Sa svojih 40 bazicnih komponenata ljudsko oko obezbjedjuje bolju sliku od najnaprednijih digitalnih kamera. Da bi oko moglo da vidi, svaka od ovih 40 komponenata mora biti u potpunosti funkcionalna istovremeno, sposobna da harmonicno radi sa ostalima. Ako je samo jedna od ovih komponenti odsutna oko je slijepo. Na isti nacin kao sto ispravna kamera ne moze nastati u fazama aku su njeni sastavni dijelovi spajani nasumicno, tako ni oko ne moze nastati u fazama niti kao rezultat slucaja.
Mozak se sastaoji od nekih 100 milijardi nervnih celija koje komuniciraju jedne s drugima preko veznih tacaka poznatih kao sinapse. U svakom neuronu nalazi se 10,000 sinapsi, tako da svaki nuron moze istovremeno komunicirati sa svim ostalim neuronima istovremeno. Procijenjuje se da je broj sinopsisa u ljudskom mozgu oko 1 kvadriliona—sto omogucava 1,000,000,000,000,000 cinova komunikacije. Maticna ploca kompjutera, analogna mozdanim nervnim celijamam ima samo 6 veznih tacaka.
Najbrzi kompjuter na Svijetu istovremeno moze izvoditi oko 109 procesa u sekundi. Mozak moze upravljati sa 1015 (to je 10,000,000,000,000,000 procesa u sekundi). Pri tome, kapacitet memorije kompjutera je 1011 bajtova (bajt je najmanja jedinica za informacije koje mogu da se snime na kompjuter). Uporedite to sa kapacitetom mozga od 1014, drugim rijecima, ljudski mozak ima kapacitet jednak kapacitetu 1,000 kompjutera.
Apsolutno je nemoguce slucajno organizovati mozdane celije da na ovaj nacim stvore ovako sjajnu komunikacijsku mrezu. Ovaj system je puno slozeniji i cudesniji od samog interneta, jednog od najvecih razvojnih projekata XX stoljeca. Internetska tehnologija—zaista, kao i najjednostavnija telefonska central, ne moze nastati slucajno. Ljudi dobro znaju da su inzinjering, dizajn i inteligencija kljucni za nastanak takvih tehnologija. Kako onda jos uvijek mogu tvrditi da je mnogo savrseniji sistem mozga nastao evolucijom—sporom, postepenom slucajnoscu?
Nema sumnje da je ovo rezultat slijepe posvecenosti teoriji evolucije. Ali, pristupom bez predrasuda moze se jednostavno shvatiti nacin slavnog stvaranja covjecanstva.
 |
The analytical power of our brains is many times superior to that in computers. The brain has a total capacity equivalent to that of an average of 1,000 computers. Since it is impossible for even a single computer to have come into being by chance, it is utterly nonsensical to suggest that such a magnificent structure as the human brain originally did so. |
 |
| The Bacterial Flagellum |
Pojedine bakterije koriste mikroskopski bic ili flagellum da se krecu kroz tecno okruzenje. Ova organska masina ne koristi energiju sacuvanu i pripremljnu u ATP molekulama u unutrasnjosti celije. Naprotiv, on ima svoj vlastiti izvor energije. Bakterija koristi energiju koju prima od protoka kiselina iz membrane. Nekih 240 odvojenih proteina cine bakterijski bic. Naucnici kazu da ovi proteini emituju signale da bi pokretali mikroskopsku masinu i zglobove koji izvode taj mikroskopski pokret.
Ova slozena struktura u bicu bakterije je dovoljna da unisti teoriju evolucije. Sam bic ima strukturu koja nikako ne moze biti pojednostavljena. Ako samo jedan dio molekule koja cini bic izostane ili se osteti, bic ne bi bio u funkciji i ne bi uopste koristio bakteriji. Ovo jos jednom otkriva neistinitost tvrdnje teorije evolucije o “postepenom razvoju”.
Neki antigeni—strana tijela i mikrobi—ugrozavaju ljudska bica kada dospiju u njihov krvotok. Kada se to dogodi, odbrambene celije pokusaju da eliminisu te gene proizvodeci supstance pod nazivom antitijela kako bi ih sprijecili da se razmnozavaju.
Najimpresivnija i najvaznija osobina antitijela je njihova sposobnst da prepoznaju stotine hiljada mikroba koji su potpuno razliciti u prirodi i da se spreme da ih uniste. Ono sto je stvarno interesantno jeste da antitijela mogu prepoznati cak i umjetne antigene proizvedene u laboratorijama i nevidljive u ljudskom tijelu.
Kako je ova celija u mogucnosti da prepozna stotine hiljada razlicitih celija? Uz to jos, kako prikuplja informacije o vjestacki proizvedenim supstancama? Sta vise, antitijela su u mogucnosti da odmah proizvedu ucinkovito oruzje koje ce koristiti protiv uljeza—process koji predstavlja nerijesivu dilemu za evolucioniste.
Celije pronadjene u kostima poznate kao osteoklasti omogucavaju promjene u obliku i velicini kostiju i dopustaju im da se povecaju do dimenzija odraslih tako sto se rasire na odredjenim dijelovima kosti. One takodjer smanjuju velicinu izbocine na povrsini kosti. Tokom procesa rusenja koji izvode osteoklasti, druge celije pod nazivom osteoblasti pocinju da formiraju novo kostano tkivo kako bi rekonstruisali kostur.
Celije izvode isti zadatak u kostima svakog ljudskog bica. Sve one znaju kako da smanje i da potom oblikuju kostanu povrsinu. Svjesne razlike izmedju lobanje i bedrene kosti , one znaju kako da oblikuju svaku datu kost, kada da zaustave njen rast i koliko tanka ili debela svaka kost treba da bude. Ove celije pripremaju kostur tijela najpazljivije, bas kao vajari. Svemoguci Bog odredjuje svaki korak koji poduzimaju ove celije koje odredjuju cvrstocu, duzinu, izbocenja i udubljenja svakog dijela kostura.
Proces zgrusavanja krvi podsjeca na prvu pomoc koju izvodi ekipa pozvana da se pobrine za posljedice saobracajne nesrece. Kada se dogodi krvarenje u bilo kojem dijelu tijela, krvne plocice poznate kao trombociti se rasprsuju kroz krvotok. Gdje god da se krvarenje dogodi, trombociti ce se zadrzati u blizini. Bas kao saobracajni policajac, koji oznacava mjesto nestece, protein poznat kao Von Willebrand doziva trombocite kada ih primjeti i zardzava ih na tom mjestu. Prvi trombocit koji stigne privlaci i ostale na to mjesto emitujuci specijalnu supstancu bas kao da doziva pomoc. U tom momentu, 20 enzima u tijelu se skupljaju i pocinju proizvoditi protein poznat kao trombin, koji se proizvodi samo onda kada postoji otvorena rana. Ovo je slicno ekipi prve pomoci koja primjenjuje potrebne lijekove na mjestu nesrece. Uz to, prouzvesti se mora samo onoliko koliko je potrebno, i proizvodnja trombina mora poceti i prestati bas na vrijeme. Cini se kao da enzimi koji proizvode ovaj protein sami medjusobno odlucuju kada poceti a kada obustaviti proizvodnju.
Kada je dovoljna kolicina trombina proizvedena, nastaju malena vlakna poznata kao fibrinogen koja stvaraju mikroskopsku mrezu u krvi u koju upadaju trombociti i nakupljaju se. Kada ta nakupina postane dovoljno cvrsta, krvarenje se zaustavlja. Ovi enzimi i proteini su strukture razlicitih sastava i cine ih slijepi, nesvjesni i nezivi atomi. Ipak, svaki od njih preduzima svoj zadatak od momenta kada se nezgoda dogodi i “organizirani” su tako da najprije moguce zaustave krvarenje. Prividna savjesnost, koju pokazuju ove nakupine atoma, bez sumnje je veliko cudo koje se ne moze proizvesti “evolucijom”, procesom koji u potpunosti zavisi od slucajnosti.
Trombin je protein koji zgrusava krv. Iako je stalno prisutan u krvotoku, on ne uzrkuje da se krv stalno zgrusava. Zgrusavanje je potrebno samo kada postoji odliv—to jeste krvarenje—iz krvnih sudova. Ako bi trombin vrsio ovu funkciju stalno onda bi sva krv u tijelu ocvrsnula zbog njega i organizam u kojem bi se ovo desilo bi umro.
Kako to, onda, da nezivi atomi mogu proizvesti ovaj protein koji zaustavlja krvarenje i takodjer mu dati karakteristike takve da nesteti zivom organizmu u kojem se nalazi? Nesvjesni atomi ne bi mogli proizvoditi mehanizme za koje je potrebnp tako napredno, detaljno i savrseno znaje. Naravno, Svemoguci Bog je Onaj koji daje sve ove sposobnosti.
Dok protice kapilarima krv skuplja otpad iz celija. Prenosi ga do bubrega, gdje se taj otpad filtrira. Karbon dioksid koji ispustaju celije se prenosi preko krvi do pluca i odatle se izbacuje iz tijela.
Crvena krvna zrnca u venama i arterijama mogu razlikovati korisne od stetnih supstanci na izuzetno svjestan nacin i odlicno znaju koje gasove treba gdje da odnesu. Na primjer, nikada ne nose stetne gasove u bubrege ili otpadne proizvode u pluca. Niti nose otpadne proizvode u organe kojima je potrebna hrana. Nacin na koji krvna zrnca obavljaju svoju funkciju bez da ikada pogrijese ili da se zbune ili da zakasne ukazuje na to da ih kontrolise superiorna Svijest, nadgleda ih i organizuje. Evidentno je da je Svemoguci Bog podario karakteristike krvnim zrncima i stvorio savrsen krvotok.
 |
| Kidneys possess features that are very superior to any dialysis machine. |
Bubrezi konstantno ciste krv koja protice kroz tijelo. Nazad salju dio ovih supstanci koje su procistili kako bi se kasnije mogle ponovo upotrijebiti, a stetne supstance luce izvan tijela. Kako bubrezi mogu ovako razlikovati hemikalije? Kako mogu razlikovati proteine, natrium, glukozu i ostale supstance?
U bubrezima, splet gusto zbijenih kapilara, poznatih pod nazivom “glomeruli”, odlucuje sta ce se zadrzati a sta izbaciti iz tijela. Kako jedan splet mesa moze da odlucuje koliko neke tvari treba izbaciti a koliko zadrzati? Da li je to samo slijepa slucajnost—ili nesvjesni atomi, koji nikada nisu uceni hemiji, fizici , biologiji, utjecu na to da bubrezi budu filtratori? Naravno da ne! Sve ovo je samo jos jedan od dokaza Bozijeg besprijekornog stvaranja.
Velicine samo 5 do 7 centimetara, bubrezi rade tiho, bez da se njihovo prisustvo ikada osjeti i ne trebaju nikakvo odrzavanje. Oni kontroliraju kvalitet krvi, naredjuju proizvodnju krvnih zrnaca, regulisu kolicinu vode u krvi i ciste tako sto koriste 2,4 miliona filtracionih jedinica idealno prilagodjenih potrebama tijela. Ustvari, rade danonocno, bez ikakvog odmora, kako bi obezbijedili da nase tijelo prezivi.
Masina za dijalizu velicine je prosjecnog frizidera, radi na struju, bucna je, potrosi se za oko 3 do 4 godine, potrebna joj je konstantna paznja. Kod eventualnog otkazivanja bubrega kod pacijenata, cija se krv onda ne moze procistiti u tijelu, masinom upravljaju ljekari specijalisti i tehnicari u sterilnim bolnickim uslovima. Krvni pritisak svih pacijenata nevjerovatno opadne kada se prikljuce na ovu masinu. Ostanu bez daha i pocnu da drhte. Krvarenje je cesto i desava se lahko, cesto dolazi i do grceva u misicima.
Ali masina za dijalizu je tek obicni filter. S obzirom da prociscava krv samo grubo, pacijentu se moraju napraviti testovi i one supstance koje nedostaju moraju se zamijeniti. Pacijenti su prikopcani na masinu pet sati, tri puta sedmicno, prilikom cega se ne smiju pomijerati.
Za one koji znaju da masina za dijalizi nije mogla nastati slucajno, totalno je nelogicno da tvrde da bubrezi—koji su mnogo superiorniji od nje—to jesu.
