Uovom poglavlju bavit ćemo se planetama i drugim tijelima u Svemiru. Najpoznatija među njima jesu Sunce, Mjesec i Zemlja. Pored njih postoje mnoga druga nebeska tijela koja nisi u mogućnosti vidjeti.
Na igranom ili crtanom filmu sigurno ste vidjeli kako izgleda jedan dio svemira. To je onaj prostor iznad oblaka koji je pun zvijeza, planeta i meteora. Oni se nazivaju nebeska tijela. Milijarde tih nebeskih tijela skupljene su u ogromne sisteme zvijezda koje zovemo galaksije. Sva su nebeska tijela ogromna. Naša je planeta jako mala: ako je poredimo s nekim drugim nebeskim tijelima. Uprkos tome, ona je dovoljno velika da na nju mogu stati svi ljudi, životinje, planine, okeani i sve ostalo što ti može pasti na pamet.
Sada, nastavimo s divovskim skupinama zvijezdanih sistema u kojem se nalaze milijarde zvijezda - galaksijama.
 |
 |
Galaksije su sastavljene od milijardi zvijezda. Zvijezde su velika nebeska tijela poput našeg Sunca. Mjesec i Zemlja nisu zvijezde. U najvećoj galaksiji ima oko tri triliona zvijezda. U galaksiji prosječne veličine ima od 200 do 300 milijardi zvijezda, dok male galaksije imaju oko 100 milijardi zvijezda.
Sačekaj trenutak! Šta tebi znači broj jedna milijarda? Ako staviš dvije nule iza jedinice, dobiješ 100, ako dodaš još jednu nulu, to je 1000, možeš staviti i četiri nule, 10 000. Ovo je deset hiljada. Probaj brojati do 10 000. Treba ti jako puno vremena, zar ne? Milion je 1 000 000. Milijarda je 1 000 000 000. Da bi izbrojio 1 000 000 000, morao bi brojati najmanje deset godina. Još malo, pa smo došli do broja zvijezda u galaksiji. Kada na 1 000 000 000 dodaš još dvije nule, postaje 100 000 000 000, odnosno stotinu milijardi. E, ovo je broj zvijezda u najmanjoj galaksiji.
 |
Možeš li sada zamisliti koliko je velik svemir? Kada bi čitav život proveo ne radeći ništa drugo osim brojanja opet ne bi uspio prebrojati sve zvijezde u svemiru.
Allah, Stvoritelj svega, stvorio je ovaj beskrajno veliki svemir iz ničega, i On svakog trenutka upravlja svakom njegovom tačkom. Allah stalno zna i vidi svako biće i sve što se dešava u svemiru. Beskonačna moć Gospodara svjetova opisana je u Kur'anu.
On zna šta je u nebesima i šta je na Zemlji. Allah ima moć nad svim stvarima. (Ali İmran , 29)
Sada se vratimo našoj temi i pokušajmo naučiti više o galaksijama.
Sve velike i srednje galaksije imaju galaktičke centre. Oko galaktičkog centra nevjerovatnom brzinom kruže kraci galaksije koji su sastavljeni od gasova, zvijezda i zvjezdane prašine. Sa svojim centrom i kracima galaksiju čine najveća nebeska tijela. Više galaksija zajedno čine galaktička jata. Dalje, galaktička jata formiraju galaktička superjata koja se dalje skupljaju.
Sada da ponovimo šta smo naučili do sada.
Da li su se zvijezde mogle slučajno rasporediti tako da se nikada ne sudaraju jedna s drugom prilikom njihovih kretanja? To je nemoguće. Činjenica da se zvijezde ne sudaraju nikada, iako se kreću ogromnim brzinama, još od prvog dana njihovog nastanka, potvrđuje postojanje Stvoritelja, Onoga Koji sve planira i organizira, Allaha, Upravitelja svemira. Allah je stvorio bezbroj putanja, po jednu svakoj zvijezdi, planeti i kometi. Sva nebeska tijela slijede svoje putanje tako da se nikada ne sudaraju jedna s drugima.
Sada idemo dalje kroz našu galaksiju.
Galaksija u kojoj je smještena Zemlja naziva se Mliječni put. Mliječni put je ogroman. I Mliječni put ima svoj galaktički centar. Zvijezde koje se nalaze u centru jesu stare zvijezde. One su žute ili crvene boje. Zvijezde koje se nalaze u kracima galaksije novije su zvijezde, one su toplije od starih zvijezda i plave su boje. Pored njih, u kracima postoji i velika količina gasova i zvjezdane prašine.
Mliječni put ima oblik spirale, tačnije naša galaksija izgleda poput čigre, jer se njeni kraci šire od centra prema vani. Ona ima četiri kraka. Na jednom od ovih krakova smješten je i naš Sunčev sistem. Zemlja je dio Sunčevog sistema.
Naš Sunčev sistem smješten je nešto iza polovine puta od centra galaksije prema vrhu kraka. I Sunce se okreće oko centra galaksije. Puni okret napravi svakih 220 miliona godina.
Mliječni put dobio je ovaj oblik prije mnogo milijardi godina. Iako se zvijezde unutar njega kreću ogromnim brzinama, one nikada ne mijenjaju svoje putanje.
Naravno, nije moguće da su zvijezde same sebi formirale te putanje. Takođe, nije moguće da su se one međusobno dogovorile da se poredaju na najbolji mogući način. Nije moguće ni da su se zakoni koji upravljaju ovim kretnjama sami izmislili i nastali. Zamisli da se kamenje u tvojoj bašči dogovori da se poreda, tako da neko kamenje bude u sredini, a drugo okolo i kažu: "Hajdemo se sada okretati po bašči!" Jesi li ikada čuo da se kamenje tako organizuje? Naravno da nisi. Isto je tako smiješno i pomisliti da se Mliječni put organizovao sam od sebe. Zapamtite da nebeska tijela nisu živa i nemaju svijest, kao ni kamenje u bašči.
Ne postoji moć, osim Allahove moći, koja je sposobna stvoriti savršen sklad među milijardama zvijezda. Allah je stvorio i zakone po kojima se one vladaju. Zbog toga, svaka informacija o svemiru podsjeća nas na Allahovo postojanje i negovu beskrajnu mudrost i znanje.
Sada, pređimo na zvijezde.
Zvijezde i planete nastale su "stiskanjem" velikih količina gasova i prašine na maloj površini koja se naziva "nebula". Zbog ovoga, nebule, izvori nebeskih tijela, imaju veliku ulogu u formiranju svemira. Nebule nemaju svoju svjetlost niti toplinu, za razliku od zvijezda, koje imaju. Zato ih je teško vidjeti. Vidljive su samo kada njihovi unutrašnji gasovi oslobađaju svjetlost ili kada reflektiraju svjetlost koja dolazi od zvijezda. Također ih možemo vidjeti i kada prolaze pored nekog od izvora svjetosti.
Zvijezde zrače toplotu, svjetlost i energiju. Pored malih, postoje i velike zvijezde. Sunce i nije tako velika zvijezda, kako mi mislimo. Postoje mnoge druge, puno veće zvijezde, od našeg Sunca.
 |
| Strijelicom se pokazuje mjesto Zemlje unutar galaksije Mliječni put. |
Da li ste znali da i zvijezde imaju svoj rok trajanja. Zvijezde nisu živa bića, ali, poput nas, one se rađaju, rastu i umiru.
Kao što smo već rekli, zvijezde su nastale iz nebula. Život velikih zvijezda najčešće završi u ogromnoj eksploziji, kada se materijal od kojeg je zvijezda sastavljena rasprši po cijeloj galaksiji. Neki se od tih rasutih dijelova nakon eksplozije sjedinjuju u manje zvijezde ili planete. Sunce i planete Sunčevog sistema nastali su od jedne takve eksplozije ogromne zvijezde.
Sada ćemo vidjeti kako izgleda Sunčev sistem.
 |
U našem Sunčevom sistemu postoji devet planeta s 61 satelitom i bezbroj asteroida koji kruže oko jedne zvijezde koju zovemo Sunce. Sunce je smješteno u središtu Sunčevog sistema.
Ovih devet planeta, pored toga što se okreću oko Sunca, okreću se i oko sebe po određenoj putanji. Sada ćemo nabrojati imena tih planeta krenuvši od one koja je najbliža Suncu: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton. Kao što vidite, Zemlja je po udaljenosti treća planeta od Sunca.
Svaka planeta ima različite osobine. Temperature na nekim od planeta toliko su visoke da se na njima topi i olovo. Na nekima je tako hladno da su čitave pokrivene ledom. Neke planete su u potpunosti napravljene od gasova, a neke su male.
Odnos koji vlada između satelita i primata savršeno je harmoničan. Primati su tijela oko kojih se okreće neko drugo tijelo. Naprimjer, Sunce je primat Zemlji, Zemlja je primat Mjesecu. Planete privlače svoje satelite. Međutim postoji ravnoteža u tom privlačenju, jer da je privlačna sila veća, satelit bi se zalijepio za planetu, a da je manja, on bi odletio u svemir.
Naprimjer, kada bi se Mjesec okretao sporije, pao bi na Zemlju pri velikoj brzini. To bi značilo uništenje Zemlje. Kada bi rotirao brže, onda bi se udaljio od nas i više ne bi bio Zemljin satelit.
Sada pređimo na Sunce, srce našeg Sunčevog sistema.
 |
 |
Sunce je najveće nebesko tijelo u Sunčevom sistemu. Sastoji se od veoma vrućih, usijanih gasova. Svake sekunde na njegovoj površini izbija eksplozij. Sunce je samo jedna ogromna hidrogenska bomba. Jedna ovakva eksplozija jača je od eksplozije miliona atomskih bombi odjednom. Tokom ove trajne eksplozije javljaju se tzv. sunčevi plamenovi koji su 40-50 puta veći od Zemlje.
Sunce izgleda kao lopta od vatre i zrači ogromne količine toplote i svjetlosti. Da nema Sunca, uvijek bi bio mrak, i cijeli bi svijet bio pokriven ledom. Ono što je najvažnije, ne bi bilo života na Zemlji.
 |
Svemir je ogromni veoma mračni prazni i hladni prostor. Zemlja je jedno od nebeskih tijela koje su u tom mraku. Osim Sunca, ne postoji niti jedno drugo tijelo koje je dovoljno blizu da bi nas zagrijalo i osvijetlilo.
Sunčeva je svjetlost veoma jaka. Vjerovatno ste probali gledati u Sunce tokom dana. Nakon par sekundi zasuze vam oči, zar ne? Zbog jačine svjetla, gledanje direktno u Sunce je veoma štetno za oči. Takođe je opasno biti previše izložen suncu tokom ljeta. Mogu se pojaviti opekotine na koži koje teško prolaze. Ljeti je zračenje Sunca specijalno jako. Ipak, Sunce je jako udaljeno od Zemlje i samo jedan od dvije hiljade dijelova zračenja dolazi do nas.
Ako je temperaura na Zemlji toliko visoka, uprskos velikoj udaljenosti, možete li zamisliti koliko je onda vruće Sunce?
 |
| Temperatura na vanjskoj površini Sunca iznosi 6000 stepeni, a unutrašnja temperatura iznosi 12 miliona stepeni. |
Naučnici su izračunali prosječnu vrijednost. Ne postoji ništa na ovom svijetu sa čime bi mogli porediti tu temperaturu. Računajući da na površini Sunca temperatura iznosi 6 000 °C., u unutrašnjosti temperatura se penje do
12 000 000 °C. Vaše ruke teško da mogu podnijeti vodu zagrijanu na 50°C. Čak i u najtoplijem ljetnjem danu temperatura ne prelazi više od 40-50°C. Ovaj primjer pokazuje vam kako je Allah podesio udaljenost Zemlje od Sunca na najbolji način. Da nam je Sunce malo bliže, sve bi na Zemlji bilo sprženo i isušeno poput pepela. Međutim, da je malo dalje, sve bi se smrzlo. Naravno, niti u jednom slučaju ne bi bio moguć život.
Polarne regije, koje primaju najmanje Sunčeve topline pokrivene su uvijek ledom. S druge strane, ekvatorijalni dijelovi primaju puno više Sunčevih zraka i uvijek su vrući. Allah je ove dijelove stvorio kao primjere nama. Ostale su regije mnogo pogodnije za život. Ovo nam pokazuje Allahovu milost datu nama. Da Allah nije postavio Zemlju na ovu udaljenost od Sunca, život bi nam bio puno teži ili nemoguć.
 |
| Da je Sunce bliže Zemlji nego što jeste, Zemlja bi se tada prilično oznojila, a možda bi se čak i istopila. Cijela ova osjetljiva ravnoteža nalazi se pod kontrolom Allaha, dž. š. |
Kako smo ranije objasnili, Allah je stvorio i Sunce i Mjesec tačno onako kako je to najpovoljnije za ljudski život na Zemlji. u Kur'anu Allah nam govori kako se i Sunce i Mjesec pomjeraju Allahovom voljom:
Allah je Onaj Koji nebesa, koja vidite, podiže bez ikavih stuba, a zatim prijestoljem zavlada! Sunce i Mjesec On je potčinio, i sve se kreće do roka određenog. On svime raspoređuje, Znake potanko izlaže, da biste vi u susret sa Gospodarem svojim jamačno vjerovali. (Er-Rad, 2)
Bezbrojna nebeska tijela kreću se u organizovanim putanjama bez sudara, jer ih je Allah postavio u savršeno isplanirane orbite. Orbita je put kojim se nebesko tijelo kreće dok se okreće oko Sunca. Niti jedna planeta ne staje, niti skreće sa svoje orbite kako bi odletjela u dubine svemira. To je zato što Sunce posjeduje privlačnu silu gravitacije. Dok ti čitaš ovu knjigu, Zemlja se okreće oko Sunca brzinom od 108 000 kilometara na sat. Maksimalna brzina automobila iznosi oko 200 kilometara na sat. To znači da se Zemlja okreće oko Sunca 540 puta brže nego najbrži automobil. Metak se kreće brzinom od 1 800 kilometara na sat, znači da je Zemlja brža od metka 60 puta.
 |
| Brzina kretanja Zemlje oko Sunca je 540 puta veće od brzine koju postiže prosječno auto. |
Zbog ove brzine, gravitaciona sila kojom nas Sunce privlači jeste veoma važna. Kada bi Sunce smanjilo tu privlačnu silu, mi bismo svi, zajedno sa Zemljom, odletjeli u svemir. To bio bio kraj zemlje.
 |
| Da je sila Zemljine teže (gravitacija) manja nego što je sada, zajedno sa svim ostalim na Zemlji i mi bismo, također, odletjeli u kosmos. |
S druge strane, kada bi Sunce pojačalo privlačnu silu, Zemlja bi pala na Sunce, i mi bismo se istopili. Dalje, Sunčeva privlačna sila djeluje na planete tako da one zadržavaju svoje putanje i ne sudaraju se. Uzvišeni Allah stvorio je i uvijek čuva ravnotežu.
Pored Sunca, i druga tijela imaju svoju privlačnu silu. Zemlja privlači Mjesec. Ona ga uvijek drži na istoj udaljenosti. Allahova moć sprečava Mjesec da padne na Zemlju.
Postoji još jedna privlačna sila na Zemlji, posebno dizajnirana za čovječanstvo. To je gravitaciona sila, koju mi poznajemo kao težinu, koja nas drži na Zemlji i omogućava nam da hodamo i trčimo, a da ne odletimo u svemir.
Pretpostavimo da u ruci imaš loptu. Ako pustiš loptu, ona će pasti na zemlju, zar ne? To je zato što je gravitacija privlači. Kada bismo mogli ostaviti ovu loptu daleko u svemiru, ona bi lebdjela, jer tamo nema privlačne sile (gravitacije). Znači, postojanje takve sile veoma nam je važno za opstanak.
Postoji još jedna važna činjenica: gravitacija ne bi smjela biti ni manja ni viša nego što jeste sada. Da je manja, mi bismo hodali po zraku i nikada ne bismo mogli ići gdje hoćemo, stalno bi plutali nasumice od jednog mjesta do drugog. Kada biste skočili od pod, udarili biste o plafon. Ali, kada bi gravitacija bila veća, onda bismo stalno tonuli u zemlju. Možda bismo mogli puziti po zemlji.
Ali, ništa nam se od ovoga ne dešava, jer je Allah odredio upravo onoliku gravitaciju koliko je potrebno da mi normalno hodamo.
Vjerovatno ste na televiziji vidjeli kako astronauti hodaju Mjesecom. Oni lebde. Zamislite da morate provesti čitav život tako? Ne biste mogli. Ovo se dešava jer Mjesec ima manju silu gravitacije nego Zemlja.
Sada ćemo posjetiti planete koje se okreću oko Sunca.
 |
| Mi uspijevamo stajati, hodati i trčati po Zemlji zahvaljujući veoma osjetljivim ravnotežama, koje Allah, dž. š., stvorio i koje drži pod Svojom kontrolom. |
Već smo ranije spomenuli da su planete nebeska tijela koja se okreću oko zvijezda. Proučavat ćemo planete koje se nalaze u našem Solarnom sistemu. Ako pretpostavimo da je Solarni sistem prikazan grafički gdje 9 kružnica predstavljaju planete, Sunce je u samom centru njih.
Pluton je planeta smještena na posljednjoj kružnici. On je najmanja i najudaljenija planeta od Sunca. Posmatranje je Plutona teško, čak i s Hubbleovim teleskopom možemo dobiti samo grube podatke o njegovoj površini. Ova je planeta jedno vrlo hladno mjesto. Temperatura na njoj iznosi oko -238 °C. Zimi, na Zemlji, kada temperatura padne 2 ili 3°C ispod nule (-2,-3 °C) sve se smrzava. -238°C je 100 puta niža temperatura od te. Ovakva bi nas hladnoća ubila. Izvana Pluton izgleda kao lopta pokrivena ledom.
Približavajući se Suncu, dolazimo do Neptuna. I ova je planeta prilično hladna. Tamo je temperaura oko -218°C. Njena atmosfera sastavljena je od otrovnih gasova. Također, na površini Neptuna pušu užasne oluje koje dostižu brzinu od 2 000 kilometara na sat.
Putujući još bliže prema Suncu, u središnjoj kružnici, susrećemo Uran. Uran je treća planeta po veličini u Sunčevom sistemu. Temperatura Uranove atmosfere iznosi -214°C, što znači da bi se tamo potpuno zaledili u djeliću sekunde. Njegova atmosfera također sadrži otrovne gasove koji onemogućavaju život.
Sljedeći je Saturn. To je druga planeta po veličini. Prepoznatljiva je po svojim prstenovima koji je okružuju. Ovi prstenovi su sačinjeni od gasova, leda i stijena. Temperatura na Saturnu nije pogodna za život i iznosi oko -178°C.
Došli smo do Jupitera, najveće planete u Sistemu. Jupiter je 11 puta veći od Zemlje. Ni na Jupiteru nije moguć život.
 | ||
| 1. Merkur | 4. Mars | 7. Uran |
Nakon Jupitera dolazi Mars. Mars je potpuno mrtva planeta koja nije pogodna za život. Ne postoji život na Marsu. Prvo, atmosfera na Marsu sadrži veliki procenat otrovnog ugljen dioksida. Drugo, nema vode na Marsu i treće, temperatura na Marsu je oko -53°C. Na kraju, na Marsu pušu ogromne pješčane oluje koje traju mjesecima.
Planeta koja se pojavljuje nakon Marsa jeste Zemlja. U zadnjem ćemo poglavlju ove knjige detaljno pričati o Zemlji. Do tada, podsjetimo se jedne važne činjenice: Zemlja je jedina planeta na kojoj je moguć život.
Sve više se približavajući Suncu, stigli smo i do Venere. Venera je najsjajnije nebesko tijelo nakon Sunca i Mjeseca. Zbog toga, ljudi znaju za nju još od davnina. Ona jako sija ujutro i uvečer na nebu. Za razliku od ostalih planeta, Venera je jako vruća. Temperatura na njenoj površni dostiže oko 450°C što je sasvim dovoljno da bi se topilo i olovo. Još jedna osobina Venere jeste njena teška atmosfera koja se sastoji od koncentrisanih slojeva ugljen dioksida. Pored njih, Venerina atmosfera sadrži i slojeve kiselina koji su debeli i par kilometara. Niti jedan organizam ne bi mogao preživjeti na takvom mjestu ni sekundu.
Ubrzavajući od Venere, stigli smo do Merkura, planete najbliže Suncu. Njegova je rotacija, zbog blizine Suncu, toliko usporena da Merkur napravi puni okret oko sebe samo tri puta, dok za to isto vrijeme dva puta obiđe oko Sunca. Zbog toga jer je jedna strana Merkura nepodnošljivo vrela, dok je suprotna strana ledena. Razlike u temperaturi između dvije strane iznose do 1 000 °C. Naravno, ovakvi uvjeti ne mogu podržavati život.
Naše istraživanje pokazalo je da niti jedna planeta u našem Sistemu ne može pružiti uvjete pogodne za život osim Zemlje. Svaka je od njih pusto, nijemo tijelo. Naš je svijet planeta koja nam je pružila sve uvjete za život. Sa svojim zelenim šumama i plavim okeanima izgleda prelijepo kada se gleda iz svemira. Prvi astronauti bili su zapanjeni njenom ljepotom i šarenilom kada su je vidjeli s Mjeseca.
 |
| Kometa |
Postoji još veliki broj nebeskih tijela u svemiru. Neka od njih su komete, asteroidi i meteori. Ova nebeska tijela jesu ostaci nakon ekspolozije nebule iz koje je nastao Sunčev sistem prije 4-6 miljardi godina.
Komete su sastavljene od kondenzovanih gasova i prašine. Nekada se njihove putanje približe jako Suncu. Zbog velikih temperatura njena površina počinje se isparavati, što uzrokuje pojavu jakog svjetla na kometi. Ogromna lopta od gasova i prašine pojavi se oko jezgra komete. Ta lopta od gasova naziva se koma, a pored kome kometa ima i rep.
Meteori su poput stijena u Svemiru. Najviše ih ima između Marsove i Jupiterove orbite. Neki meteori imaju prečnik i do 1 000 kilometara.
 |
| Meteori su sitni komadi koji su se otcijepili od kometa. |
Meteoriti su čvrsta tijele koja padaju na Zemlju iz svemira. To su komadi sastavljeni od stijena i željeza koji se odvoje od meteora ili od komete. Ponekad Zemlja prođe kroz prašinu koja je zaostala iza komete. Objekti koji se nalaze u toj prašini najčešće sagore u atmosferi. Oni se zagriju dok prolaze kroz atomsferu i tako ostavljaju lijepe svjetlosne tragove na nebu. Ponekad, kada ne sagore u atmosferi, meteori udaraju na Zemlju. Takva se tijela nazivaju aeroliti ili meteoriti.
Meteoriti rijetko padaju na Zemlju. Kada padnu, izazivaju oštećenja na Zemlji, ovisno o njihovoj veličini. Zemlja je stalno izložena prijetnji od padanja meteorita, ali Allah je ta nebeska tijela načinio takvima da većina njih sagori dok je još u atomsferi, pa nam tako ne predstavljaju opasnost. Ovo nam govori o Allahovoj samilosti i zaštiti koju nam je pružio.
Do sada ste sigurno shvatili da Allah ima kontrolu nad svim nebeskim tijelima, da On njima upravlja i organizira ih onako kako On želi.
.
