost i olakšanje Allah je stvorio sudbinu.
Sudbina, sva dešavanja koja neko iskusi tokom života, već su predodređena od Allaha još prije nego se čovjek rodi. Za svaku osobu posebno, Allah stvara njegovu ili njenu jedinstvenu sudbinu.
Kako biste ovo bolje razumjeli, uporedit ćemo život sa filmom snimljenim na kaseti. Početak i kraj ovog filma već je poznat, ali ih saznamo tek nakon što pogledamo film. Ovako je i sa sudbinom. Sve što će jedna osoba napraviti tokom života, svi događaji koji se dese, škola koju će pohađati, kuće u kojima će živjeti i trenutak smrti, sve je već predodređeno.
Za sve događaje koji se dese nekome, bili dobri ili loši, Allah unaprijed zna. Svaka osoba je prijavljena na test po scenariju koji je posebno napisan samo za tu osobu. Da saberemo, po ovom scenariju, čovjek prolazi kroz niz dešavanja, i njegova vjera, te on akcijama i reakcijama na ta dešavanja određuje svoje mjesto na drugom svijetu.
Znanje o sudbini veliki je blagoslov od Allaha i veliki izvor olakšanja. Zbog toga, nema razloga da čovjek žali za događajima koji su se desili ili brine o onima koji se ne odvijaju dobro. Oni koji pokažu strpljenje pred iskušenjima, svjesni da se ništa ne događa bez Allahove volje, Allah će nagraditi mjestom u Džennetu. Allahovi poslanici su najbolji primjer. Allah ovakvim ljudima podari blagodati Dženneta, zahvaljujući njihovom ponašanju i čvrstoj vjeri.
