Poglavlje 5: Jevreji I Kršćani Prema Religiji Fanatika

Zastrašujući način razmišljanja fanatika, koji smo posebno vidjeli u kontekstu rata i žena, može se uočiti u njihovim stavovima prema sljedbenicima Knjige, jevrejima i kršćanima. Izmišljeni hadisi su godinama trovali muslimanska društva zbog čega su ona gajila neprijateljstvo prema hrišćanima i jevrejima. Zbog ovih lažnih hadisa, za koje se tvrdilo da su izreke Poslanika (as), muslimanske zajednice su ignorisale pravedne jevreje i kršćane, koji se pohvaljeni u Kur'anu, te su živjeli u doslovnom neznanju kada je u pitanju činjenica da jevreji i kršćani moraju ostati pod zaštitom muslimana. Zbog ovako pogrešnog načina razmišljanja oni negirali one ajete iz Kur'ana u kojima su opisani iskreni kršćani i jevreji. Negiranje bilo kojeg ajeta iz Kur'ana znači odricanje od vjere, ali oni su to potcijenili.

Ovaj odjeljak razmatra pravo značenje ajeta iz Kur'ana koje fanatici i neki protivnici islama nastoje koristiti kao dokaz za neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige u islamu, kao i izmišljenih hadisa koji su pravi uzrok neprijateljstva prema jevrejima i hrišćanima. Također treba zapamtiti sljedeće; kršćanstvo i judaizam su istinite vjere koje su starije od islama, a prema Kur'anu, svi muslimani imaju odgovornost da prihvate sve prave vjere i prave proroke. Jedan ajet glasi:

Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo." (Kur'an, 2:136)

Nema sumnje da su prave vjere postepeno pogrešno protumačene od strane svih koji pogrešno razmišljaju, i da se pogrešno tumačenje odnosi i na svete knjige. Međutim, kada pogledamo Kur'an, koji će ostati neiskvaren do Sudnjeg dana, mi razumijemo da moramo vjerovati u kršćanstvo i judaizam onakve kako su objavljeni i u tom kontekstu ih posmatrati.

Neke muslimanske zajednice i dalje gaje politiku neprijateljstva prema hrišćanima i jevrejima, bez obzira na navedeni ajet i druge ajete u Kur'anu koji slave sljedbenici Knjige, ali to su sljedbenici fanatizma, a ne islama i Kur'ana.

Neki ljudi griješe svjesno, a drugi nesvjesno. Svrha ove Knjiga je upozoriti one koji griješe i pokazati protivnicima islama da vjera kojoj se protive nije pravi islam.

Suprotno onome što zagovaraju fanatici, Kur'an kune neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige i zagovara ljubav prema njima. Pogledajmo sada dokaze za to:

Odgovori Kur’ana Onima Koji U Kur’anu Traže Opravdanje Za Neprijateljstvo Ka Jevrejima

Jevreji već godinama ne shvataju razlog za neprijateljstvo koje neki muslimani osjećaju prema njima. Oni smatraju da mora postojati takva zapovijed u Kur'anu, te da muslimani djeluju po njoj; neki od njih su zbog toga uvijek krivili islam. Oni ne znaju da Kur'an zapravo kune ljude koji su neprijateljski raspoloženi prema Jevrejima.

Postoje dvije glavne optužbe na račun jevreja, a to je da su prokleti i da se mogu porediti sa majmunima i svinjama (sigurno su naša jevrejska braća i sestre izvan toga). Fanatici smatraju das u ove tvrdnje zasnovane na Kur'anu. Pogledajmo sada šta Kur'an zaista kaže:

Poređenje Sa “Majmunima I Svinjama” I Ono Što Kur’an Zaista Kaže O Onima Kojima Je Data Knjiga Prije Nas

Sljedbenici Knjige zauzimaju posebno mjesto u Kur'anu. Bog hvali iskrene Jevreje i kršćane i otkriva da On će ih nagraditi na ahiretu. Svi sljedbenici Knjige su povjereni muslimanima. To poveravanje izražava osjećaje ljubavi i naklonosti koje muslimani trebaju osjećati. To ne znači da je narodu Knjige potrebna naročito zaštita.

Neki fanatici čitaju ajete iz Kur'ana u nastojanju da pronađu dokaze za svoje neprijateljstvo prema Jevrejima i to je ujedno i najveći adut u rukama od nekih zapadnih protivnika islama. Ovi ljudi ohrabruju neprijateljstvo prema Židovima ukazujući na ajete u Kur'anu i kaže da su Jevreji prokleti i da se porede sa "majmunima i svinjama." Kada pogledamo Kur'an, međutim, vidimo das u ljudi koji se proklinju u stvari mnogobošci koji su se pojavili među Jevrejima i koji se ponašaju licemjerno i agresivno.

Da ispitamo ajete Kur'ana na ovu temu:

U ajetu 60 sure Al-Ma'ida, Bog govori o zajednici koja je opisana kao zajednica "majmuna i svinja." U svjetlu prethodnog ajeta, ova zajednica sastoji se od ljudi kojima je data knjiga, dakle hrišćana i Jevreja, drugim riječima:

Pregled Ajeta 60 Sure al-Ma'ida:

Ovi ajeti se odnose na zajednicu koji je nastala unutar sljedbenika Knjige; međutim, ova zajednica je obožavala lažne bogove. Oni su insistirali na činjenju haram / zabranjenih djela i ismijavali su vjeru. Izraz "Ljudi knjige" se koristi samo za identifikaciju društva iz kojeg su ovi dvolični ljudi izrasli, a ne znači da su svi sljedbenici Knjige krivi za takve stvari (sigurno su iznad toga).

Možemo vidjeti cijeli opis kada pogledamo ajet 60 sure Al-Ma'ida. Ajet 57 kaže:

"Ne uzimajte kao prijatelja [pokrovitelja] bilo kojeg od onih kojima je Knjiga objavljena prije vas, ili nevjernike koji se rugaju i igru iz svoje religije." Izraz "prije vas", odnosi se na period prije muslimana, a riječi: "kojima je data knjiga" se odnose na kršćane i Jevreje, tj. na nevjernike koji se rugaju religiji a koji su pripadnici ove dvije ispovijesti. Podsjetimo da ovo nije opšti pojam i da se ne odnosi na sve Jevreje i hrišćane, nego na nereligiozne, agresivne i podrugljive članove zajednice koja je nastala među njima. Takva zajednica je ozbiljna prijetnja i pošast, ne samo za muslimane, nego i za Jevreje i hrišćane. Riječ "nevjernik" koja se pojavljuje u ajetima ne bi trebalo da bude pogrešno protumačena, treba da bude jasno: neko može vjerovati u Boga ali ne mora. On je slobodan da izabere, a to je nešto što on sam mora odlučiti prema svojoj savjesti. A vjernik nikada neće tražiti da nametne svoja uvjerenja nekome ko ne vjeruje u tu religiju. Takav nagon je izričito zabranjen u Kur'anu. Doista, kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima, musliman ima odgovornost da zaštiti nevjernika, čak i po cijenu svog života.

Međutim, ako je nevjernik ismijava vjeru, i na taj način pokušava da naškodi vjerniku i njegovim vrijednostima, ako postane neprijateljski raspoložen, pa čak i agresivan, onda je on počinio prekršaj protiv Boga. Nevjernici u navedenim ajetima posjeduju te kvalitete i prekoračili su granice. Bog uspoređuje ove ljude sa majmunima i svinjama jer su licemjeri i uzrok problema za vjernike.

Jevreji Koji Su Pohvaljeni

Kao što smo vidjeli analizom ajeta koji prethode ajetu 60 sure Al-Ma'ida jasne su karakteristike ove zajednice. Ispitivanje ajeta koji slijede otkriva osobine pravog Jevreja i kršćana u očima Kur'ana:

Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili jevreji, i sabejci, i kršćani – oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. (Kur'an, 5:69)

Radosne vijesti u ovom ajetu upućene su Jevrejima i kršćanima koji vjeruju u Boga, te čine dobra djela. Bog predskazuje da Jevreji i kršćani koji su iskreni i koji vjeruju u Njega neće osjetiti strah. Ovo je dobra vijest za njih jer Bog obećava da oni neće znati za tugu; Bog ih stavlja na uzvišena mjesta. Bog izražava svoju ljubav prema njima.

God reveals in verses that He will never allow sincere Jews and Christians who devoutly believe in Him to know fear.

Pregled Ajeta 166 of Sure al-A'raf

Kada pogledamo ajete koji prethode ajetu 166 sure Al-A'raf, vidimo da se oni direktno obraćaju sinovima Izraela. Zajednica koja je nastala iz Djece Izraela, Jevreja, ne pridržava se subote (subota). Oni zaboravljaju I zanemaruju podsjetnika koji sui m dati u ime vjere i bune se insistiranjem da rade nešto što ne bi trebalo. Dakle, ti ljudi poriču vlastitu religiju. To je zajednica koja je nastala iz jevrejskog društva i da odbija da snosi posljedice.

Gledajući ove ajete, vidimo da postoji jedna zajednica iskrenih Jevreja kao i onih drugih koji sve negiraju. Na primjer, u ajetu 164 ima Jevreja koji uporno upozoravaju ovu zajednicu i pozivaju je na istinu. Njihov cilj je da ih pozovu na pravi put ", tako da nadam se da ćete steći straha od Boga." Ajet 165 navodi da je iskrena zajednica koja zabranjuju zlo spašena. Oni koji su kažnjenic bili su nevjernici koji su odbili da slušaju savjete i koji su stvarali probleme iskrenim Jevrejima.

Prije ovih ajeta, Bog hvali pravedne Jevreja:

U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude. (Kur'an, 7:159)

Bog hvali zajednice Mojsijeva naroda, koji se ponašaju pravedno a vode se istinom. Ima mnogo mudrosti koje Bog šalje u ovom ajetu. On opisuje savršen način koji muslimani treba da usvoje prema iskrenim Jevrejima.

Pregled Ajeta 65 Sure al-Baqara

Subota je zabrana koja važi za sve Jevreje. Stoga možemo reći da je ova zajednica iznikl iz redova Jevreja. Ajeti koji prethode ovome odnose na ljude koji su otežali život Poslanika Mojsija (as) u divljini, a opis svega je sličan onom u Tori. Nakon što se opisuje ponašanje ove zajednice negatora koji su stvorili mnogo problema za Poslanika Mojsija (as), rekli smo da im je rečeno da se "sjete zapovijedi Tore i ponašaju se u skladu s tim." Bez obzira na to, oni su okrenuli leđa tom savjetu . Bog prezire te ljude koji su prekršili subotu, što se suprotstavlja Tori.

Kao što se može vidjeti, ovi ljudi koji nisu poslušali Toru, iako je s njima sklopljen zavjet: drugim riječima, oni nisu Jevreji, budući da sve poriču. Njihova bezobzirnost na temu subote to potvrđuje. Jedna od karakteristika ovih ljudi je da pored toga što poriču, oni stalno prave probleme za Poslanika Mojsija (as) i iskrene Jevreje. To je razlog zašto su dostojni prezira.

Još jedna značajna činjenica je da u ajetu neposredno prije ovoga, iskreni Jevreji i kršćani bivaju pohvaljeni i data im je radosna vijest:

One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabejci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati! (Kur'an, 2:62)

Kao što smo vidjeli, iskreni Jevreji i kršćani zaslužuju pohvale u Kur'anu. Muslimani će voljeti one koje Bog voli. Pored toga što je to obaveza, to je također prirodan osjećaj u srcu i savjesti. Iz tog razloga, ovo se ponavlja mnogo puta u Kur'anu, a kako je propisano ovim ajetima, muslimani moraju voljeti i štititi kršćani i Židovi, te se prema njima odnositi s ljubavlju. Kao što se jasno može vidjeti, Bog ne pravi razliku između iskrenih Jevreja i kršćana, i iskrenih muslimana u ovim ajetima. Ovi ajeti eliminiraju neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige.

Greška Zbog Koje Su Jevreji Prokleti

Prvo i najvažnije za istaći je to da izjava koja glasi "svi Jevreji su prokleti" je potpuno nespojiva sa pravdom Boga i vjerom koju je On kreirao. Prvo, judaizam je prava vjera koju je otkrio Poslanik Mojsije (savs), koji je također bio prorok za muslimane. Bog govori o Jevrejima i judaizmu u Kur'anu. On hvali iskrene Jevreja. Prema Kur'anu, muslimani imaju odgovornost da vole i štite sljedbenike Knjige. Neki ajeti iz Kur'ana se direktno obraćaju sinovima Izraela i sljedbenicima Knjige. To znači da će biti Jevreji i kršćana koji čitaju i pridaju pažnju Kur'anu. Ipak, prema fanaticima, neprihvatljivo je da Jevrej čak i drži Kur'an u ruci.

Drugo, svi dolaze na ovaj svijet da se testiraju. Svoje mjesto na ahiretu će odrediti prema rezultatima tog testa. Bog otkriva da je ovaj svijet mjesto testiranja, i kako slijedi:

Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta. (Sura al-Mulk-67,2)

Dakle, musliman je podvrgnut istom testu kao Jevrej. Tvrditi da je dijete rođeno u jevrejskoj porodici, potpuno nesvjesno svijeta, proklet od samog rođena protivi se pravdi Boga; zamislite da je dijete koje još nije testirano neopozivo prokleto, te očekivanje takve nepravde od Boga (Bog je sigurno iznad toga), znači da nisu shvatili Njegovu pravdu, samilost i milost. Oni koji tvrde da su "Jevreji prokleti" koriste ovaj perverzan način razmišljanja protiv svih Jevreja, bez obzira da su u pitanju djeca ili odrasli. Ali, kako fanatici traže u Kur'anu dokaz za ideju da su "svi Jevreji prokleti"?

Pregled Ajeta 88 Sure al-Baqara

Ako pogledamo prethodne ajete, vidimo da se oni obraćaju nekim ljudima iz naroda Poslanika Mojsija (savs), samo nekim među Jevrejima. Razlog zašto su prokleti je savršeno jasan - "njihovo poricanje" ... To je zajednica negatora koji su izdali judaizam, pa čak i otišli u takvu krajnost da se pokušali ubiti svog proroka, kao što je prikazano u navedenom ajetu. Na isti način na koji su agresivni negatori među muslimanima psovali u Kur'anu, tako da su činili i oni iz redova Jevreja. Stoga je riječ o onima koji su buntovno negirali i psovali, a ne o Jevrejima ili muslimanima kao cjelini.

Pregled Ajeta 155 Sure an-Nisa'

U prethodnim ajetima opisana je zajednica ljudi koji su poricali iz naroda sljedbenika Knjiga. Obećanje koje je dato ovoj zajednici, kojoj je Bog oprostio bez obzira na sve njihove ispade, navodi se u ajetu 154 od An-Nisa '. Ajet 155 otkriva da su se vratili svojoj riječi, poricanju i da su ubili proroke. To su razlozi zbog kojih su prokleti.

Sljedeći ajeti ponovo se odnose na jevrejsku zajednicu, a Bog pravi razliku između onih koji su poricatelji i onih koji posjeduju duboki vjeru:

Ali onima među njima koji su u nauku sasvim upućeni (jevrejima) i pravim vjernicima – oni vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe – naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati. (Kur'an, 4:162)

Za one koji su Jevreji negatori i ponašaju se neprimjereno, primjenjuju se različite sankcije, na isti način na koji se različite odredbe odnose na muslimane koji su poricatelji i koji se neprimjereno ponašaju. Međutim, Bog izričito isključuje iskrene Jevreje, i kaže da će "im dati ogromnu zaradu." Kako bi mogla biti prokleta zajednica koju je Bog pohvalio i rekao da će je nagraditi? Kako neko može eventualno ustati i reći da su "svi Jevreji prokleti i da moraju biti ubijeni", kada ih Bog hvali? Problem fanatika je što oni ne cijene Boga, ne razumiju Kur'an i pali su u zamku izmišljenih hadisa. O toj temi ćemi govoriti kasnije.

Podsjetimo se na jednu vrlo važnu stvar ovdje; netko može biti negator na ovom svijetu, ali sve dok on nije licemjer, dok ne stvara probleme za vjernike i živi pošteno i poštuje život, on je i dalje pod zaštitom muslimana: ovo je odgovornost nametnuta muslimanima kroz Kur'an. Prokleta zajednica je ona koja je izdala zajednicu vjernika, ponaša se licemjerno, drugim riječima, koja je u stanju ubitii proroke. Bog smatra da je to što su ubili proroke, razlog da budu prokleti. On ih opisuje kao zajednicu koja zabija nož vjernicima u leđa, te "gazi njihov zavjet." Ti ljudi su predstavljali prijetnju Poslaniku Mojsiju (as) i pobožnim vjernicima. Drugim riječima, ova zajednica poricatelja je prokleta, ne zato što je nastala u jevrejskom društvu ili zbog njihovog poricanja, nego zbog njihovih zločina u očima Boga. Važnu je razumjeti ovu razliku.

God makes a distinction for sincere Jews in verses and reveals that He will give them a great reward. How can anyone curse a Jewish community that God says He will reward, that He praises and on whom He will bestow paradise?

Stav Da Kršćane I Jevreje Ne Treba Uzimati Za Prijatelje

Jedan od ajeta iz Kur'ana koji fanatici i neki protivnici islama na Zapadu koriste kao dokaz za neprijateljstvo prema Jevrejima i hrišćanima je u Suri Al-Ma'ida:

O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine. (Kur'an, 5:51)

Riječ "prijatelj" se pojavljuje dva puta. Prvobitna arapska riječ "prijatelj" u pasusu koji glasi "Ne uzimajte Jevreje i kršćana kao prijatelji [pokrovitelja]" je "awliyao." Pravo značenje ove riječi je "Čuvari, oni koji su odgovorni za zakon, sveci, gospodari, vlasnici ili vladari. "Originalna arapska riječ prevedena je kao" prijatelji. Svaki od vas koji ih uzima kao prijatelja "je" yatawallahum. "Značenje ove riječi glasi" koji obavezuje da se brine za, koji podrazumijeva staranje o”. Kada pogledamo originalno arapsko značenje možemo lako vidjeti da riječ "prijatelji " u ovom ajetu zapravo znači" vladari. "Ono što je zabranjeno za muslimane ovdje je da dođu pod vlast i upravljanje Jevreja i Hrišćana. (dr Bayraktar Bayraklı, Tekst Kur'ana)

Ovu mudrost nije uopće teško shvatiti: iako sve Božanske vjere dijele ista monoteistička vjerovanja i iako su izgrađena na istim osnovama, sve imaju svoje načine obožavanja i imaju svoje zapovijedi. Dakle, postoji vrlo velika mogućnost da musliman pod upravom Jevreja ili kršćanina iskusi teškoće u pogledu obožavanja i prakse. To je razlog zašto postoji zapovijed u ovom ajetu.

Još Jedan Pogrešno Shvaćen Concept: Taqiyya (Prikrivanje)

Taqiyya znači "prikrivanje, predostrožnost, čuvanje." Koncept se pojavljuje i u Kur'anu:

Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika... (Kur'an, 16:106)

Ovaj ajet opisuje vrlo posebno stanje stvari; dozvoljeno je negirati Boga ili prikrivati svoju vjeru na privremenoj osnovi, kako bi se izbjeglo ugnjetavanje. Prikrivanje nema drugog značenja u Kur'anu.

Ipak, neki ljudi pogrešno tumače islam, a različito shvatanje imaju i neki protivnici islama. Sujevjerni ljudi koriste pretvaranje kao taktiku tokom svog života, te lako mogu posegnuti za ne-islamskim praksama čak i kada njihovi životi nisu u opasnosti i mogu se pretvarati, zahvaljujući ovim lažnim hadisima, te tretirati kao prijatelje one koje zapravo smatraju neprijateljima.

Neki protivnici islama ili ljudi koji su sumnjičavi prema islamu zbog radikalizma naglašavaju i tvrde da nikad ne treba vjerovati kada musliman govori o miru i ljubavi i da se muslimani zapravo pripremaju za veliki sukob. Oni tvrde da se muslimani nestrpljivo pripremaju za rat I da se samo pretvaraju da su Izaslanici mira i ljubavi. Stoga, u očima ovih ljudi, svaki musliman koji govori o miru i ljubavi laže.

Glavni problem sa obje strane je da oni ne poznaju Kur'an.

Postoji jedan vrlo važan uslov vezan za prikrivanje koja se pojavljuje u Kur'anu: "... Osim nekoga ko je primoran na to, a čije srce i dalje miruje u svojoj vjeri" ... Uslov vezan za prikrivanje u ajetu se odnosi na situaciju kada je osoba u opasnosti, pod teškim okolnostima, skriva svoju vjeru dabi izbjegla progon; ne da prikrije gorčinu i neprijateljstvo. Svemogući Bog otkriva u Kur'anu postojanje člana faraonove porodice koji su vjerovali, ali su to skrivali:

A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je Krio vjerovanje svoje, reče: "Zar da ubijete čovjeka zato što govori: '! Gospodar moj je Allah ...'" (Kur'an, 40:28)

On je bio u jasnoj i neposrednoj opasnosti. On je živio uz faraona, najokrutnijeg despota svog vremena, i skrivao svoju vjeru, ili prikrivao, jer je bio pod prijetnjom smrti. Ovo je primjer uslova vezanog za prikrivanje u Kur'anu. Ta osoba je skrivala svoju vjeru, iako je bio vjernik, jer je bio pod ozbiljnim prijetnjama. To je jedina situacija u kojoj je po Kur’anu prikrivanje prihvatljivo.

Neki protivnici islama izmišljaju prakse za koje misle da su kompatibilne sa islamom, pokušavaju da blokiraju put ka miru i ljubavi, jer su oni daleko od Kur'ana. Prikrivanje doživljavaju i primjenjuju drugačije nego što treba po Kur’anu, te podržavaju podržava trenutnu klimu rata i sukoba koja donosi nasilje u svijetu. Na taj način, smatra se da s obzirom da mir nikada neće doći, to masovno klanje i divljaštvo će se nastaviti.

Ovaj način razmišljanja je isto tako kršenje logike Kur'ana. Zamislite muslimana koji je čitav svoj život posvetio miru i bratstvu i druženju sa ljudima, koji je ugrožen zbog toga od strane zagovornika rata i radikala koji ugrožavaju njegov život, koji uvjerava Jevreja i kršćana da budu njegovi prijatelji, uprkos štetnosti islamofobije, i daje sav svoj novac, sredstva zarad tog prijateljstva. A onda zamislite da on iznenada odluči da pobije ljude koje je okupio uprkos tolikom poteškoćama, ljude sa kojima je uspostavio prijateljske odnose! To je potpuno izopačeno vjerovanje. Ako neko ima takve đavolske ideje i namjerava klati ljude, onda lako može naći priliku da to uradi. On može djelovati tako kad god želi. Ako on to namjerava učiniti u ime vjere, onda ni oni koji zloupotrebljavaju religiju da ubiju druge nisu daleko.

Musliman ne može da živi svoj život u laži. To je Haram / Zabranjeno prema islamu. A pravi musliman uvijek živi u skladu sa Kur'anom. U svjetlu ajete Kur'ana, muslimani imaju obavezu da donesu ljubav na svijet (Sura Maryam, 96), da se uspostavi mir u svijetu (Surat Al-Baqara, 208), i da gradi jedinstvo (Al-Anfal, 73). Njima se naređuje da štite čak i nevjernike, ako je potrebno i po cijenu vlastitog života (Surat at-sure, 6). Oni imaju odgovornost da budu prijatelji i braća sljedbenika Knjige, koji zauzimaju posebno mjesto u Kur'anu. Oni imaju odgovornost da ih prihvate, da ih vole jer je to Bog naredio i zato što oni kažu, "Bog je jedan." Njima nije naređeno da ih kolju i prisile ih da pređu na njihovu vjeru. Oni koji lažno zloupotrebljavaju koncept pretvaranja da prikažu islam kao religiju rata neće uspjeti u svojim podmuklim planovima, jer su osuđen na propast. Bez obzira na sve scenarije rata, predstavnici tri vjere će donijeti mir na svijetu. Bog uvijek daruje pobjedu istinu, onima koji žele mira i ljubav. On je stvorio čovječanstvo i cijeli svemir na temelju ljubavi.

Vidjeli smo pravo značenje ajeta koji fanatici i protivnici islama nastoje koristiti kao dokaz za neprijateljstvo prema Jevrejima. Sada pogledajmo izmišljene hadise koji se koriste stvaranje antipatije prema Jevrejima, hadisa u koji fanatici vjeruju bezuslovno:

Izmišljeni Hadisi O Kršćanima I Jevrejima, Te Objašnjenja Zasnovana Na Kur’anu

Pojam Ubijanja Jevreja Koji Uđu U Adolescenciju

Prenosi Atiyyah al-Qurazi: Ja sam bio među zarobljenicima od Banu Qurayzah. Oni (drugovi) su nas ispitali, pa su ubili one kojima su počele da rastu dlake, a oni kojima dlake nisu počele rasti ostali su živi. Ja sam bio među onima kojima nisu porasle dlake. (Sunan Abu Davud, Knjiga 38, 4390 Hadis)

Prema ovom izmišljenom hadisu, svi Židovi koji su u pubertetu moraju biti ubijeni. Islam je religija koja smatra nepravedna ubijanja najvećim zločinom, koja obećava iskrenim Jevrejima veliku nagradu i savjetuje ljubavi i naklonosti. Ubistvo osobe ", koje nije počinila nikakav zločine" kada je u adolescencijei, samo zato što je jevrej, nikako nije odredba islama, a posebno kad se osvrnemo na činjenicu da je ovo religija mira koja prašta čak i kada postoji neki zločin. Naravno da ne postoji takva zapovijed u Kur'anu; takva ideja su klevete protiv Kur'ana i fine vjere Gospodara našega. To bi bilo ravno ubistvo u pogledu Kur'ana. Sve dok on iskreno ne vjeruje iz neznanja, osoba koja smatra takav lažni hadis naredbom koju kao takvu primjenjuje, takva osoba nije musliman, nego ubica. Činjenica da fanatici vjeruju u ovu naredbu u pogledu bezuvjetnog ubijanja Jevreja, kada Bog hvali iskrene Jevreja, pokazuje njihovo neznanje.

Potvaranje Jevreja Za Grijehe Muslimana

"Na Sudnjem danu, moj ummet (narod) će se prikupljati u tri grupe. ... Jedne sorte će doći ležaj na leđima gomile grijeha poput velike planine. ... Bog će reći: "Ispraznite grijehe s njih i stavite ih na Jevreje i hrišćane ... '" (110 Hadis Qudsi Poglavlje 1, Hadis 8; spominje u Mustadrak od Hakim)

Kur'an nam daje odgovor na ovaj lažni hadis: Svim muslimanima koji dolaze s planinom grijeha će se suditi za te iste grijehe, a Jevrejima će se suditi za njihove grijehe. Niko neće moći odgovarati za grijehe nekog drugog. On će biti ispitan samo o svojim grijesima. Ovo je izričito rečeno u Kur'anu:

Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi… (Kur'an, 17:15)

U drugom ajetu u Kur'anu, Bog daje eksplicitnu izjavu u vezi svakoga ko pokuša da prebaci svoje grijehe drugom:

A onaj ko kakav prijestup ili grijeh počini pa time nedužna čovjeka potvori – natovario je na sebe i kletvu i grijeh očiti. (Kur'an, 4:112)

Svi će biti odgovorni za svoje postupke u daljem tekstu. Kao što Bog otkriva, “I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.” (Kur'an, 2:281) nikome neće biti učinjena nepravda. Niko neće moći reći, u prisustvu našeg Gospodara, "moje grijesi su prebačeni na nekoga drugog, tako da sam bez grijeha." Takva osoba neće imati priliku da zažali zbog ovako besramnog shvatanja, jer će mu savjest pokazati koliko je ovo pogubno.

While God praises sincere Jews in the Qur'an, the fanatics believe in a so-called commandment that states they should be killed without question.

Vjerovanje Da Se Hrana Kvari Zbog Jevreja

"Da nije bilo djece Izraela, hrana ne bi ustajala, a meso se ne bi pokvarilo." (Sahih Muslim, Knjiga 8, 3472 Hadis)

Ovaj lažni hadis je veoma značajan dokaz za razumijevanje načina razmišljanja ljudi koji izmišljaju takve hadise. Kazali smo da su izmišljeni hadisi o kojima smo raspravljali u ovoj knjizi, proizvod izopačenog načina razmišljanja. Naravno, ne čudi da mentalitet koji navodi da se hrana ne bi pokvarila da nema Jevreja u svijetu, ima zastrašujući način gledanja na žene, životinje, umjetnost i sve što čini društveni život. Lažni Hadisi su i dokaz koliko oni preziru Jevreje i da su svi hadisi koji ovo tvrde u stvari izmišljeni. Sistem vjerovanja koji tvrdi da zajednica koja se spominje i hvali u Kur'anu, koja je potomak Poslanika Mojsija (as), čini da se hrana i meso pokvare, ne pripada istinskoj vjeri. Također je potrebno imati na umu da naš Gospodar smatra da je Halal / dozvoljeno da jedemo hranu koju pripremaju Jevreji i kršćani u ajetu 5 sure Al-Ma'ida. Shvatanje koje se razlikuje od onog u Kur'anu, definitivno pripada fanaticima. Nedostatak logike ovdje je dovoljan za ilustraciju iskrivljene logike fanatika u cjelini.

A belief system that maintains that the presence of a community mentioned and praised in the Qur'an and descended from the Prophet Moses (pbuh) causes food to spoil and meat to go bad can never be part of a Divine faith.

Ideja Da Dvije Religije Ne Smiju Koegzistirati U Arapskom Svijetu

Posljednja izjava Poslanika (savs) je bila : "O Gospode,učini da nestanu Jevreji i kršćani ... Ne smiju biti dvije vjere u Arabiji.." (Malik 511: 1588)

Ovaj lažni Hadis je opet strašna kleveta našeg Poslanika (savs). Svemogući Bog govori o postojanju kršćanstva i judaizma u Kur'anu, te otkriva da je Kur'an bio poslat kako bi se potvrdile ova dvije istinite vjere. Kur'an ne poništava načela ove dvije vjere, ali ih potvrđuje. Ova važne informacije date su u nekoliko ajeta. Jedna glasi:

On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je. (Sura Al ‘Imran - 3, 3)

Kur'an nam govori da će živjeti Jevreji i kršćani na ovom svijetu i kao što je već navedeno, neki od njih će biti iskreni i činit će izabrane zajednice. Bog je dozvolio u Kur'anu muslimanima da žene kršćanske i jevrejske žena i da jedu za stolom s njima (ovo će biti podrobnije objašnjeno). Osim toga, naš Svemogući Gospodar kaže da su najbliži ljudi muslimanima u smislu ljubavi upravo "kršćani". Ti ljudi koji šire ideju "Neka Bog učini da nestanu Jevreji i kršćani", kao da su to bile riječi našeg Poslanika (as) , kada je Bog zapravo hvalio i govorio o nagrađivanju i postojanju tih zajednica, odgovorni su za strašnu klevetu. Lažni Hadisi pobijaju riječi hvale za sljedbenike Knjige u Kur'anu i ponašanje našeg Poslanika (as) prema sljedbenicima Knjige. Uskoro ćemo pogledati ajete iz Kur'ana i ponašanje našeg Poslanika (as).

Arab lands are holy places where the three faiths co-existed and were protected by our Prophet (pbuh). It is obvious that our Prophet (pbuh) would never say that Jews and Christians, of whose existence God speaks and whom He praises, should be destroyed. Those fabricated hadiths are all slanders against our Prophet (pbuh).

Ideja Da Je Nazivanje Nekoga Jevrejom Uvreda I Da Se Proklinjanje Jevreja Nagrađuje

Prenosi Abdullah ibn Abbas: Poslanik (savs) je rekao: "Kada čovjek nazove nekoga Jevrejom, kazna mu je dvadeset udaraca bičem." (At-Tirmidhi, Hadis 1024)

Neka onaj ko nema para da daj siromašnima, kune Jevreja umjesto toga, nagrada će mu biti ista. (Ad-Daylami, Ibn 'Adiyy)

Namjena ovih izmišljenih hadisa je da prikaže termin "Jevrejin" kao uvredu. Proklinjanje Jevreja je prikazano kao izvor nagrade,a ideja je bila da se širi mržnja prema Jevrejima. Jasno je zašto fanatici žive po pravilima različitih vjera; Kur'an, kaže da će iskreni Jevreji biti nagrađeni i hvali njihovu iskrenost, a tumačenje fanatika nema vezu s tim.

Izvor mržnje prema Jevrejima i hrišćanima je nedostatak intelektualnog promišljanja uslijed ovog praznovjerja. Na ovo treba da se koncentrišu oni koji šire pritužbe protiv islama.

Ideja Prisiljavanja Jevreja Da Idu Uskim Putevima

If someone who regards himself as a Muslim shoots a Jew behind a tree on the grounds that “the tree told me to do it,” on the basis of what the false hadiths say, the Jew who is killed may go to paradise, but unless that Muslim repents, he will be punished in the hereafter for having committed murder.

Ebu Hurejre je prijavio da je Božiji Poslanik (savs) rekao: "Ne pozdravljajte Jevreja i kršćana prije nego oni vas pozdrave, a kada ih sretnete vani, prisilite ih da idu najužim dijelom puta" (Sahih Muslim , Knjiga 26, 5389 Hadis)

Ovaj izmišljeni hadis nema veze sa zapovijedima prave vjere koja komanduje ljubav, dobrotu i zaštitu prema sljedbenicima Knjige, te predstavlja teško nasilje i klevetu prema našem Poslaniku (savs). Način razmišljanja koji je potpuno u suprotnosti sa onim što je činio naš Poslanik(savs), koji je tretirao Jevreje i kršćane s ljubavlju I privrženošću, opisan je u ovom izmišljenom Hadis kao da je došao iz njegovih usta.

Garkad, Jevrejsko Drvo

Ebu Hurejre je prijavio Božjeg Poslanika (savs)da je rekao: "... Židovi bi da se sakriju iza kamena ili drveta a kamen ili drvo bi rekli:" Muslimanu, ili slugo Božji, tu je Jevrejin iza mene ; dođi i ubij ga ; 'ali drvo Gharqad ne bih reklo da je ono drvo Jevreja. "(Sahih Muslim, Knjiga 41, 6985 Hadis)

Najpoznatiji hadis koji govori o neprijateljstvu prema Jevrejima je ovaj lažni Hadis o Gharqad stablu. Prema ovom hadisu, Židov mora biti ubijen kada se krije iza kamena ili drveta. Nije bitno ko je Židov u pitanju, da li je nevin i bez grijeha. Jevrejin može biti dijete, vjernik ili netko pun ljubavi. Ipak, prema ovom lažnu hadisu, kada se Jevrej krije iza drveta, bez obzira na njegove lične osobine, stijena i drveće će reći muslimanu da Jevrej mora biti ubijen, bez izuzetka, čak i ako je malo dijete .

Međutim, to je ubistvo u pogledu Kur'ana. Ako neko ko sebe smatra muslimanom vjeruje u lažne hadise i ubije Jevreja koji se krije iza drveta s obrazloženjem da mu je "drvo reklo da to uradi," Jevrej može ići u raj, ali musliman će se kazniti za grijeh ubistva, osim ako se on pokaje. Užasan je to sistem vjerovanja, kada se može lagati da vam je "stablo reklo" ili da vam je "kamen rekao," pa ste zato ubili. Na pitanje zašto, oni mogu navesti naredbu od strane stijene i po tom vjerovanju, niko ih neće smatrati odgovornim. Oni su u svakom slučaju ne djeluju po Kur'anu. Njihov sistem vjerovanja navodi na ubijanje, ponižavanje i prisiljavanje ljudi na uski dio puta i to smatra legitimnim. Ipak, Kur'an prezire ove lažne sistema:

Šta vam je, kako rasuđujete?! Zašto ne razmislite? Ili, gdje vam je dokaz očiti? Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite! (Kur'an, 37:154-157)

Pogledajmo sada kako su ovi hadisi u vezi Jevreja i kršćana opovrgnuti u Kur'anu kroz praksu našeg Poslanika (savs):

Vrijednost Koju Kur’an Pridaje Sljedbenicima Knjige

Muslim men can marry members of the People of the Book. Food prepared by them is lawful for Muslims, and food prepared by Muslims is lawful for them.

Muslimani se mogu ženiti pripadnicima sljedbenika Knjige, a oni i Muslimani mogu jesti hranu koju je pripremio drugi:

Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena; i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate. A onaj ko otpadne od prave vjere – uzalud će mu biti djela njegova i on će, na onome svijetu, nastradati. (Kur'an, 5:5)

Ovaj ajet opisuje vrijednost koju muslimani daju sljedbenicima Knjige. Prema ovom ajetu, muslimanu je dozvoljeno da oženi ženu sljedbenika Knjige. Ovo je značajna dozvola, jer kako stoji u ajetu, "Korumpirane žene su za korumpirane ljude i korumpirani ljudi su za korumpirane žene, dobre žene su za dobre ljude i dobri ljudi su za dobre žene ..." (An-Nur, 26 ), muslimani imaju odgovornost da se žene dobrim, čistim ljudima. Ovo ukazuje na to da su Jevreji i kršćani dobri i čisti ljudi.

Osim toga, postoji joše nešto bitno u ovom ajetu. Musliman koji uzme jevrejsku ili hrišćansku ženu, zvat će je"draga, voljena," osnovat će obitelj s njom, provesti cijeli svoj život s njom, na ovom a možda i na onom svijetu. Ovo je jedina osoba tokom svog života s kojom će podijeliti sve svoje probleme i sreću. Oni će paziti jedno drugo kada su bolesni, i vjerovati jedno drugom.

Prema fanatičnom načinu razmišljanja, osoba može iznenada osjećati neprijateljstvo prema ženi naziva "voljenom", s kojom je proveo svoj život i povjerio joj svoj život, prema ženi koja je majka njegove djece, te je odjednom prokleti samo zato što je kršćanka ili Jevrejka. Kako on može odlučiti, nakon što je proveo cijeli svoj život s njom, da kaže: "Ovo drvo mi je reklo da je moja supruga Jevrej i da se krije iza njega", a zatim je ubiti? Jedino bi duboko poremećena osoba mogla takvo što uraditi. Ovaj ajet opisuje ljubav koju musliman koji živi po načelima Kur’ana može osjećati prema jevrejima I kršćanima.

Ajet također daruje posebne dozvole muslimanima: ovlasti da jedu hranu koju su pripremili sljedbenici Knjige. Ovo je vrlo važno. Kao što znamo, muslimani moraju obratiti veliku pažnju na određene zabrane prilikom pripremanja hrane; svinjetine, te meso životinju koje nisu zaklane u ime Boga, sve ovo je zabranjeno u islamu. Činjenica da je hrana koju pripremaju Jevreji i kršćani halal / dozvoljena, pokazuje da su tim ljudima može vjerovati. Ista stvar se odnosi i na hrišćane i Jevreje, a ajet kaže da je im je dozvoljeno jesti hranu koju su pripremili muslimani.

Od koristi je da se osvrnemo na još jedan izraz prijateljstva ovdje. Sljedbenici Knjige i muslimani mogu jesti zajedno pod istim krovom, biti jedni drugima gosti, sjesti za isti sto i biti domaćini jedni drugima. Ovo je opis prijateljstva. Ono što je opisano nije okruženje zasnovan na mržnji i ubijanju, nego na ljubavi, prijateljstvu i bratstvu.

Fanatici to nikada ne bi ovako protumačili. Ono što je dozvoljeno Kur'anom je Haram / Zabranjeno u njihovom svijetu. Pitajte fanatika da li se može oženiti nekog od sljedbenika Knjige, ili sjesti i jesti s njima kao njihov gost, a on će vas bijesno pogledati. Fanatici ne postupaju u skladu sa odredbama Kur'ana, jer negiraju da je Kur'an knjiga koja nameće zapovijedi.

The fact that food prepared by Jews and Christians is lawful for Muslims is a guarantee that these people can be trusted. That same criterion also applies for Jews and Christians, and according to what the verse says, food prepared by Muslims is also lawful for them.

Ovo nije jedini ajet koji određuje položaj sljedbenika Knjige. Bog hvali sljedbenike Knjige u mnogim Kur'anskim ajetima. Ajeti koji se odnose na to uključuju:

Kao što ovi ajeti jasno pokazuju, čisti i iskreni Jevreji i kršćani su pohvaljeni finim riječima u Kur'anu i obećana im je novčana nagradu od Boga; Bog kaže da će On primiti te ljude u raj. Ovo je izraz Njegove ljubavi prema njima. Kako može biti Musliman neprijatelj nekoga koga Bog voli, s kim je zadovoljan i koga poziva u raj? To je nemoguće prema Kur'anu. Takvo neprijateljstvo je zločin prema Kur'anu. Stoga, fanatici koji su prihvatili lažne hadise kao njihov vodič - bez obzira na ajete Kur'ana koji jasno pokazuju suprotno – griješe, jer po islamu širenje neprijateljstva prema sljedbenicima Knjige je kažnjivo djelo.

Poziv Muslimana Sljedbenicima Knjige

I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo." (Kur'an, 29:46)

Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Kur'an, 3:64)

Ovi ajeti pokazuju da je dužnost muslimana je da ne omalovažavaju sljedbenike Knjige, prisile ih u ćošak, osjećaju mržnju prema njima ili ih čak ubiju. Treba ih pozvati na jedinstvo i to na najprijatniji način. Monoteizam je temeljna doktrina u sve tri vjere. Muslimani se mogu sastati i razgovarati sa sljedbenicima Knjige, pozvati ih da vjeruju u jedinstvo Boga i sve svete spise koje su objavljeni. Komunikacija, propovijedanje i prijateljstvo među njima postoje. Prema Kur'anu, musliman ima odgovornost da se obraća ljubazno prema Jevreju ili kršćaninu, da ga pozove da vjeruje u jedinstvo Boga na ljubazan način, i da ga ne tiska u kut.

Pravedno Ponašanje Muslimana Prema Sljedbenicima Knjige

Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični. (Kur'an, 60:8)

Kao što smo vidjeli, ljudi koji bore protiv vjernika, koji ima stvaraju teškoće i pokušati ili progone ih iz svoje zemlje, ubijaju, bez obzira na to kojoj zajednici pripadaju, jevrejskoj, kršćanskoj ili muslimanskoj, prezreni su u Kur'anu . Muslimani imaju odgovornost da se prema svima ophode pravedno. Pravda ponekad može zahtijevati da osoba djeluje protiv svoje vlastitih interesa, ali održavanje pravde,čak I kada nam to ne ide u korist, ipak je velika vrlina. Muslimani drže da je vrlina zapovijed od Boga. Ova odgovornost je utvrđen u drugom ajetu:

Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je kao Gospodar dovoljan... (Kur'an, 4:135)

Ovo znači da muslimani imaju odgovornost da ponekad zanemare svoja prava i brane prava Jevreja i kršćana, pa čak i nevjernika. Sistem pravosuđa u Kur'anu se stoga protivi izopačenim idejama fanatika koji tvrde da "će svako ko proklinje Jevreje biti nagrađen."

Status sljedbenika Knjige u Kur'anu je jasan. Navedeni hadisi u ovom poglavlju su u direktnoj suprotnosti sa Kur'anom. Možemo jasno vidjeti šta je ispravno u djelima našeg Poslanika (as) i svih onih muslimana koji su prihvatili njega kao uzor:

Odnosi Našeg Poslanika (Savs) I Sljedbenika Knjige

• Postoje priče da je naš Poslanik (as) bio prisutan na vjenčanjima i gozbama sljedbenika Knjige, da ih je posjećivao kada su bili bolesni i davao im poklone.

• Kada su ga kršćani Najran posjetili, poslanik Muhammed (as) je raširio svoju mantije na pod kako bi jseli i pozdravio ih na taj način.

• Jedan od supruga našeg Poslanika (as) j Marya bint Sham'ûn (također poznat kao Maryam al-Qubtiyyah), bila je koptska kršćanka iz Egipta.

• Naša majka Safiyya bint Huyayy, jedna od supruga Poslanika (as), bila je kći šefa jevrejskog plemena Benu Nadir Medina, Huyayy ibn Akhtab.

• Poslanik Muhammed (as) dozvolio Jevrejima da postani dio Ustava Medine koji je potpisan sa klanovima AWS i Khazraj, čime se osigurava opstanak Jevreja kao zasebne vjerske grupe među muslimanima.

• Prema članku, "Jevreji Banu Avf su zajednica, zajedno sa vjernicima. Jevrejima njihova religija, a muslimanima njihova vjere," kako glasi Ustav Medine, temelj poštovanje koje muslimani imaju za Jevreje 'tradicije i vjerovanja koji je donesen u vremenu našeg Poslanika (as). čl 26-33 i koji kaže da pripadnici naroda Knjiga uživaju ista prava kao i muslimani, dok članak 16. navodi da im se ne smije nanijeti nepravda.

• U godini 630 AD, naš Poslanik (as) je izdao sljedeću naredbu za izaslanike kralja Himyar koji su došli u Medinu da objave da su oni postali muslimani: "Ako Jevrej ili hrišćanin postane musliman, on postaje jednak vjernicima [uživa ista zakonska prava sa muslimanima]. Ko god je želio da ostane Jevrejin ili hrišćanin, on se nije ometao. "(Ibn Hišam, kao-SEERA, II, 586)

• Hrišćani Najran poslao je delegaciju od 60 članova u Medinu. Kada je delegacija stigla u Medinu bili su u prisustvu našeg Poslanika (as), a kada je došlo vrijeme za molitvu, željeli su posjetiti džamiju. Ljudi su prigovarali na ovo, ali im je Poslanik (as) dao džamiju na raspolaganje. Okrenuli su se prema istoku i molili. (Ibn Hišam, kao-SEERA, Bejrut, ja, 573-574;. Hamidullah, Poslanik islama, I, 619-620)

• Prava sljedbenika Knjiga stavljena su pod zaštitu u vrijeme Poslanika (as) pod sporazumom napravljenim sa Jevrejima i hrišćanima. Kad god je došlo do neslaganja, sljedbenici Knjiga bi ukazali na ovo u sporazumu. Na primjer, kada su kršćani od Damishq imali problem, oni su pokazali sporazum Hazrat Umar, kalifi, i tražili rješenje. To je poznata činjenica koje se pojavljuju u istorijskim knjigama.

• Sporazum našeg Poslanika (as) sa kršćaninom Ibn Harit ibn Ka'b i njegovim ljudima sadrži sljedeći pasus; " Sayyid Ibn Harith ibn Ka'b, njegovi vjernici, i svi oni koji ispovijedaju hrišćansku religiju, bilo da su na istoku ili zapadu, u neposrednoj blizini područja ili udaljenih područja, bilo da su Arapi ili stranci, poznati ili nepoznati. ... Obavezujem se da ću ih podržati, da će biti pod mojom zaštitom, kao i njihove crkve, kapele, oratorijumi, manastiri njihovih monaha, gdje god da se nalaze, bilo da su u planinama ili dolinama, jami ili naseljenim područjima, u ravnicama ili u pustinji. Ja ću zaštititi njihovu vjeru i crkvu gdje god se našli, bilo da se radi o zemlji ili na moru, na Zapadu ili na Istoku, pod budnim okom s moje strane, ljudi iz moje kuće, i muslimana u cjelini. ... Niko neće postati musliman silom: I ne sporite se sa sljedbenicima Knjige, (29:46). Oni moraju biti pod okriljem milosti. Spriječite svaku štetu koja bi mogla doći do njih gdje god da se nađu i u bilo kojoj zemlji u kojoj se nalaze. "

• U povelji našeg Poslanika (as) o sljedbenicima Knjige iz Adruh, Makna, Hajbera, Najran i Akaba "također stoji da su životi i imovina sljedbenika Knjige bili pod zaštitom muslimana i da su imali svoju slobodu vjerovanja i obožavanja.

• Kada je naš Poslanik (as) prvi je počeo da propovijeda, naišao je na hrišćane u Meki. Zaista, jedan od prvih ljudi koji su pričali s našim Poslanikom (as) i hazreti Kadija u prvim danima otkrivenja bio je Waraqa bin Naufal, hrišćanin sa ručno napisanom kopijom Evanđelja. (Sahih Bukhari)

• Crkve koje su uništene u vrijeme kalifa obnovili su muslimani, i data je dozvola za nove sinagoge i crkve da se grade. Na primjer, samostan Sv. Sergios koji je spalio patrijarh Mar Amme obnovljen je u vrijeme hazreti Osmana.

• Muslimani su za obavljanje molitve petkom koristili crkvu svetog Ivana u Damasku nakon osvajanja Sirije. Kršćani su izvodili svoje vjerske obrede tamo nedjeljom. Članovi obje vjere koristili su iste bogomolje u miru.

• Kada su ashabi putovali oni su odsjedali u manastirima na njihovim rutama, a to je bilo po sporazumu sa sljedbenicima Knjige.

Biblija i Tora u Kur’anu

Muslimani moraju vjerovati u sve proroke i sve Božanske knjige. Muslimanima je naređeno u Kur'anu da ne prave razliku između jednog proroka i ostalih, i svako ko ne posluša ove upute ne poštuje taj ajet i odstupa od vjere. Stoga, na isti način na koji je Poslanik Muhamed (as) naš prorok, Poslanik Isus (as) i Poslanik Mojsije (as) su također naši proroci. Na isti način na koji smo svi sljedbenici Muhammeda, tako smo i sljedbenici Isusa i Mojsija. Ovo je jedan od glavnih i najvažnijih preduslova za muslimane.

Na isti način na koji Kur'an govori o Jevrejima i kršćanima, tako govori i o Tori i Evanđelju. Bog hvali ove Božanske spise u Kur'anu. Kao što smo već vidjeli, Kur'an je poslan, ne da bi se uklonili ovi sveti tekstovi, nego kao "potvrda" njih. Iako ove knjige sadrže sekcije koje su pogrešno protumačene zbog proteka vremena, onih dijelovi koji su kompatibilni sa Kur'anom su ponovo potvrđeni. Ovo je izričito navedeno u mnogim ajetima iz Kur'ana:

“On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je.” (Kur'an, 3:3)

Stoga, mi muslimani imamo odgovornost da se rukovodimo Kur'anom i vjerujemo da su te knjige došle od Boga. Svaka zapovijed, praksa ili riječ potvrđuje i Kur'an koji je vodič za muslimane.

Istinite knjige poput ovih već pomenutih pohvaljene su u Kur'anu, ali ih fanatici smatraju nevažećim na osnovu lažnih hadisa, što je neprihvatljivo u islamu. Vodič za prave muslimane je Kur'an, a Kur'an govori i o Tori i Evanđelju:

Based on the Qur'an, Muslims believe that all the Divine Books have come down from the Presence of God. For Muslims, every commandment, practice and word confirmed by the Qur'an is a means of guidance.

Bog opisuje Toru kao "buđenje srca ljudi i vodič do milosti" i kao "svjetlo i smjernicu" u Kur'anu. On opisuje Evanđelje kao knjigu "koja sadrži smjernice i svjetlo, potvrđuje Toru prije njega," i kao "smjernice i opomenu za one koji imaju strah od Boga."; to je ono što Kur'an govori i to čini tako eksplicitno. Oni koji kažu nešto drugačije i koji tvrde da su ove knjige nevažeće, kao što smo vidjeli, govore neistine.

Možemo vidjeti ovo i iz prakse našeg Poslanika (as):

Praksa Našeg Poslanika (Savs) u Vezi Sa Torom i Biblijom

Jevreji Imaju Pravo Da Žive u Svetoj Zemlji Prema Kur’anu

S obzirom da neke muslimanske zajednice nisu upoznate sa ajetima Kur'ana i neznalice su na temu islama, oni nastoje ukloniti Jevreje iz Svete zemlje ili obrisati državu Izrael sa mape. Oni ne znaju da se tao bune protiv Kur'ana.

Prema Kur'anu, Jevreji imaju pravo da žive u Svetoj zemlji. Ajeti glase:

A kada Musa reče narodu svome: "O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, a mnoge vladarima, i dao vam ono što nijednom narodu nije dao; o narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni" (Kur'an, 5:20-21)

i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u zemlji, pa kad Smak svijeta dođe, dovešćemo vas izmiješane." (Kur'an, 17:104)

Kao što je jasno prikazano u ajetima Kur'ana, i Tora i Kur'an kažu da Jevreji moraju živjeti u Svetoj zemlji. Dobro je to što postoje Jevreji u Svetoj zemlji, jer to je izvor radosti za prave muslimane. Izuzetno je fino vidjeti kako se ostvarilo obećanje koje je Bog dao prije 3000 godina i svjedoci onoga što su prorekli Poslanik Abraham (as) i Poslanik Mojsije (as). Bog je otkrio da, "će Jevreji biti u tim zemljama", hiljadama godina prije, a vidimo da se čudo manifestira sada. To je prekrasno i treba zato da se radujemo.

Od velike je važnosti to da Bog nameće jedan od osnovnih uslova na iskrene vjernike, kako u Kur'anu tako i u Tori - "Mir." Neće živjeti samo Jevreji u Svetoj zemlji; tu će biti i muslimani i hrišćani, i oni će u potpunosti osigurati da ljubav i mir prevladavaju u cijeloj regiji. Oni će živjeti u bratstvu. Ima dosta mjesta za sve. Niko će biti prisiljene da ide iz svog doma. To se neće dogoditi. Bog uvijek želi mir za sve nas.

Da bi zavladao mir, glad za zemljom i neprijateljstvo se moraju okončati, a fanatični način razmišljanja mora biti eliminiran. Prava vjera, vjerske moralne vrijednosti, i Kur'an su bitne naročito u tu svrhu. Sukobi zbog želje za zemljom ili ideologijom su uvijek u porastu i poprimaju najstrašnije dimenzije. Zato nam je potrebno odgovarajuće obrazovanje u ispravnom razumijevanju vjere gdje koristimo Kur'an kao referentnu tačku. Ovo obrazovanje može eliminirati sve te greške i neprijateljstvo. Jednom kada ljudi promijene način razmišljanja, neće biti osnove za neprijateljstvo ili rat, ali jedini način da se to postigne jeste da promijene način razmišljanja kroz obrazovanje.

Jews, as well as Christians and Muslims, will be present in the Holy Land, and together they will make peace and love reign in the region. That is what God wants from us and what we must strive for.