Veliko iznenađenje

Emir je ustao rano i nečujno otišao na rijeku. Zatekao je dabrove kako rade. Skupio je hrabrost, prišao im i počeo s njima razgovarati.

Emir: “Zdravo. Zovem se Emir. Mogu li se sprijateljiti s vama?”

Simpatične životinje prvo su se malo trgnule, a kasnije kada su vidjele Emirovo prijateljsko ponašanje, još više su se približile i počele razgovarati.

Gospodin Dabar: “Naravno da se možemo upoznati. Zovem se Gospodin Dabar, a ovo je moja supruga, Gospođa Dabar. Drago mi je da smo se upoznali.”

Emira je ovo mnogo obradovalo, jer moći će ih pitati sve što ga bude interesovalo. Odmah su počeli razgovarati.

Emir: “Već neko vrijeme vas posmatram. Imam toliko pitanja na koja bih želio da mi odgovorite. Prvo ćemo početi s ovim stablima. Gospodine Dabre, zbog čega nosite stabla u vodu i slažete ih jedno na drugo?”

Gospodin Dabar: “Emire, svi dabrovi u paru, poput nas, sele se da bi pravili novo gnijezdo. Prije kratkog perioda doselili smo se u ovu rijeku, znači tek smo se doselili. Sada pravimo gnijezdo. Da bismo ga napravili, potrebna nam je stajaća voda. Stoga, trebamo zaustaviti vodeni tok i napraviti vještačko jezero.”

Emir: “Da li vi to pravite branu? Ovo je nešto izvanredno. Znate li da ljudi na ovaj način već stoljećima grade brane. Na prošlom času geografije profesor je govorio o branama u našoj zemlji i njihovoj konstrukciji. Mnogo sam iznenađen. Mislim da je veoma teško graditi nešto na tako brzoj vodi. Medutim, ono što vi pravite iznenadujuće je i teže od onoga što mi, ljudi, pravimo. Kako uspijevate zaustaviti tako jak tok vode? Kako ste se toga dosjetili? Jeste li posmatrali brane koje ljudi prave?”

Dok je Emir zadivljeno redao pitanja, jedno za drugim, Gospodin se Dabar neko vrijeme smijao njegovim pitanjima i njegovoj zbunjenosti, a razlog je što oni, tj. Dabrovi, bez ikakvih teškoća obavljaju svoj posao.

Gospodin Dabar: “Stani malo, Emire, predahni. Na sva pitanja odgovorit ću ti po redu. Otkako smo se rodili, mi znamo praviti branu, pa tako i gnijezdo. Prirodno je da nam je ovo automatski palo na pamet. Nismo iznenada, jednog dana, odlučili praviti branu, a zatim i gnijezdo. Mi to inače znamo, a podučeni smo prije nego što smo se rodili. Stoga to radimo dobro. Znamo kako ćemo srušiti stabla i prenijeti ih u vodu.”

Dok je oduševljeno slušao Gospodina Dabra, odjednom se zbuni čuvši glas iza sebe.

Brat: “Emire, odgovorit ću ti na sva pitanja, ali prvo mi moraš nešto objasniti. Zašto si sam otišao iz kampa? Da nisam vidio zabilješke koje si ostavio, mnogo bismo se brinuli.”

Emir: “Brate, ja znaš... Mnogo mi je žao, toliko sam bio znatiželjan da nisam mogao izdržati a da ne dođem ovamo. A, pošto sam znao da ćeš ti vidjeti moje bilješke, ovako sam postupio. Molim te, možeš li mi reči ko je podučio dabrove svemu ovome.”

Brat: “Uredu. Prošle sedmice učio sam s tobom Kur'an. Ako se sjećaš, pisalo je da je Allah, dž.š., tvorac svega na nebesima i na Zemlji, između ostalog, i svega što je u paru. Zajedno smo razmišljali o životinjama i radnjama koje životinje čine. Došli smo do zaključka da one ne mogu sve to tako raditi. Shvatili smo da postoji neko ko ih podučava kako će se ponašati.”

Emir: “Da, dobro se sjećam.”

Brat: “Eto, Emire, sve životinje ponašaju se onako kako ih je Allah, dž.š, podučio. Počev od njhovog rođenja, one znaju kako će se ponašati. Mi, ljudi, godinama nastojimo istražiti ono što životinje čine. Koristimo tehnologiju, čitamo knjige, pravimo eksperimente. Životinje, trudili se mi da shvatimo ili ne, s nekom lahkoćom čine te radnje. Naprimjer, bez kakvih teškoća prave svoje planove, koje naučnici ne mogu praviti. I Gospodin i Gospođa Dabar rade onako kako ih je naš Gospodar podučio. Sada ako dozvoliš da ti Gospodin Dabar ispriča šta sve zna raditi, tada ćeš bolje shvatiti šta sam ti htio reći.”

Gospodin Dabar: “Emire, malo kasnije ću ti ispričati detalje o gnijezdu koje ćemo praviti, pa ćeš shvatiti da je nemoguće da takvo nešto sami napravimo.”

Emir je pažljivo slušao šta su mu Gospodin Dabar i brat pričali. Primijetio je koliko je važno ono o čemu su razgovarali. Stoga, odlučio je postaviti sva pitanja koja je pažljivo odabrao i kojima je bio okupiran.

Emir: “Gospodine Dabre, dok presijecate stabla vi koristite svoje ruke i zube da napravite jezero. Kako su vam tako čvrsti zubi? Kad bih ja zagrizao jednu granu, zubi mi se odmah slomili. Uopće, ne mogu raditi ono što vi radite.”

Gospodin Dabar: “Dobro pitanje. Moja supruga i ja godišnje srušimo oko 400 stabala. Povrh toga, sve ove poslove obavljamo zubima. Dok glođemo grane sa stabala, koristimo četiri prednja zuba. Iako nisu kao vaši zubi, i naši se s vremenom troše, a ponekada i slome. Međutim, to na nas ne utječe mnogo, jer prednji zubi, sjekutići, za kratak period porastu. I tako naš život teče dalje.”

Emir: “Znači li to da vaši zubi tako brzo rastu, kao naši nokti.”

Gospođa Dabar: “Na ovo ću ti pitanje ja odgovoriti. Može se tako reći. Strukturu naših zuba Allah, dž.š., stvorio je posebno, različitom od svih ostalih životinja. A da nije tako, niti bismo se mogli hraniti niti praviti gnijezdo. Bilo bi to loše po nas. Čak bi naša vrsta nestala, jer bismo umrli od gladi, što znači da nas danas ovdje ne bi bilo. Nijednog dabra ne bi pronašao na svijetu. Ali, kao što vidiš, zubi svih dabara, kao i Gospodina i Gospođe Dabar brzo rastu. Zubi su nam veoma važni.”

Emir: “Kako ste naučili plivati? Dok sam ja još uvijek početnik u plivanju, vi na tako savršen način plivate.”

Gospodin Dabar: “Svi dabrovi, kao i mi, nakon kratkog perioda poslije rođenja počinju plivati. To je nama veoma lahko, jer je naše tijelo prilagođeno plivanju. Prvo, naše su noge zaštićene, pa lahko guramo vodu. Naš je rep poput ogromne peraje, i zahvaljujući tome lahko se krećemo kroz vodu. Ako ti stavljaš naočale kad si pod vodom da ti ne uđe voda u oči, i da bi mogao gledati, mi imamo prirodne naočale. Dok smo pod vodom, otvori na nosu i ušima zatvoreni su da ne bi voda ušla unutra. Na očima imamo i treći očni kapak, koji je poluproziran. I ovo nas štiti od utjecaja vode.”

Emir: “Mali prijatelju, znaš li da i ja na noge stavim peraja i tako lakše i brže plivam. Jasno je da je meni babo kupio peraja, a vi ih imate od rođenja. Allah, dž.š., stvorio vas je u takvom obliku, koji zadovoljava vaše potrebe.”

Dabrove pandže, rep poput peraje, zubi, ukratko Allah, dž.š., stvorio im je svaki dio tijela s posebnom namjenom. Bez svega ovoga dabrovi ne bi mogli živjeti.

Brat: “Lijepo si to rekao, Emire. Gospodine Dabre, možete li nam nešto ispričati o brani koju ste napravili?”

Gospodin Dabar: “Prvo smo odvukli debele grane do korita rijeke. Poslije toga smo nešto tanje grane nagomilali na one deblje. Medutim, sve je to trebalo sigurno smjestiti u korito, ili bi voda ono što smo napravili odnijela. Prvo, velike koce s kamenjem učinit ćemo težim, i tako će u vodi biti stabilniji. Ali, ako ovako ostavimo, potreban nam je još jedan oslonac, jer će se lahko raspasti. Stoga, skupljene grane zalijepit ćemo jedne za druge posebnim malterom, koji smo napravili od gline i lišća. Ovaj je malter nepropustljiv i mnogo je otporan na vodu.”

Emir: “U svakom slučaju, da se nije sve ovako odvijalo, ne biste mogli u vodi napraviti suho gnijezdo, i sav vaš trud bio bi uzaludan.”

Ovo skupljeno granje na obali kasnije će činiti gnijezdo dabrova.

Gospođa Dabar: “Pravo kažeš, Emire. Brana koju smo napravili dosta je čvrsta i svaki se dan pomalo povećava i postaje sve čvršća. Kako brana raste, tako se sve više vode nagomilava. Na kraju više mjeseci našeg rada nastalo je vještačko jezero. Kako se jezero sve više povećava, mi moramo učvršćivati branu i popravljati pukotine na njoj. Kao što je rekao Gospodin Dabar, malo kasnije popunit ćemo, uz pomoć svojih repova, praznine među stablima blatom i začepiti ih suhim granjem. Aha, ima još nešto, veoma bitno. Sada ću ti to ispričati.”

“Da li ti je privukao pažnju oblik naše brane? Liči na luk strijele , zar ne? Oblik, savijen prema unutrašnjosti poput luka jeste konkavan. Svi dabrovi prave brane, konkavnog oblika. Naš jedini cilj jeste da brana presiječe vodeni tok, pod uglom od 45 stepeni.”

Emir se mnogo oduševio onim što su Gospodin i Gospođa Dabar ispričali. Uzbuđeno je počeo govoriti.

Emir: “Odakle vi sve ovo znate? Ranije sam vam govorio da nas je učitelj poslao da posjetimo branu. Toga dana učitelj nam je govorio da su je pravili isto kao i vi ovu danas, tj. u konkavnom obliku.”

“Zahvaljujući ovom obliku može se presjeći vodeni tok pod uglom od 45 stepeni, te oduprijeti vodenom pritisku, a i najizdržljivije su konkavne brane.”

“Ali, Gospodine i Gospođo Dabar, kako vi ovako nešto znate? Jeste li eksperimentisali? Ko vam je dao ovo znanje?”

Ono što je Emira mnogo iznenadilo jeste kako su dabrovi napravili branu tako sličnu onoj koju su ljudi napravili. Dok su Gospodin i Gospođa Dabar pravili branu, dio po dio, Emir je to iznenađeno i oduševljeno posmatrao. S druge strane, pitao se na koji način sve to znaju.

Kad prave gnijezdo, dabrovi prvo strpljivo prenose male grančice. Allah, dž.š., stvorio ih je veoma sposobnima i pametnima.

Brat: “Emire, nemoguće je da porodica dabrova sve ovo zna praviti sasvim slučajno. Nedavno si mi postavljao pitanja o osobi po imenu Darwin, sjećaš li se? U jednoj od svojih knjiga on kaže da su životinje nastale slučajno i da su svoje osobine slučajno stekle. Ti si ovo smatrao besmislenim, i rekao si mi da je laž sve ono što je rekao Darwin.”

Kasnije, opet strpljivo, prenose velike grane. U pravljenju gnijezda dabrovi koriste i blato. Blatom lijepe grane.

Emir: “Da, dobro se sjećam, i shvatio sam šta želiš reći. Naravno, da je nemoguće da su Gospodin i Gospođa Dabar sve ovo slučajno saznali, kao što pogrešno tvrdi Darwin.”

Dok su Gospodin i Gospođa Dabar pravili branu, dio po dio, Emir je to iznenađeno i oduševljeno posmatrao. S druge strane, pitao se na koji način sve to znaju.

Gospodin Dabar: “Emire, kao što sam ti ranije rekla, mi sve ovo znamo još od trenutka našeg rođenja. Ti si veoma pametan dječak, svakako da nisam išla u školu.”

Na slici vidite Darwina koji je sve ljude nastojao obmanuti svojim lažima. Emir, pametan dječak, odmah je shvatio na osnovu onoga što mu je govorio brat i iz knjiga koje je pročitao da je ovaj čovjek govorio laži.

“Ako ti neko kaže ovakve besmilice, onda ga ovako upitaj. Čak, ako i pretpostavimo da je neki dabar slučajno otkrio kako da napravi gnijezdo, pa svi dabrovi ovako gnijezdo prave. Jesu li i oni to slučajno otkrili? Kako se zubi troše, novi rastu, i kod svih dabrova je tako. Veoma je jasno da se ovo ne dešava slučajno, zar ne?

Kao što vidiš, dovoljno je malo razmisliti, pa da shvatiš da je ovako nešto nemoguće i kako je ova ideja besmislena. Kad vidiš svoju sestru, ako je upitaš na kojem su času učili da se brane grade pod uglom od 45 stepeni, i kako su to izračunali, bolje ćeš shvatiti šta ti želim reći.”

Emir: “U pravu ste, Gospodine Dabre. Jasno je da vas neko podučio svemu ovome. Majka mi je rekla da je to Sveznajući Allah, dž.š.

To što je u istom trenutku podučio vas i druge dabrove, a i sve dabrove koji su postojali do danas, pokazuje nam da se Allahovo znanje ne može ni s čim porediti. Pored ovoga, ja znam da je Allah, dž.š., ne samo vas , nego sva bića podučio svemu onome što je On htio. Posjetit ću te na jedan ajet iz Kur'ana koji govori o ovome: