Prvi Dio: Naučne mudžize u Kur'anu (3/3)

Mjere u kiši

Što se tiče drugih kur’anskih podataka vezanih za kišu, oni upozoravaju na momenat da se kiša spušta u određenoj količini. U poglavlju Az-Zuhruf kaže se slijedeće:

“Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele - tako ćete i vi biti oživljeni.„ (Az-Zuhruf, 11)

Ova mjera kiše je, također, ustanovljena suvremenim istraživanjem. Prema određenim proračunima, provedenim tokom ovih istraživanja, ustanovljeno je da se sa Zemljine površine u jednoj sekundi ispari 16 miliona tona vode. U toku godine ova količina dostiže cifru od oko 513 triliona tona vode. A to je ujedno i godišnja količina kiše koja se u toku godine spusti na Zemlju. Voda je, dakle, u jednoj neprestanoj ravnoteži, “prema određenoj mjeri” ona konstantno kruži. A održavanje života na Zemlji se, također, osigurava upravo ovim neprestanim kruženjem vode. Kada bi čovjek upotrijebio sve pogodnosti cijele tehnologije kojom raspolaže, on, opet, nikada ne bi bio u mogućnosti vještački proizvesti ovo kruženje.

Uko­li­ko bi došlo do i naj­man­jih pro­mi­je­na u ko­li­či­ni, ubr­zo bi nas­ta­le ve­li­ke eko­loške ne­urav­no­te­že­nos­ti, a to bi do­ve­lo u pi­tan­je odr­žan­je ži­vo­ta. To se, međutim, ni­ka­da neće do­go­di­ti. Kiša će, ka­ko je to i u Kur’anu na­ve­de­no, nas­ta­vi­ti da se, svake godine, u is­toj mjeri spušta na Zeml­ju.

Nau~no je ustanovljeno da je koli~ina vode koja se ispari sa Zemljine povr{ine i koja se ponovo vrati u vidu ki{e "konstantna": oko 513 triliona tona vode. Ova konstantna koli~ina, koja je u jednoj neprestanoj ravnote`i, je u KurÕanu istaknuta kao "odre|ena mjera". Ukoliko bi do{lo do i najmanjih promijena u ovoj konstantnoj koli~ini, ubrzo bi nastale velike ekolo{ke neuravnote` enosti, a to bi dovelo u pitanje odr`anje `ivota.

Vjetrovi koji oplođuju

U jednom kur’anskom ajetu se skreće pažnja na “oplodnju” kao osobinu vjetra i da, kao posljedica toga, nastaje kiša:

“Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti - vi time ne možete raspolagati.„ (Al-Hijr, 22)

U ajetu se skreće pažnja da se u prvom stadiju nastanka kiše nalaze vjetrovi.

Međutim, sve do početka XX vijeka bilo je poznato jedino da vjetar raznosi oblake, kao jedina veza između vjetra i padanja kiše. Što se, međutim, tiče otkrića moderne meteorologije, ona su pokazala da vjetrovi imaju ulogu “oplođavanja” prilikom nastanka kiše.

Ova uloga oplodnje odvija se na slijedeći način:

Zbog pjenjenja, na površini okeana i mora konstantno dolazi do formiranja bezbroj zračnih mjehurića. U trenutku rasprsnuća ovih mjehurića, u zrak se izbacuje na hiljade komadića veličine jednog stotog dijela milimetra. Ovi komadići, nazvani “aerosol” se, pomiješani sa prašinom sa kopna, uz pomoć vjetrova prenose u gornje slojeve atmosfere. Aerosoli, koji su tako uz pomoć vjetrova dospjeli na velike visine, ovdje dolaze u dodir sa vodenom parom. Okupljanjem oko ovih aerosola, vodena para se zgušnjava i pretvara u vodene kapi. Koncentriranjem na jednom mjestu, ove vodene kapi prethodno formiraju oblak, a potom se u vidu kiše spuštaju na Zemlju.

Na slici gore su prikazane etape nastanka talasa. Talasi se formiraju uz pomoć vjetrova koji pušu iznad površine vode. Vodene zehre, zajedno sa vjetrom, počinju sa kružnim kretanjem. Ovo kretanje će nakon kratkog vremena formirati talase, koji će se nanizati jedan za drugim, a zrak će ispuniti balončići koji nastaju zajedno sa talasima. Ovo je prvi stadij nastanka kiše. U Kur’anu je također skrenuta pažnja da se u prvom stadiju nastanka kiše nalaze vjetrovi.

Kao što se vidi, vjetrovi vrše “oplodnju” aerosola vodenom parom koja se u slobodnom obliku nalazi u atmosferi i, na taj način, osiguravaju formiranje kišnih oblaka.

U slučaju da vjetar ne posjeduje ovu osobinu oplođavanja, u višoj atmosferi nikada ne bi moglo doći do formiranja vodenih kapljica, pa, analogno tome, ne bi postojalo ni nešto što se zove kiša.

Bitan momenat ovdje je taj da je ova kritična uloga vjetra u nastanku kiše stoljećima prije saopćena u kur’anskom ajetu. I to u historijskom razdoblju kada čovjek skoro ništa nije znao o prirodnim pojavama...

Nemiješanje mora

Specifičnost mora, koja je od strane istraživača otkrivena u skoroj prošlosti, u Kur’anu se ističe na slijedeći način:

“Pustio je dva mora da se dodiruju, izmedu njih je pregrada i oni se ne miješaju.„ (Ar-Rahman, 19-20)

Sredozemno more i Atlanski okean imaju velike valove, jaka strujanja i plimu i oseku. Iako se voda Sredozemnog mora na Gibraltaru susre}e sa vodama Atlanskog okeana njene karakteristike (gusto}a, temperatura i toplota) ostaju nepromjenjene. Po{to izme|u ova dva mora postoji jedna nevidljiva granica.

Ova, Kur’anom saopćena, karakteristika mora - da se međusobno dodiruju, a da se njihove vode apsolutno ne miješaju - u nedavnoj prošlosti otkrivena je od strane okeanografa. Ustanovljeno je da se, zbog prisutnosti jedne fizičke snage, nazvane “površinski napon”, vode susjednih mora ne miješaju. Površinski napon, koji proizlazi iz različite gustine mora, gotovo poput zida sprečava međusobno miješanje voda.

Svakako je zanimljiv momenat da se ova činjenica nalazi u Kur’anu, što je, opet, još jedan veoma efektan odgovor onima koji tvrde da je Kur’an napisan od strane čovjeka, Muhammeda, a.s. Kur’an se pojavio u periodu kada čovjek nije imao pojma niti o fizici, ni o površinskom naponu, a niti o okeanografiji.

Satelitski Snimak Gibraltara

Morske tmine i unutrašnji valovi

“Ili su kao tmine dubokih mora koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi, - a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.„ (An-Nur, 40)

Generalno okruženje dubokih mora je ovako opisano u knjizi Oceans:

Danas sa sigurnošću znamo da tmina dubokih mora i okeana vlada na dubini od oko 200 m i dublje. Na ovim dubinama skoro uopće nema svjetlosti. A, na dubinama preko 1000 m apsolutno je nemoguće naići ni na kakvu svjetlost.

Prema mjerenjima načinjenim uz korištenje suvremene tehnologije, ustanovljeno je da se 3-30% sunčeve svjetlosti reflektira kroz površinu mora. Na prvih 200 metara se, jedna za drugom, upija svih 7 boja svjetlosnog spektra, od kojih plava ostaje zadnja. (slika pored)

Pored podataka vezanih za generalnu geografsku građu mora i okeana, karakteristike živih bića koja tu žive, danas je čak moguće doći i do podataka koji govore o količini vode određenog mora ili okeana, površini, dubini i sl. Ipak, da bi se došlo do svih ovih podataka, čovjek je primoran koristiti se raznim specijalnim pomagalima i podmornicama izrađenim uz pomoć suvremene tehnologije.

Bez ovih pomagala skoro je nemoguće da čovjek dopre do morskih dubina preko 40 m. Uporedo sa tim, bez određenih pomagala je apsolutno nemoguće da čovjek dospije i ostane živ na tamnim okeanskim dubinama od oko 200 m. Zbog toga, naučnici su detaljne podatke o morima uspjeli otkriti tek u skoro vrijeme. Suprotno tome, frazu “tmina dubokih mora” sadržanu u An-Nur suri je Kur’an iznio prije 1400 godina. Iznošenje ovog podatka u Kur’anu i to u periodu kada nije postojalo nikakve tehnologije i kada, prema tome, nije postojalo nikakvo pomagalo pomoću kojega bi čovjek mogao zaroniti u morske dubine, svakako je svojevrsna mudžiza ove uzvišene Knjige.

Na skici su predstavljeni unutra{nji talasi, koji se formiraju izme|u dva sloja voda sa razli~itim gustinama. Donji od ovih slojeva je gu{}i u odnosu na gornji. Ovu ~injenicu, koju je KurÕan - u 40. Ajetu poglavlja An-Nur - iznio prije 14 stolje}a, nauka je otkrila tek u skorije vrijeme.

Uporedo sa navedenim, u istom ajetu sure An-Nur, u formulaciji “...kao tmine dubokih mora koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih...”, Kur’an upozorava na još jednu nedavno otkrivenu naučnu mudžizu:

Naučnici su nedavno otkrili da “na površini morskih slojeva sa različitom gustinom postoje unutrašnji valovi koji čine granicu između ovih slojeva”. Unutrašnji valovi prekrivaju dubine mora i okeana, pošto duboka mora posjeduju veću gustoću vode na dubinama u odnosu na površinsku vodu. Unutrašnji valovi se ponašaju kao površinski valovi. Kao i vanjski valovi, i unutrašnji valovi se mogu razbijati. Unutršnji valovi se ne mogu primijetiti prostim ljudskim okom, jedino su uočljivi prilikom istraživanja promjena temperature i slanosti mora ili okeana.

Podatak iznesen u navedenom kur’anskom ajetu je u apsolutnom skladu sa navednim objašnjenjem. Bez provođenja određenih istraživanja, čovjek je u stanju uočiti jedino valove koji su na površini mora, dok je unutarnje talasanje apsolutno nedostupno. Ali, u suri An-Nur Allah upozorava na drugi oblik talasanja koje se pojavljuje na morskim dubinama. Neosporno je da je i ova činjenica, koju su naučnici nedavno uspjeli otkriti, jedan od pokazatelja da je Kur’an riječ Sveznajućeg, Allaha, dž. š.

Predio koji usmjerava naše pokrete

“Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatit čemo ga za kiku; za ono la`no i grječno čelo.” (Al-ÕAlaq, 15-16)

Prefrontal area = čeoni dio mozga

Karakteristika čela, “lažno i grješno čelo”, koja je navedena u citiranom ajetu je detalj koji zavređuje krajnju pažnju. Određenim istraživanjima provedenim proteklih godina ustanovljeno je da se u prednjem, čeonom dijelu lobanje nalaze dijelovi koji upravljaju određenim aktivnostima mozga. Objašnjenje vezano za ovaj predio i njegovu funkciju, na što je prije 1400 godina upozorio Kur’an, suvremeni naučnici su uspjeli dati tek u proteklih 60 godina. Kada se pogleda u prednji dio lobanje, primijetit će se čeoni dio mozga. Rezultati do kojih se, o pitanju funkcija ovog dijela, došlo nakon provedenih istraživanja u oblasti fiziologije, na slijedeći način su izneseni u djelu Essentials of Anatomy and Physiology:

“Motivacija, planiranje predmišljenja i početak pokreta se realizira u prednjem dijelu čeonih krila mozga. Ovo je jedan segment asocijacije korteksa...”

Pored ovoga, u spomenutom djelu se u vezi s ovim predjelom nalazi i slijedeća formulacija:

“Uporedo sa vezom sa pokretima, smatra se da je čeoni dio mozga u isto vrijeme i funkcionalni centar agresivnosti...”

Kao što se da razumjeti i iz navedenih objašnjenja, čeoni segment mozga vodi sve aktivnosti vezane za planiranje, motivaciju i pokretanje dobrih ili loših pokreta, za govorenje istine ili laži.

“Mi vas stvaramo - pa zašto ne povjerujete? Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to činimo?„ (Al-Waqi’a, 57-59)

Sasvim je očito da formulacija “lažno i grješno čelo” navedena u kur’anskom poglavlju Al-’Alaq pokazuje veliku paralelnost sa prethodnim objašnjenjima. Naučne činjenice, poput ove koju su naučnici otkrili u posljednjih 60 godina, Allah je putem Kur’ana saopćio čovjeku prije 14 stoljeća.

Rađanje čovjeka

Kada se u Kur’anu ljudi pozivaju u iman, spominju se veoma različite teme. Kao dokaz čovjeku, Allah nekada ističe nebesa, nekada Zemlju, a nekada biljke i životinje. Opet, u mnogo ajeta se savjetuje čovjeku da se osvrne na stvaranje, rađanje čovjeka samog. Veoma često se podsjeća na to kako je čovjek došao na svijet, kroz koje je etape prolazio i šta mu je temeljna građa. Ilustracije radi, u jednom ajetu stoji slijedeće:

Mi vas stvaramo - pa zašto ne povjerujete? Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to činimo? (Al-Waqi'a, 57-59)

Stvaranje čovjeka i čudotvorne karakteristike toga su naglašene i u još mnogo ajeta. Međutim, među ovim akcentima postoje takvi podaci i detalji koje nikako nisu mogli znati ljudi koji su živjeli u VII stoljeću. Neki od tih detalja su slijedeći:

1) Čovjek ne nastaje od cijele količine sperme, već, naprotiv, od njenog veoma malog dijela - spermatozoida.
2) Spolnost bebe se određuje od strane muškarca.
3) Ljudski embrio se za maternicu zalijepi gotovo isto kao pijavica.
4) Čovjek se u maternici razvija u tri mračne komore.

Sigurno je da su ljudi u stoljeću objavljivanja Kur’ana znali da je sperma koju u toku spolnog odnosa ispušta muškarac temeljna materija formiranja jedinke. Da se dijete rađa u prosjeku nakon 9 mjeseci je također činjenica koja se mogla jednostavno opaziti, koja nije iziskivala istraživanja da se do nje dođe. Međutim, činjenice koje smo naprijed naveli su bile daleko iznad dostupnosti čovjeka tog perioda. To je jedino bilo moguće otkriti zahvaljujući tehnologiji XX stoljeća.

Zadržimo se sada detaljnije nad ovim činjenicama.

Kapljica sperme

U toku spolnog općenja muškarac odjednom izbaci u prosjeku oko 250 miliona spermatozoida. Do dospijevanja do jajeta, spermatozoidi prevale težak put kroz majčinu utrobu. U toku ovog putovanja, od 250 miliona svega oko 1000 spermatozoida uspije doći do jajeta. Na kraju utrke koja traje 5 minuta, jaje prima samo jedan spermatozoid. Dakle, bit čovjeka ne leži u cijeloj količini sperme, nego u njenom jednom sićušnom dijelu. Ova činjenica se u Kur’anu objašnjava na slijedeći način:

“Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koje se ubaci?„ (Kıyamet Suresi, 36-37)

Ako se obrati pažnja, primijetit će se da nam Kur’an saopćava da se čovjek ne začinje od cijele količine sperme, već, naprotiv, od njenog malog dijela - kapi! Poseban naglasak navedenog ajeta, iznošenje činjenice koju je jedino moderna nauka uspjela otkriti, dokaz je da navedena činjenica ima svoje božansko izvorište, da dolazi od Onoga koji je Sveznajući.

Na slici pored se vidi sperma izbačena u maternicu. Od 250 miliona spermatozoida, koliko se izbaci od muškarca, samo veoma mali broj njih dospijeva do jajeta. Oplodnju jajeta će obaviti samo jedan od 1000 spermatozoida koji su uspjeli ostati u životu. Da se čovjek formira samo od jednog spermatozoida, a ne od cijele količine sperme, Kur’an nas je obavijestio koristeći formulaciju "kap sjemena".

Smjesa u spermi

U Kur’anu je navedeno da se muško i žensko formiraju od "kapi sjemena koja se izbaci...". Sve do skorijeg vremena se, međutim, smatralo da se spolnost bebe određuje od strane majčinih ćelija. Ovaj kur’anski podatak nauka je dokučila tek u XX stoljeću.

Hranljiva tečnost, koju nazivamo spermom i koja nosi spermatozoide, ne sastoji se samo od spermatozoida. Naprotiv, sperma je načinjena od smjese međusobno različitih tečnosti. Ove tečnosti imaju ulogu, između ostalog, da raspolažu količinom šećera koji će podmiriti energiju koja je potrebna spermatozoidima, da svojom bazičnom osobenošću neutraliziraju kiseline na ulazu u maternicu, da osiguraju klizavost sredine, što je neophodno za kretanje spermatozoida.

Zanimljivo, kada govori o spermi, Kur’an upozorava i na ovu činjenicu, koju je stoljećima poslije otkrila moderna nauka, i spermu definira kao “smjesu sjemena”:

“Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi.„ (Ad-Dahr, 2)

A, u drugom ajetu se, opet, upozorava da je sperma smjesa i da se čovjek stvara od “srži” ove smjese:

“To je Onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi, koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo od srži kapi hude tekućine.„ (As-Sajda, 6-8)

Riječ “sulalah”, koja se ovdje prevodi kao “srž”, pored toga znači i “najbolji dio nečega”. Bilo u kojem značenju da se uzme, aktualna riječ predstavlja jedan dio neke cjeline. Navedene činjenice nam jasno stavljaju do znanja da je Kur’an riječ jedne Volje koja stvaranje čovjeka zna do njegovih najsićušnijih detalja. Ova Volja pripada Allahu, Onome koji je i jedini čovjekov Stvoritelj.

Čovjek je do nedavne prošlosti smatrao da se spolnost beba određuje od strane majčinih ćelija. Ili da to, u najmanju ruku, zajedno određuju ćelije koje dolaze i od oca i od majke. Kur’an je, međutim, o ovom pitanju iznio različito stajalište, saopćio je da se spolnost bebe određuje od strane “sperme koja se izlijeva u maternicu”:

“I da On par, muško i žensko, stvara od kapi _sjemena kad se izbaci...„ (An-Najm, 45-46)

Uporedo sa razvojem genetike i mikrobiologije, ispravnost ove kur’anske tvrdnje je, također, i naučno dokazana. Postalo je jasno da se spolnost bebe određuje od strane ćelija sperme koje dolaze od muškarca, a da, u ovom slučaju, žena ne igra nikakvu ulogu.

Y hromosomi nose gene muškosti, a X gene ženskosti. U jajetu žene se nalaze samo X hromosomi koji obilježavaju ženski spol. U spermi muškarca se, pak, nalaze spermatozoidi koji mogu nositi i X i Y hromosome. Prema tome, spol bebe je vezan za vrstu hromozoma koju nosi spermatozoid koji oplođuje jaje ženke. Dakle, kao što je i u Kur'anu navedeno, faktor koji određuje spolnost bebe je sperma koja dolazi od muškarca. Ovaj podatak, koji je apsolutno bio nepoznat u vrijeme objavljivanja Kur'ana, je jedan u nizu dokaza da je Kur'an Allahova riječ.

Prilikom određivanja spolnosti, uticaj imaju hromosomi. Dva od 46 hromosoma koji određuju ljudsku građu imenuju se kao hromosom spolnosti. Ovi hromosomi se za muškarce označavaju kao XY, a za žene kao XX Razlog tome je taj što ovi hromosomi liče na ova slova. Y hromosomi nose gene muškosti, a X gene ženskosti.

Formiranje ploda počinje sjedinjavanjem ovih hromosoma koji se kod muškarca i žene nalaze u parovima. Oba dijela spolne ćelije, koja se kod formiranja jajeta kod žene odvajanjem rastavlja na dva dijela, podjednako nose X hromosome. Međutim, spolna ćelija kod muškarca, koja se, također, rastavlja na dva dijela, formira dvije različite sperme koje sačinjavaju X ili Y hromosome. Ako se X hromosom, koji se nalazi kod žene, spoji sa spermom, koja sadržava X hromosom, onda se formira ženski plod. Ako se, pak, spoji sa spermom koja sadržava Y hromosom, tada se formira muški plod.

Dakle, spol bebe je vezan za vrstu hromozoma koja će se spojiti sa jajetom žene.

Sasvim je sigurno da su ovo činjenice koje su sve do pojavljivanja genetike, dakle do XX stoljeća bile apsolutno nepoznate. Unatoč tome, u mnogim kulturama je bilo rašireno mišljenje da se spol djeteta određuje od strane tijela majke. Čak su, zbog toga, bile prekoravane žene koje rode žensko dijete.

Međutim, trinaest stoljeća prije no što će ljudski geni biti otkriveni, Kur’an je iznio jednu činjenicu koja odbija ovo veoma rasprostranjeno sujevjerje. Kur’an je saopćio da korijeni spolnosti nisu kod žene, već u spermi koja dolazi od muškarca.

“To je Onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi, koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo od srži kapi hude tekućine.„ (As-Sajda, 6-8)

‘Alaq zakacen za maternicu

U prvom stadiju razvoja beba u majčinoj utrobi je u vidu zigota koji, kako bi se mogao hraniti iz majčine krvi, stoji priljubljen za zid maternice. Na fotografiji gore se vidi zigot koji izgleda kao komad mesa. Ovaj razvitak, koji je ustanovila moderna embriologija, je prije 14 stoljeća u Kur'anu opisan riječju 'alaq koja ima značenje "nešto što se zakača (lijepi, prijanja)". Ista riječ se čak koristi i u značenju "pijavice", životinje koja se lijepi za tijelo i siše krv.

Kada nastavimo sa analiziranjem kur’anskih podataka o formiranju bebe, ponovo ćemo se suočiti sa određenim, veoma bitnim naučnim čudima.

Spajanjem spermatozoida koji dolazi od muškarca sa jajetom kod žene, biva oformljena i osnovna srž bebe. Ova oplođena jajna stanica, u biologiji poznata pod pojmom “zigota”, bez gubljenja vremena, rastavljanjem će se razmnožiti i postupno dobiti oblik malog “komada mesa”.

Međutim, ovaj razvoj zigote ne obavlja se u nekakvoj praznini, u slobodnom hodu. Zigota se drži obješena na zidu maternice, pripija se tamo uz pomoć svojih produžetaka koji su poput korijenja. Uz pomoć ove veze, plodu je omogućeno da iz majčinog tijela siše materije potrebne za razvoj.

Upravo ovdje pojavljuje se jedna vaoma važna kur’anska mudžiza. Govoreći o zigoti koja se počela razvijati u majčinoj utrobi, Allah u Kur’anu spominje riječ “‘alaq”:

“Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ‘’alaqa’! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj.„ (Al-’Alaq, 1-3)

Značenje riječi “‘alaq” u arapskom jeziku je “nešto što se zakači (lijepi, prijanja)”. Čak se ista riječ koristi i u značenju “pijavice”, životinje koja se lijepi za tijelo i siše krv.

Sasvim je sigurno da u aktualnom kontekstu nije slučajno korištena riječ koja je toliko skladna sa zigotom koja se razvija u majčinoj utrobi. Ovaj slučaj još jednom dokazuje da je Kur’an objavljen od strane Gospodara svjetova, Allaha, dž. š.

Misicima zaodjenute kosti

Kosti bebe u majčinoj utrobi se nakon izvjesnog vremena oblažu mišićima.

Drugi veoma bitan podatak koji se navodi u Kur’anu je podatak o etapama razvoja bebe u maternici. Allah je u Kur’anu saopćio da se u majčinoj utrobi stvara prvo gruda mesa, od nje kosti, a potom se kosti mišićima oblažu:

“On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete?„ (Az-Zumar, 6)

“Pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, - pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj!„ (Al-Mu’minun, 14)

Embriologija je nau~na grana koja se bavi prou~avanjem razvitka zametka u maj~inoj utrobi. Do nedavne prošlosti, u embriologiji su tvrdili da se kosti i mišići razvijaju istodobnim nastankom. Iz tog razloga su odre|eni ljudi dugo vremena tvrdili da je ovaj ajet u koliziji sa naukom. Me|utim, zahvaljuju}i naprednom mikroskopskom istra`ivanju, provedenom suvremenom tehnologijom, uspostavilo se da je doslovno ta~no sve što je u Kur'anu navedeno. Ove mikroskopske analize su pokazale da se u maj~inom stomaku odvija proces baš kao što je to i Kur'an naveo. U embrionu prvo dolazi do okoštavanja hrskavi~nog tkiva. Potom, odvajajući se od tkiva koje okru`uje kosti, dolazi do okupljanja mišićnih ćelija koje obavijaju kosti. Ovaj proces se ovako opisuje u jednoj nau~noj ediciji Developing Human:

6. sedmica: kao nastavak hskavičenja, prvo okoštavanje se pojavljuje u ključnoj kosti. Krajem 7. sed¬mice počinje okoštavanje dugih kostiju. Dok traje formiranje kostiju, odvajanjem od tkiva koja okružuju kosti, mišićne ćelije obrazuju mišićne mase. Mišićno tkivo se na taj način oko kosti razlaže na prednje i stražnje mišićne grupe.

Ukratko, etape nastanka čovjeka koje su opisane u Kur’anu su u potpunom skladu sa otkrićima moderne embriologije.

Faze razvoja bebe u majčinoj utrobi su najavljene u Kur'anu. Kao što je i saopćeno u 14. ajetu poglavlja Al-Mu'minun, kao prva etapa embrija u majčinoj utrobi, dolazi do okoštavanja hrskavičnog tkiva. Potom dolazi do okupljanja mišićnih ćelija koje obavijaju kosti. Ovaj proces je Allah jasno opisao slijedećim riječima: "...pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli..."

Tri stadija bebe u maternici

U Kur’anu se navodi da se formiranje bebe u majčinoj utrobi odvija u tri etape:

On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete? (Az-Zumar, 6)

Ako se pažljivo prouči navedeni ajet, sasvim lahko se može primijetiti da se govori o međusobno različitom i odvojenom troetapnom nastanku čovjeka. Zaista, danas i moderna biologija, također, iznosi da se embriološki razvitak bebe u maternici odvija u tri različite etape. Ovo pitanje se nalazi među temeljnim poglavljima u svim embriološkim knjigama koje se danas na medicinskim fakultetima izučavaju kao nastavni udžbenici. Ova činjenica se na slijedeći način navodi u Basic Human Embryology, jednoj od osnovnih knjiga embriologije:

U 6. ajetu kur'anskog poglavlja Az-Zumar se upozorava da se čovjek u majčinoj utrobi formira u tri međusobno različite faze. Moderna embriologija danas, također, iznosi da se embriološki razvoj bebe u majčinoj utrobi odvija u tri različita stadija.

- Život u maternici se odvija u tri ETAPE:

pre-embrionik - prve dvije i po sedmice, embrionik - do kraja osme sedmice i fetal - od osme sedmice do rođenja.

Ove etape, koje se u medicinskom jeziku označavaju kao “threemaster”, odnosno “tri perioda”, sačinjavaju različite faze razvoja bebe u maternici. Glavne specifičnosti ova tri nivoa razvoja su ukratko slijedeće:

- Pre-embrionik etapa:

U ovoj prvoj etapi, poznatoj kao “1. trimestar”, zigot se rastavljanjem razmnožava, a potom se, nakon što dođe u stanje mase ćelija, ukopava u zid maternice. U procesu razmnožavanja, ćelije se organiziraju u tri sloja.

- Embrionik etapa:

Poznata i kao “2. trimestar”, ova druga etapa traje ukupno 5,5 sedmica i tokom ovog perioda zametak se naziva “živim embriom”. U ovom periodu se iz slojeva ćelija pojavljuju temeljni tjelesni organi i sistemi.

- Fetal etapa:

Ulaskom u treću etapu trudnoće, koja se naziva i “3. trimestar”, embrio se već označava kao “fetus”. Ovaj period počinje u osmoj sedmici trudnoće i traje sve do poroda. Karateristika koja ovu etapu odvaja od prethodnih je ta što, pojavljivanjem lica, ruku i nogu, fetus postaje živo biće koje vanjskim izgledom već nalikuje čovjeku. Unatoč tome što je u početku ove etape veličine od svega 3 cm, svi organi su se pojavili. Ova etapa traje do 30 sedmica i razvoj se nastavlja do sedmice poroda.

Do saznanja o razvoju bebe u maternici uspjelo se doći tek uz pomoć aparata moderne tehnologije. Međutim, kao što se vidi, ovi podaci su, kao i niz drugih naučnih činjenica, na jedan zapanjujući način izneseni u kur’anskim ajetima. Iznošenje ovako krajnje ispravnih naučnih činjenica u Kur’anu, koji je objavljen u periodu kada čovječanstvo nije raspolagalo ni sa kakvim detaljnim saznanjima iz oblasti medicine, nesumnjivo je dokaz da to nije djelo čovjeka, već da su to riječi koje pripadaju jedino Sveznajućem, Allahu, dž. š.

Majčino mlijeko

Majčino mlijeko je jedinstvena smjesa stvorena od strane Allaha dž. š., koja potpuno udovoljava bebinoj potrebi za hranom i koja bebu štiti od mogućih infekcija. Ovu čudotvornu hranu ne mogu nadomjestiti čak ni vještačke hrane za dojenčad proizvedene najsuvremenijom tehnologijom.

Koristi koje majčino mlijeko ima za bebu svakim danom sve više izlaze na vidjelo. Jedna od činjenica vezanih za majčino mlijeko koje je nauka nedavno otkrila je i činjenica da je krajnje korisno da se beba u toku dvije godine hrani majčinim mlijekom.

O ovoj značajnoj činjenici koju je nauka nedavno otkrila, Allah nas je obavijestio prije 14 stoljeća u ajetu poglavlja Luqman:

“Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Luqman, 14)

Otisci Prstiju

Svaki čovjek, pačak i blizanci, ima razli~ite otiske prstiju. Drugim riječima, u vrhovima prstiju ~ovjek nosi svoju čifriranu ličnu kartu. Ovaj čifrirani sistem je danas mogu}e uporediti sa barkod sistemom.

Kada se u Kur'anu govori o tome kako je Allahu lahko oživjeti ljude nakon njihove smrti, specijalno se skreše pa`nja na jagodice njihovih prsta:

"Zar čovjek misli da kosti njegove nešemo sakupiti? Ho}emo, Mi mo`emo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo." (Al-Qiyamah, 3-4)

Naglašavanje jagodica ljudskih prsta je krajnje mudro. Pošto su jagodice apsolutna individualna osobenost svake osobe. Svi ljudi koji u ovom trenutku žive čirom svijeta imaju razli~ite otiske prstiju, odnosno jagodice. Ne samo u ovom trenutku, svi ljudi koji su živjeli tokom duge historije svijeta imali su apsolutno razli~ite jagodice.

Iz tog razloga se otisci prsta računaju kao jedna veoma važna "osobna karta" razli~ita za svakoga i kao takva se koristi čirom svijeta.

Me|utim, ono čto ovdje valja istaši je činjenica da su ove karakteristike jagodica otkrivene tek krajem XIX stolje}a. Prije toga se na jagodice gledalo kao na linije prsta koje nemaju nikakvu osobenost ni zna~enje. Mediutim, u Kur'anu se skreše pa`nja na jagodice, na koje u tom periodu niko čak nije ni obračao pažnju, i na njihov značaj, koji je uočen tek prije nečto viče od sto godina.