Poglavlje 2: Lažna Vjera Fanatika

Naš poslanik (savs) je najsavšeniji implementator Kur’ana. Cijeli svoj život je proživio u skladu s Kur’anom, te je time najbolji uzor muslimanima. Sve njegove riječi i djela su u potpunosti u skladu s Kur’anom, a neke od njih su sačuvane sve do danas. Neke od ovih njegovih riječi, poznate kao hadisi, jasno jesu autentično govor poslanika (savs) i potpuno su vjerodostojne jer oslikavaju praksu koju naređuje Kur’an. Posebno mnogo hadisa koji se odnose na vrijeme pred kraja svijeta su ostali neizmijenjeni i predkazuju izvanredne stvari koje će se dogoditi u budućnosti. Ovi hadisi su se obistinili, jedan za drugim i u našem vremenu. Hadisi su predkazali prije 1400 godina su događaje koji se dešavaju jednom u ljudskoj historiji, kao što je dolazak dvorepe komete Lulim, okupaciju Afganistana, rat u Iraku i napade 11. septembra (za detaljnije informacije pogledajte “Poslanik Isa (savs) i hazreti Mahdi (savs) će doći u ovom stoljeću,” Haruna Yahye, Global Publishing). Dakle, ono što je predkazao naš poslanik (savs) je od sve veće vrijednosti za nas i moramo vjerodostojne hadise posmatrati kao lijepe vijesti i blagoslove, a ne zanemarivati ih u potpunosti.

Ipak, činjenica je da postoje i knjige hadisa koje sadrže nešto što je naknadno dodato i nemaju nikakve veze sa istinskim govorom i praksom našeg poslanika (savs). Ono po čemu možemo razlikovati ovakve hadise od onih vjerodostojnih jeste to što su u potpunosti suprotni Kur’anu. Nemoguće je da su riječi i praksa koje su suprotne Kur’anu ono što je činio naš poslanik (savs).

Na osnovu svega iznesenog do sada, posmatrajući vjeru fanatika, vjeru potpuno različitu od islama, moramo razumjeti neke činjenice o ovim hadisima zato što vjera fanatika nema oslonca u Kur’anu, jedinoj ispravnoj objavi u islamu. Odakle onda potječe ova lažna vjera?

Religija fanatika potječe iz tradicije i sujevjerja koje se širilo od usta do usta, ali uglavnom u vidu izmišljenih hadisa koje su predstavljali kao riječi našeg poslanika (savs).

Tokom stoljeća nakon objavljivanja Kur’ana, razne izreke i prakse našeg poslanika (savs) su se počele prikupljati u zbirke hadisa. Hadisi su, vjeruje se, počeli biti zapisivani tokom drugog stoljeća po Hidžri. Neki od hadisa o kojima je riječ su sačuvani, dok su drugi netačno preneseni, izmijenjeni ili čak potpuno izmišljeni.

Kao što smo već objasnili, moramo posmatrati Kur’an kao mjerilo vjerodostojnosti hadisa koje oslikavaju riječi i dječa našeg poslanika (savs). Ako je hadis suglasan sa Kur’anom, onda je hadis istinit. Ukoliko se hadis odnosio na budućnost i već se obistinio, također je vjerodostojan. Međutim, ukoliko je hadis u sukobi s Kur’anom, onda ne treba biti sumnje da se taj hadis ne može smatrati vjerodostojnim.

Da li su hadisi muslimanima neophodni? Prije svega, jedini “nezamijenjivi” izvor za muslimane je Kur’an, a Kur’an je sam po sebi dovoljan za muslimane. Kao što Svemogući Gospodar kaže, svaki musliman će biti odgovoran samo za poštivanje Kur’ana. Ipak, ogroman je blagoslov znati za praksu i čuda našeg poslanika (savs) zasnovana na Kur’anu. Nije obvezujuće za muslimane da prate hadise, ali riječi i ponašanje našeg poslanika (savs), ako i ono što je predkazao za budućnost, su veoma važne smjernice. Iz toh razloga je veoma bitno moći raspoznati istinu od laži, te moći prepoznati ispravne hadise koji su sačuvani sve do danas.

Za neke islamske zajednice, međutim, problem je da su napustili Ku’ran i usvojili izmišljene hadise kao svoju vodilju. Dat ćemo pregled ovih hadisa u naslovu “Izmišljeni hadisi.”

Izmišljeni Hadisi Koji Su Temelj Vjere Fanatika

Termin “izmišljeni hadisi” se odnosi na riječi i tradiciju koja se lažno pripisuje našem poslaniku (savs), klevećući ga, a koje on nikada nije izgovorio. Drugim riječima, ovo znači da se namjerno pokušava predstaviti ono što naš poslanik (savs) nikada nije izgovorio, kao hadise koji su njegovo naslijeđe. Izmišljeni hadisi su glavna tema narednih poglavlja ove knjige, iz razloga što ovi hadisi predstavljaju glavni uzrok rasta nove vjere koja zamijenjuje Kur’an u nekom muslimanskih zajednicama. Raspravljaćemo o najupečatljivijim i najčešćim izmišljenim hadisima, dakle lažnim hadisima, drugačije rečeno. Cilj ovome jeste da se uoči sujevjerje na kojem se zasniva lažna koncepcija islama i da se ukase na neistine kroz dokaze iz Kru’ana. Nadamo se da će na ovaj način neki ljudi koji su pogrešno shvatili islam postati svjesni da religija fanatika, ne samo da je zasnovana na nesporazumu, nego je to zapravo potpuno izmišljen system. Istovremeno, oni koji neuko kritikuju islam i Kur’an mogu uvidjeti da su pogriješili i da mnogi koji navodno predstavljaju “muslimanski identitet” nemaju nikakve veze sa istinskim islamom i Kur’anom. Također se nadamo da će objašnjenja data ovdje biti instrument da iskreni ljudi koji su prisiljeni živjeti pod fanatičnim shvatanjima i koji to smatraju jedinim postojećim i istinitim sistemom islama, poći pravim putem koji preporučuje Kur’an.

Odakle Potiču Izmišljeni Hadisi?

The hadiths claimed to have been narrated from our Prophet (saas) were first written down two or three centuries after his death.

Riječi za koje se tvrdi da ih je izgovorio naš poslanik (savs), te djela za koja se smatra da su činila praksu našeg poslanika (savs) po prvi put su zapisana nekoliko stoljeća poslije njega. Od autora slavnog djela Kutub al-Sittah (Šest knjiga), koje se sastoji od 6 knjiga hadisa, Buhari je umro 256. godine po Hidžri, Muslim 261. godine, Tirmidi 279. godine, Ebu Davud 275. godine, An-Nasai 303. a Ibn al-Madžah 273. godine. Šitske knjige hadisa su drugačije, a neki suniti i šiti ne priznaju knjige onih drugih. Zbirka šitskih hadisa je novijeg prorijekla. Jedan od poznatih šitskih sakupljača hadisa, Al-Kulajni je umro 329. godine po Hidžri, Babavaj 381. godine, Ebu DŽafar Muhammed ibn Hassan Tusi godine 411. po Hidžri, te El-Murtaza 436. godine.

Poznato nam je iz historijskih zapisa i prvih hadisa koji su do nas stigli da nije bilo zapisanih hadisa za života poslanika (savs), niti za vrijeme četvorice halifa. El Haravi kaže slijedeće na ovu temu: “Ni poslanikovi ashabi, niti oni koji su živjeli u to vrijeme, ni oni koji su živjeli u vrijeme neposredno nakom smrti Muhammeda a.s. ali su razgovarali barem s jedim ashabom, nisu zapisali ni jednu njegovu riječ. Jedino su ih prenosili međusobno, od usta do usta. Od ovoga postoje tek jedan ili dva izuzetka. Zbog straha od padanja u zaborav, Omer ibn Abdul Aziz, u pismu se obraća Ebu Bekru al-Hazamu, želeći da on pokuša da istraži tradicije i reproducira ih.” Jezid ibn Abd al-Malik je uklonio Ebu Bekra al-Hazama i one koji su s njim radili na ovome s njihovih mjesta nakon smrti Omera ibn Abdul Aziza. Slijedeći halifa, Hišam, se smatra prvom osobom koja je skupljala hadise Az-Zuhrija. Ovo datira dva ili tri stoljeća nakon smrti našeg poslanika (savs).

Prije Buharija, niko se nije potrudio razlikovati hadise po stepenu njihove vjerodostojnosti. Ovi napori ih dijele na “vjerodostojne” i “slabe,” prema Buhariju. Međutim, ispitivanjem hadisa vidi se da su ovi pokušaji bili neuspješni. Ne samo slabi hadisi, nego i oni potpuno izmišljeni su predstavljani u okviru islama, a pojavljivali su se sve češće.

Bilo je nemoguće spriječiti takvo stanje u to vrijeme jer je od smrti našeg poslanika (savs), pa do pisanja ove knjige, kao i poznatih zbirki hadisa koje ih uključuju, lanac prenošenja i porijeklo čine šest ili sedam ljudi. Kada su ovi hadisi zapisivani, čak i prenosilac, prenosiočevog prenosioca od poslanika (savs) je preminuo. Drugim riječima, oni koji su mogli potvrditi da li su ljudi koji su prenijeli ove hadise rekli istinu, su odavno umrli.

Učenjaci koji su se bavili hadisima su ovoga bili svjesni. Muslim je rekao da nije uključio sve hadise koje je smatrao potpuno vjerodostojnim u svoju knjigu (Muslim, Tom 1). Buhari, koji je tvrdio da su hadisi izvor vjere, poznavao je 600,000 hadisa, ali je u zbirku uključio tek 6,000-7,000 njih, tj. tek 1% od cijeline. Zaključio je da preostalih 99% nisu vjerodostojni i nije ih uključio u svoja djela. To znači da su hadisi cijelom islamskom svijetu preneseni voljom i mišljenjem samo nekoliko ljudi, a to je strašno stanje za one koji hadise smatraju “izvorom vjere” jer nikada i nikako ne mogu doći do onih hadisa koje bi drugi možda smatrali istinitim, ali ih Muslim nije našao dovoljno vrijednim da ih uključi u svoju zbirku. Dozvolite da se prisjetimo da je, tokom cijelog procesa ove analize, Kur’an, jedini krajnje vjerodostojan, zaštićen i neizmijenjen izvor ljepote u islamu, ostavljen po strani.

Egipatski komentator Ahmed Amin daje slijedeću procjenu, otkrivajući obim izmišljanja hadisa:

“kada bismo željeli napraviti izložbu hadisa, dobili bismo piramidu čiji bi vrh ukazivao na period Božijeg poslanika. Kako se spuštamo dalje, svjedočimo postepenom širenju prema bazi. Međutom, idealno bi trebalo biti obratno, jer su poslanikovi ashabi najbolje znali kako se poslanik ponašao. Kako su umirali, broj onih koji su poznavali riječi poslanika bi se smanjivao i piramida bi mijenjala svoj položaj, okrečući se naopačke. Ipak, svjedoci smo da se broj hadisa povećava za vrijeme Omejada i postaje veći nego u vrijeme života poslanika.” (Ahmed Amin, Duha al-Islam)

Ludwig Deutsch's oil painting “Scholars of the al-Azhar University,” 1901

S obzirom na navedeno, postojanje i vjerodostojnost stotina hiljada različitih hadisa, ponekad potpuno suprotnih jednih u odnosu na druge, dovelo je do neprijateljstva među određenim istraživačima hadisa. Na primjer, dok Ikrimu pouzdanim izvorom smatra Buhari i još nekoliko poznatih istraživača, Muslim ga optužije da je lažov. Možda je najinteresantniji način na koji Buhari, autor najpoznatije knjige hadisa u islamu, proglašava Ebu Hanifu, osnivača Hanefijske škole, “ghayr al-siqah,” tj. “nepovjerljivim” i ne zapisuje niti jedan hadis koji on prenosi. U očima najpoznatijeg istraživača hadisa, osnivač najpoznatije škole je nepovjerljiv, a velika većima muslimanskog svijeta njih obojicu smatra najvjerodostojnijim prenositeljima hadisa. Činjenica je da postoji onoliko mnogo nesuglasica u raspravama oko pouzdanosti onih koji prenose hadise, koliko i među samom hadisima.

Još jedan problem, osim činjenice da je većina izmišljenih hadisa pronašla sebi mjesto među mnogim istinitim hadisima našeg poslanika (savs) u kojima se manifestuje duh Kur’ana, jeste način na koji su ti hadisi prenošeni. Mnogo ljudi zamišlja da su hadisi preneseni direktno od našeg poslanika (savs), ali to nije tako – ni jedan učenjak ne tvrdi da su to direknto prenesene izreke. Mnogi istraživači hadisa, a posebno Buhari, smatraju da je dovoljno prenijeti značenje hadisa i da nije potrebno da ih se doslovno pamti. To, naravno, omogućava mnogim dodanim komentarima da postanu sastavni dio ovih izreka, da pogrešno shvaćene teme budu prenesene kao ispravne, te da ljudi koji ne razumiju u potpunosti ove teme bivaju uključeni u prenošenje.

Kada se smatra da je dovoljno prenijeti smisao hadisa, nemogućnost da se sazna početak i kraj samog hadisa dovodi ponekad do gubitka značenja. Na primjer, dvojica ljudi su došla Aiši (ra) i rekla da je Ebu Hureje prenio da je poslanik (savs) govorio da nesreća dolazi samo posredstvom žena, konja i kuća. Na ovo je Aiša (ra) odgovorila: “Tako mi Boga koji je objavio Kur’an poslaniku! Poslanik ovo nikada nije rekao. Ono što jeste rekao je da neuki ljudi tako misle.”

Nema sumnje da su osnivači sve četiri škole bili vrijedni muslimani i islamski učenjaci. Međutim, trebamo znati da hadisi o kojima je riječ predstavljaju osnov za stvaranje ovih škola. Osnivači četiri škole su ih zasnovali na osnovu mišljenja o hadisima koje su lično formirali.

Četiri imama osnovali su svoje vlastite škole produbljujući kriterije kojima su se služili istraživači hadisa koji su napisali kolekciju Kutub al-Sittah. Kao što smo već vidjeli, Ebu Hanifa, osnivač hanefijske škole, najveći među četvoricom, kritiziran je od strane ostalih, posebno od strane Buharija, kao neko ko ima slabo znanje o hadisima i generalno potencira svoje lično mišljenje.

Uprkos ovakvim podjelama među istraživačima hadisa i školama, postoje neki ljudi koji tvrde da su hadisi neupitni. Takvi ljudi šire nerazumne ideje da svako ko porice barem jedan hadis Buharija ili Muslima nije vjernik. Neki su čak otišli i dalje, kao što ćemo vidjeti u detaljnijem opisu kasnije, tvrdnjama da hadisi nadjačavaju komande Kur’ana. U ovim zastrašujućim nelogičnostima leži osnov za neuke zajednice koje osnivaju fanatici.

Hajde da pogledamo koliko su različiti izmišljeni hadisi s obzirom na poglede različitih sekti koje su u islamu nastale povodom njih.

Osman Hamdi Bey's oil painting “Theologist,” 1907	Osman Hamdi Bey's oil painting “Girl Reciting Qur'an,” 1880
The founders of the four schools are of course worthy Islamic scholars. However, the foundation of the four schools was in fact based on mutually conflicting hadiths. Each school based itself on the hadiths it preferred.

Razlike Među Islamskim Školama I Stavovima

	Teme/Pitanja	Hanefijska	Malikijska	Safijska	Hanbalijska
1	Koža uginule životinje	Haram	Halal	Haram	Halal
2	Jesti jegulje	Halal	-	-	Haram
3	(Muškarcima) Nositi crvenu odjeću?	Mekruh	Halal	Haram	Mekruh
4	(Muškarcima) Nositi žutu odjeću?	Haram	Halal	Haram	Haram
5	Svirati ud, rog, def, trubu ili bubnjeve?	Mekruh	Halal	Halal	Haram
6	Jesti meso vrane	Haram	Halal	Haram	Haram
7	Jesti konjsko meso	Haram	Halal	-	-
8	Jesti dagnje	Haram	Halal	-	-
9	Jesti ostrige	Haram	Halal	-	-
10	Jesti meso lastavice	Halal	Halal	Haram	Haram
11	Jesti meso orla	Haram	Halal	Haram	Haram
12	Koja je udaljenost ispod koje je Haram proći ispred nekoga ko klanja/moli se?	40 lakata	1 lakat	3 lakta	3 lakta
13	Da li nenamjeran govor tokom namaza/molitve kvari molitvu?	Da	Ne	Ne	Da
14	Da li kvari namaz/molitvu ukoliko uzdahnete “Ah” ili “Oh”?	Da	Ne	Da	Da
15	Broj farza/obaveznih radnji tokom abdesta/čišćenja pred molitvu	4	7	6	7
16	Da li je obavezno isvesti čišćenje određenim redoslijedom?	Ne	Ne	Da	Da
17	Da li je obavezno zvesti čišćenje bez pauze?	Ne	Da	Ne	Da
18	Broj radnji koje kvare abdest/čišćenje	12	3	5	8
19	Da li glasan smijeh tokom molitve kvari abdest/čišćenje?	Da	Ne	Ne	Ne
20	Da li obrok s kamilinim mesom ili kupanje umrle osobe kvare abdest/čišćenje?	Ne	Ne	Ne	Da
21	Da li sumnja kvari abdest/čišćenje?	Ne	Ne	Ne	Da
22	Da li tekuća krv kvari abdest/čišćenje?	Da	Ne	Ne	Ne
23	Broj razloga zbog kojih je gusul/generalno čišćenje tijela obavezno?	7	4	5	6
24	Broj farza/obaveznih radnji kod gusula/generalnog čišćenja tijela?	11	5	3	-
25	Kakva je presuda za one koji ne obavljaju molitvu zbog nemara ili lijenosti?	Da ih se uhapsi, da budu udarani dok ne prokrvare, da budu ubijeni	Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju	Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju u roku tri dana	Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju u roku tri dana
26	Koliko je puta obavezno reći selam na kraju molitve?	Nije obavezno	Obavezno je izgovoriti selam na jednu stranu	Obavezno je izgovoriti selam na jednu stranu	Obavezno je izgovoriti selam na obje strane
27	Da lije obavezno zanijetiti/izgovoriti namjeru da se posti tokom Ramazana za svaki dan posebno?	Da	Ne	Da	Da
28	Da li vađenje uzorka krvi kvari post?	Ne	Ne	Ne	Da
29	Da li je muškarcima i ženama obavezno da daju zekat/milostinju za nakit koji posjeduju?	Da	Ne	Ne	Ne
30	Da li je ženi dozvoljeno da obavi hadždž/hodočašće bez muža?	Ne	Da	Da	Ne
31	Broj osnovnih radnji tokom Hadždža	2	4	5	4
32	Da li je Haram sjediti ili nasloniti se na svilu ili ju koristiti za pokrivanje jastuka ili zidova?	Ne	Da	Da	Da
33	Da li je obrijati bradu Haram?	Da	Da	Ne	Da
34	Da li je Haram igrati tavle?	Ne	Da	Da	Da
35	Da li je Haram igrati šaha?	Da	Da	Ne	Da
36	Kakva je posljedica po životinju koja je bila žrtva bestijalnosti?	Mora se ubiti. Njeno se meso ne smije jesti.	Ne ubija se. Njeno se meso može jesti.	Ne ubija se. Njeno se meso može jesti.	Mora se ubiti.
37	Kakva je kazna za konzumaciju vina i ostalih intoksikanata?	80	80	40	80
38	Da li je dozvoljeno da imovinu osuđenika/ce koji/a je pogubljen/a dati nasljednicima?	Da	Ne	Ne	Ne
39	Da li se smrtna kazna može primijeniti na žene?	Ne	Da	Da	Da
40	Da li žena može biti sudija?	Da	Ne	Ne	Ne
41	Da li su psi nečisti?	Ne	Ne	Da	Da

Ludwig Deutsch's oil painting “At Prayer,” 1923

Oni Koji Traže Upute Izvan Kur’ana Moraju Se Okrenuti Istinskoj Vjeri

Hiljade izmišljenih, pogrešno tumačenih i iskrivljenih hadida – tumačenih onako kako je pojedincima odgovaralo, trenutno se smatraju najvažnijim izvorom islama. Islam je podijeljen u četiri odvojene škole, u biti četiri različite religije, koje se sukobljavaju jedna s drugom. Mnoga naša muslimanska braća smatraju da je to istina o vjeri, primjenjuju ta pravila u neznanju i smatraju mnoge nepouzdane hadise potpuno istinitim. Sujevjerje, koje predstavlja izvor tolikih sukoba danas, proizvod je stavova koji se ne mogu uskladiti po pitanju hadisa. Hajde da se sjetimo bitne činjenice koju smo već iznijeli i koju ćemo često ponavljati u okoj knjizi – jedino na što se naš poslanik (savs) požalio Našem Gospodaru u Kur’anu jeste to da je Kur’an zanemarena, zaboravljena Knjiga:

Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!" (Kur’an 25:30)

Da je Naš Gospodar želio, naravno da je mogao zaštititi svaku riječ našeg poslanika (savs), pa bi ove 1400 godina stare izreke do nas stigle neizmijenjene, baš kao i ajeti Kur’ana. Međutim, Kur’an je sasvim dovoljan za savršeno tumačenje islama jer su zaista sve prakse našeg poslanika (savs) sadržane u Kur’anu. To je razlog zašto je Naš Gospodar zaštitio Kur’an i zašto je on dovoljan muslimanima. S obzirom da je Kur’an zaštićen i neizmjenjiv, kreatori sujevjerja nikada ga nisu mogli iskotistiti kao osnovu za svoja sujevjerja, te nikada nisu obezbijedili dokaz iz Kur’ana za izuzetno teško izvodivu verziju islama koju pokušavaju nametnuti, i oduvijek su se, umjesto toga, okretali dokazivanju hadisima. Ipak, postoji jedan put, jedno objašnjenje i jedno razmišljanje u Kur’anu oko kojeg se muslimani mogu ujediniti.

Kur’an je objavljen kao uputa i blagoslov muslimanima:

… Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Kur'an, 12:111)

Bog u Kur’anu govoti o postojanju ljudi koji Kur’an smatraju nedovoljnim, ništavim ili pogrešnim (sigurno su Allah i Kur’an iznad toga) i koji slijede isprazne priče:

To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo, pa u koje će – ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove oni vjerovati? (Kur'an, 45:6)

Bog poziva ljude da razmisle o Kur’anu, nepromijenjivoj Božijoj zapovijedi i istinskoj Knjizi islama, umjesto ovih lažnih izreka koje su prepune protivrječnosti:

A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. (Kur'an, 4:82)

Kada se napusti Kur’an, kada se islam iz Kur’ana smatra nedovoljnim (sigurno je Kur’an iznad toga) i kada ljudi počnu tražiti novu vjeru, konfuziju, nesporazumi i neprijateljstva neizbježno uslijede. Ti ljudi koji neuko kritikuju Kur’an i pokušavaju da uspostave funkcionalnost religije koju su sami smislili koriste se sujevjerjem da pokušaju odvratiti i buduće generacije od Kur’ana.

Napuštanje Kur’ana U Islamskom Svijetu

Neki su muslimani tokom godina sistematski okrenuli svoja leđa Kur’anu zbog ovih izmišljenih hadisa i sujevjerja koje su mnogi navodni učenjaci pokušali unijeti u vjeru. Prema izmišljenim hadisima i usklađenim izjavama nekoliko navodnih islamskih učenjaka, raširene su prakse koje u Kur’anu nemaju nikakva osnova. One su toliko teške i sputavajuće da su mnogi ljudi počeli Kur’an smarati “nedostižnim.” Na primjer:

• Besmislene ideje poput one da se “Kur’an ne smije dirati osim ako osoba nije abdestila (izvela ritualno čišćenje)” učinile su čitanje Kur’ana teškim.

• Iako se abdest jasno propisuje u samo jednom ajetu Kur’ana, i izvodi se veoma jednostavno, prema sujevjerju fanatika postoje hiljade stvari koje mogu pokvariti abdest i opisane su u bezbroj debelih knjiga. Dodirivanje Kur’ana je time učinjeno gotovo nemogućim.

• Kur’an općenito ne treba dirati. Treba ga smjestiti na uzdignuto mjesto i zaštitti, te ne skidati nikada više.

According to the fabricated hadiths and agreements of scholars, the Qur'an is not generally to be read, only to be placed somewhere high up and never taken down again.

• Iako bi Kur’an trebao biti najvažniji dio života muslimana, ovim besmislicama se tvrdi da se Kur’an treba čitati samo u vrlo posebnim prilikama, kao što je mjesec ramazana, svete noći i dženaze (sahrane), i to isključivo na arapskom jeziku. Apsolutno ne treba čitati Kur’an na maternjem jeziku nearapa. Pod utjecajem ovakvih sujevjerja mnogi su ljudi počeli vjerovati da je grijeh čitati Kur’an na njihovu maternjem jeziku. To je razlog zašto toliko nearapskih zajednica ne poznaje sadržaj Kur’ana.

• Zbog ovakvog načina razmišljanja, milioni muslimana širom svijeta su potpuno nesvjesni Kur’anskih propisa.

• Iako ne postoji obaveza pokrivanja glave u Kur’anu (o ovome ćemo pisati još u narednim redovima), te nema propisa o dodirivanju Kur’ana jedino nakon abdesta, ženama je ipak zabranjeno da Kur’an dodiruju ukoliko njihova glava nije pokrivena i ukoliko nisu abdestile, prema propisima ovih sujevjerja. Na jednak način je i muškarcima čitanje Kur’ana učinjeno gotovo nemogućim, ako nisu izveli bezbroj rituala propisanih komplikovanim pravilima koja je teško ispoštovati.

• Jedan od najpoznatijih mitova izmišljenih da bi se spriječio pristup Kur’anu jeste ideja da Kur’an sam po sebi nije razumljiv, te da su ljudima potrebna tumačenja i komentari učenjaka da bi Kur’an razumjeli. Pojedini muslimani koji su odgojeni u ovom uvjerenju smatraju da neće pronaći dovoljna objašnjenja u Kur’anu, iako Bog u jednom ajetu kaže ”…i sve smo potanko objasnili.” (Kur'an, 17:12), te umišljaju da će im izmišljeni hadisi pružiti smjernice.

Kur’an Je Naša Uputa I Treba Nam Neprestano Biti U Rukama

Kur’an je naša uputa koju trebamo čitati svugdje i u bilo koje vrijeme. Ipak, zbog ovog sujevjerja muslimanima je gotovo nemoguće čak i uzeti Kur’an u ruke.

Ipak, u ajetu “I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim…” (Kur'an, 33:34) Kur’an se opisuje kao nešto što se uvijek čita i čije se mudrosti uvijek drže na umu. U drugom ajetu Bog opisuje Kur’an riječima “Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji su svjesni Allahova postojanja.'' (Kur'an, 2:2). Kako bi jedna knjiga bila uputa, ljudi moraju znati mudrosti koje sadrži. Ajeti Kur’ana otkrivaju da je to uputstvo, svjetlost koja obasjava put, mjerilo koje razlikuje istunu od neistine, dokaz protiv neposlušnih, čudo, lijek za one duhovno oboljelim srcima, radosna vijest vjernicima s poteškoćama, savjet i podsjetnik svim ljudima, zakon koji propisuje sve do detalja, vodilja koja produbljuje razumijevanje, objašnjenje svega na više načina, upozorenje onima koji koriste svoj razum i stredstvo za rješavanje sukoba među suprotnim stranama. Zato su se oni koji priželjkuju fanatizam prvo pobrinuli da uskrate pristup Kur’anu većini ljudi.

Kada ljudi nemaju pristup Kur’anu, prirodno je da postaje nemoguće da musliman razlikuje istinu od laži jer nema nikakav standard prema kojem bi sudio. Također nema mogućnosti da utvrdi istinitost hadisa na osnovu Kur’ana. Kada se Kur’an zamijeni sujevjerjem i lažnim hadisima, rezultat je neizbježno nova religija koja je potpuno suprotna Kur’anu. Ovo su metode kojima je fanatična religija postala dominantna u islamskom svijetu.

Is it not enough for them that We have sent down to you the Book which is recited to them? There is certainly a mercy and reminder in that for people who have believe. (Quran, 29:51)	You who have believe! do not make forbidden the good things God has made lawful for you, and do not overstep the limits. God does not love people who overstep the limits. (Quran, 5:87)

Ogroman Problem: Klevetničke Tvrdnje Da Su Hadisi Poništili Ajete

Već smo razmatrali temu poništavanja. Razmatrali smo, s potpunim dokazima, nelogičnost tvrdnje da jedan ajet može poništiti drugi. Problem nastaje kada neki takozvani “vjerski učenjaci” odu tako daleko da ustvrde da hadisi poništavaju odredbe date u ajetima.

Oni koji to tvrde primarno kleveću našef poslanika (savs). Oni lukavo pokušavaju uvjeriti ljude da se naš poslanik (savs) svojim riječima i praksom protivio Kur’anu i činio one stvari koje nisu u Kur’anu (sigrno je naš poslanik iznad toga).

Naš je poslanik (savs) vladao na osnovu Kur’ana i živio isključivo u skladu s Kur’anom. Naš poslanik (savs) nije imao nikakve ovlasti da bilo šta učini dozvoljenim ili zabranjenim, mimo Kur’ana, te zbog svog poslanstva i duboke bogobojaznosti, on takvo nešto nikada ne bi učinio. Svemogući Allah objavljuje u ajetu da ovo uzrokuje Njegov bijes:

…Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika – kako vi slabo vjerujete! i nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate! Objava je on od Gospodara svjetova! A da je on ikakve riječi izmislio i Nama ih pripisao, Mi bismo ga silom uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i niko ga od vas ne bi mogao od toga odbraniti. (Kur'an, 69:40-47)

Kur’an je objašnjenje za sve i neizmijenjen je. Kao što Bog objavljuje u jednom od ajeta:

… Ovo (Kur’an) nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Kur'an, 12:111)

Kao što je i vidi iz ajeta “O Vjerovjesniče, zašto sebi uskraćuješ ono što ti je Allah dozvolio – u nastojanju da žene svoje zadovoljiš? A Allah prašta i samilostan je.” (Kur'an, 66:1), naš poslanik (savs) nije čak imao ovlasti niti da ono što mu je dozvoljeno učuni zabranjenom u svom privatnom životu. Pri tome, Bog to jasno iznosi u brojnim ajetima, na primjer “Odluka o tome pripada samo Allahu” (Kur'an, 6:57) i “On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka” (Kur'an, 18:26) da je On jedini izvor naredbi i odluka. Božije zapovijedi su u Kur’anu.

S obzirom na ovo, nemoguće je da naš poslanik (savs) izda naredbu koju Bog nije naredio.

Kada je pristup Kur’anu ometen, a pojednici se usude drsko tvrditi da se Kur’anski ajeti mogu poništiti hadisima, postaje izuzetno jednostavno proizvesti novu religiju i uputiti na nju velike mase ljudi. Razmotrit ćemo sada neke od izmišljenih hadisa kako bismo shvatili taj novi islam koji je potpuno različit od onog propisanog Kur’anom.

Razumijevanje Granica Fanantičnog Mentaliteta

Pojedini zapadnjaci koji kritikuju fanatike generalno nisu svjesni ograničenja takvog mentaliteta. Pravila ove religije nastala na lažnim izrekama lažnih učitelja i sujevjerju, mnogo su strašnija nego što oni misle. Znakovi radikalnog ekstremizma nisu ograničeni na to da će on prosto zakačiti bombu na sebe i raznijeti se. Ovaj zastrašujući mentalitet se manifestuje u svakom mometu života radikaliste. Sve je ogrnuto tamom, od okruženja u kojem živi, preko porodičnog života i mišljenja o ženama, do njegovog pogleda na živa bića i poimanja koncepta čistoće i sreće.

Pri ukazivanju na njihovu perspektivu, predstavićemo lažne hadise koji inspirišu radikale i odgovoriti na njih ajetima iz Kur’ana. Cilj toga je da ukažemo da izvor radikalizma i činjenicu da to nema nikakve veze sa islamom. Dozvolite da počnemo s podcjetnikom koji ćemo ponavljati u svakoj fazi: niti jedno od sujevjera koje ćemo ispitati ovdje nije spomenuto u Kur’anu. Lažni hadisi i prakse o kojima je riječ, dijametralno su suprotne sadržaju i duhu Kur’ana. Protivne su Kur’anu, te stoga nisu dijelom islama. Oduvijek su isključivo štetile muslimanima. Iz ovih razloga mora ih se eksplicitno pobrojati radi dizanja svijesti i preduzimanja mjera zaštite od ove prijetnje.

It is various false and fabricated hadiths that represent the source of violence in the name of Islam. These hadiths and practices are diametrically opposed to the content and spirit of the Qur'an. These hadiths that represent the basis of superstition must therefore be identified and precautionary measures be set out in a rational manner.

Ubijanje Ljudi Koji Piju Alkohol

Ako je pijan, bičujte ga; Ako je ponovo pijan, bičujte ga; Ako je ponovo pijan, bičujte ga; Ukoliko to ponovi i četvrti put, ubijte ga. (Sunan Abu Dawud, Knjiga 38, Hadis 4469)

Ova naredba, koja u Kur’anu nigdje nije pomenuta, dodata je u islam ovim sujevjerjem. Ipak, Kur’anski ajeti govore o postojanju ljudi koji su muslimani i koji obavljaju svoje vjerske obaveze, iako su konzumirali alkohol. Jedan od ajeta glasi:

O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate … (Kur'an, 4:43)

Postoje dvije važne odredbe u ovom ajetu. Musliman je možda zgriješio pijući alkohol, ali se nije odrekao vjere ili postao nevjernik. Ajet jasno kaže da mogu postojati neku među muslimanima koji piju jer griješe, a njima se savjetuje da se otrijezne kada se mole. Bog je zabranio nekome ko je pijan da klanja jer to zahtjeva visoku koncentraciju, s obzirom da osoba tokom namaza mora znati šta govori i radi jer ponavlja Božije ime. Također, ajet objašnjava i to da se takva osoba vraća molitvi nakon što se otrijezni. Dakle, takva osoba je i dalje musliman.

Kur’an donosi poruku ovom jasnom izjavom da čak i oni ljudi koji pogriješe, ne odriču se vjere po automatizmu, a izmišljeni hadisi doslovno pozivaju na ubistvo. Problem je to što mnogi ljudi u radikalnom svijetu hadise znaju napamet, ali su potpuno nesvjesni onoga što stoji u Kur’anu.

Ubijanje Ljudi Koji Se Briju

Ubijte one koji se briju, iako čitaju Kur’an. (4816-Sahih Bukhari, Sahih Muslim, Malik's Muwatta, Sunan an-Nasai, Sunan Abu Dawud)

Prisustvo ovih lažnih hadisa među vjerodostojnim hadisima nekih prestižnih izvora poput Buharija ili Muslima, čini ove neistine još validnijim u očima fanatika. Prvo i osnovno, Kur’an pohvalno govori o čistoći i urednosti. Dakre, skraćivanje brade na različite načine – na kratko ili na duže – i održavanje je koncept čistoće koji je u potpunosti u skladu s Kur’anom. Pri tome, zapravo nema ni jednog ajeta o brijanju brade u Kur’anu, pa je jasno da je to dodano kroz lažne hadise. Jasno je da je nomoguće da naša predivna vjera zapovijeda da se neko ubije zbog brijanja brade, kada naređuje: “ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao. …” (Kur'an, 5:32) Kako je moguće ovo uzeti kao izgovor za ubijanje kada ne postoji niti jedan jedini ajet o ovoj temi u Kur’anu?

Naravno da je takvo nešto nemoguće u istinskom konceptu islama. Ovdje je također bitno da se podsjetimo da veliki broj ljudi u muslimanskom svijetu ima lijepo održavane i uređene brade. Prema ovom načinu razmišljanja, nekih 80% muslimanskih nuškaraca bi trebalo ubiti. Problem je to što trenutno postoji veoma mnogo radikalnih muslima koji vjeruju u istinitost ovih lažnih izjava i koji smatraju da drugi muslimani “zaslužuju smrt” isključivo zato što briju svoje brade. Oni žive s takvim strašnim mentalitetom, uprkos Kur’anu.

Ubijanje Ljudi Koji Počine Preljubu

John William Waterhouse's oil painting “Thisbe,” 1909

False hadiths on the practice of stoning to death were fabricated in order to include the commandment of the Torah about the stoning of adulterers in Islam and to justify such a revolting practice.

Ubijte one koji počine preljubu. (1623-Tirmidhi, 1601)

U slučaju kada oženjem muškarac počini preljubu s udatom ženom, kaznit će ih se sa stotinu udaraca bičen i bit će na smrt kamenovani. (Sahih Muslim, Knjiga 17, Hadis 4191)

Ovi lažni hadisi su izmišljeni kako bi se kamenovanje ljudi koji počine preljubu, koje se pojavljuje u Tori, također učinilo dijelom islama i kako bi se pokušala opravdati ova barbarska praksa. Neki navodni učenjaci su čak otišli tako daleko da su izmislili i druge hadise kako bi ovku konkretnu izmišljotinju uključili u literature o hadisima. Ovi hadisi, od kojih ćemo navesti nekoliko primjera, su čiste klevete usmjerene protiv našeg poslanika (savs), halifa i ashaba, kako bi se opravdalo kamenovanje na smrt:

(Prenosi ‘Aiša) "Kada su ajeti o kamenovanju i bičevanju objavljeni, bili su zapisani na parčetu papira, i čuvani ispod mojeg jastuka. Nakon smrti poslanika (savs), dok smo još bili u žalosti, jedna je koza pojela to parče papira." (Musnad Ahmad bin Hanbal, vol. 6. str. 269; Sunan Ibn Majah, str. 626; Ibn Qutbah, Tawil Mukhtalafi 'l-Hadis (Kairo: Maktaba al-Kulliyat al-Azhariyya. 1966) str. 310; As-Suyuti, ad-Durru 'l-Manthur, vol. 2. str. 13)

Omer je želio vratiti ajet o kamenovanju na smrt koji je koza pojela nazad u Kur’an, ali se bojao ogovaranja javnosti i suzdržao se od toga. (Sahih Bukhari 53/5; 54/9; 83/3; 93/21; Sahih Muslim, Kitab al-Hudud 8/1431; Sunan Abu Dawud 41/1; Itkan 2/34)

'Abdullah b. 'Abbas prenosi da je 'Umar b. Khattab čuo predavanje Božijeg poslanika (savs) i rekao: Zaista je Allah poslao Muhameda (savs) sa istinom, i objavio je njemu svoju knjigu. Jedna od objava koja je došla preko njega je i ajet o kamenovanju. Mi smo ga učili i razumjeli. Božiji poslanik je kamenovao, a i mi smo kamenovali nakon njega. Plašim se da nakon nekog vremena neko ne kaže: "Allaha mi ne možemo u Božijoj knjizi naći ajet o kamenovanju", pa da tako zalutaju napuštajući dužnost koju je Svemogući objavio. Kamenovanje je u Božijoj knjizi. To je pravedna kazna za muškarca i ženu koji su počinili blud, ukoliko imaju svjedoci koji bi to potvrdili, ili ukoliko je žena zatrudnjela, ili ukoliko bludnik sam prizna. (Sahih Muslim, Knjiga 17, Hadis 4194; Sahih Bukhari, Knjiga 82, Hadis 816)

Prenosi Jabir bin 'Abdullah As-Salami: ... Kada smo stigli u Medinu, Omer je na Džuma namazu rekao “Nema sumnje, Allah je oslao Muhammeda s Istinom i objavio mu Knjigu (Kur’an), a među objavljenim je bio i ajet Ar-rajm (kamenovanju preljubnika na smrt)." (Sahih Bukhari, Knjiga 92, Hadis 424)

Ispitat ćemo gore citirane hadise koji su prepuni kleveta o Kur’anu, našem poslaniku (savs) i ashabima:

Prije svega, Bog eksplicitno kaže u ajetima da je Kur’an Knjiga pod Božijom zaštitom:

The penalty of stoning to death applied in countries such as Iran, Afghanistan and Saudi Arabia under the name of “Islamic Sharia,” is both a violation of Islam and the Qur'an and murder. The picture to the side shows stoning in Iran.

Bog jasno iznosi da je On Zaštitinik Kur’ana i da je On Onaj koji je ajete Kur’ana spojio i čuva ih. Iz samog Kur’ana saznajemo da je konačna objava poslata, te da je pod Božijom zaštitom. S obzirom da je Kur’an posljednja objava, instrument je pomoću kojeg će ljudi tražiti spasenje sve do Sudnjeg dana, te je zbog toga posljednja objava stavljena pod Božiju zaštitu.

Naš Gospodar ovo objavljuje našem poslaniku (savs) slijedećim ajetom: “Mi ćemo te naučiti da izgovaraš pa ništa nećeš zaboraviti.” (Kur'an, 87:6). Kao što ajet kaže, Bog nikada nije dozvolio poslaniku (savs) da zaboravi niti jedan ajet koji mu je objavljen. Stoga je nemoguće da postoje ikakvi zaboravljeni ili manjkavi ajeti u Kur’anu.

Što se tiče okolnosti gdje je koza pojela ajet, tvrdi se da je ajet pronašao put iz Kur’ana, Knjige koju Bog opisuje Sačuvanom i Štićenom, ili drugim riječima, da nas Allah sačuva, da Bog nije mogao zaštititi ajet (sigurno je Allah iznad toga). Zanemarivanje ovih činjenica znači sumnju u Boga, a samim time i napuštanje vjere.

Štaviše, besramno je oklevetan i halifa Omer (ra) ovim izmišljenim hadisom. Tim klevetničkim navodima se tvrdi da je Omer znao da ajet nije u Kur’anu, da ga je predstavio kao ajet iz Medinske objave uprkos tome što nije u Kur’anu, da se ashabi tome ne protive, a da hazreti Omer ipak nije uključio taj ajet u Kur’an jer se navodno bojao ogovaranja.

Bez sumnje je nemoguće da je nasljednik našeg poslanika (savs) rekao da se naredba koja se ne pojavljuje u Kur’anu “zapravo nalazila u Kur’anu.” To bi značilo da je Omer porekao činjenicu da je Kur’an dobro zaštićena Knjiga i značilo bi da negira Božiju riječ (sigurno je hazreti Omer iznad toga). Omer je ovim lažnim hadisima beskonačno okleveran.

Također je strašna kleveta ashaba tvrditi da se oni nisu usprotivili izjavi na hudbi da ajet iz Kur’ana nije bio zaštićen. Potpuno je jasno da bi se ashabi snažno usprotivili takvoj tvrdnji i odmah istakli protivdokaze iz Kur’ana.

Još jedna ružna kleveta Omera kroz ove lažne hadise je navod da nije uspio iznijeti svoje mišljenje da ajet pripada Kur’anu zbog straha od ogovaranja. Ovo ukazuje koliko perverzan i strašan stav o Bogu, našem poslaniku (savs), te halifama i ashabima imaju ovi lažni učenjaci koji izmišljaju hadise. Hazreti Omer je besprijekoran musliman koji je za uzor uzimao poslanika (savs), živio cijeli život za Allaha, suočavao se s mnogim poteškoćama radi Njegova zadovoljstva, te koji je čak riskirao smrt zbog svoje vjere u Boga i u svrhu zaštite poslanika (savs) i Kur’ana. Reći da ova uzvišena i blagoslovljena osoba koja se nikada nije plašila kritike, smrti, borbe ili prijetnji po živor, nije uspjela izjasniti da postoji ajet koji je izvučen iz Kur’ana samo zato jer se uplašio ogovaranja, je potpuna kleveta nastala u umu nekoga ko nema nikakve veze sa islamom.

Pri tome valja napomenuti da je propis o preljubi iznesen detaljno u Kur’anu, te da apsolutno nema mjesta ni za kakvim divljaštvom poput kamenovanja na smrt ili rajm-a. Čak i da se tema kamenovanja pominjala u Kur’anu, kao što navodni učenjaci tvrde, otkud onda dva veoma različita propisa na temu preljube? Ne mogu, naravno, postojati i to je samo još jedan o dokaza prevare. Sada, dozvolite da iznesemo jedini validan dokaz Našeg Gospodara u Kur’anu na temu prevare kroz ajete:

The claim the fanatics make by means of fabricated hadiths, that a goat ate the verse about adultery, implies that, may God forbid, God was unable to protect the verse (surely God is beyond that). That is equivalent to rejecting the verses in question, doubting the word of God and abjuring the faith.

Preljuba Iz Prespektive Kur’ana

Propisi o preljubi u Kur’anu su slijedeći:

Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, [jalda]... (Kur’an 24:2)

Jalda znači mali štapić, a ne veliki. U poslanikovo (savs) vrijeme, ovo se izvodilo tako što bi se spojilo vezanjem 100 štapića i naredba bi bila ispunjena jednim udarcem preljubnika sa 100 štapića od jednom.

Osim toga, još jedna pouka treba da se naglasi a to je da i iz drugih odredbi možemo uvidjeti da je svrha ove kazne zastrašivanje, te da se u praksi i ne može baš realizovati:

One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi. (Kur'an, 24:4)

Kao što se iz ajeta vidi, kako bi se ženu optužilo za preljubu, četvoro ljudi bi ju moralo vidjeti u to vrijeme. Moraju postojati 4 direktna svjedoka čina preljube, ne ljudi koji su ju vidjeli prije ili poslije, jer bi to bila puka pretpostavka. S obzirom da je gotovo nemoguće da četvoro ljudi posvjedoči da su vidjeli čin preljube, ovo je očito mjera zastrašivanja.

Kazna od 80 udaraca bičem za one koji nisu u stanju naći 4 svjedoka za svoje navode o preljubi je također veoma zastrašujuća odredba. Odredba kaže da će one koji optuže ženu za preljubu ali ne mogu to dokazati svjedocima, Allah smatrati lažovima.

Zašto nisu četvericu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci. (Kur'an, 24:13)

Kao što smo i vidjeli, onaj ko ne može dokazati sa 4 svjedoka, sam će biti optužen za laž i klevetu. Dakle, jedini validan način da se sazna da li je osoba rekla istinu ili ne, jeste prisustvo četiri svjedoka preljube. Prosto ne postoji drugi način da se te riječi validiraju.

To su propisi o preljubi sa stanovišta Kur’ana. Detaljno je i jasno opisano, a propisana kazna je značajno drugačija od kamenovanja na smrt. Oni koji pokušavaju uvući divljaštvo kamenovanja u islam, usprkos jasnim odredbama u ajetima, čine ogromnu klevetu. Kamenovanje do smrti se u ime “islamskog šerijata” implementira u državama poput Irana, Afganistana i Saudijske Arabije, a predstavlja i ubistvo i kršenje Kur’ana. Ovakva praksa u tim državama je ubistvo u ime islama.

Vasily Polenov's oil painting titled “Jesus and the Woman Taken in Adultery,” 1888

Ubijanje Onih Koji Kradu

Albert Samuel Anker's oil painting “Old age,” 1885

The killing of those who persist in stealing is another product of fabricated hadiths that has no place in the Qur'an. This is also murder.

Prenosi Jabir ibn Abdullah: Kradljivca su doveli pred poslanika (savs). Rekao je: ubijte ga. (Sunan Abu Dawud, Knjiga 38, Hadis 4396)

Naredba da se ubiju čak i oni koji konstantno kradu ne pojavljuje se nigdje u Kur’anu i produkt je drugog izmišljenog hadisa. To je naprosto zločin.

Kur’anska naredba u vezi onih koji kradu je slijedeća:

Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar. (Kur'an, 5:38)

Arapska riječ koja je ovdje upotrijebljena za “odsjecite” je “iqtaa.” Ova riječ je množina glagola “qata'a,” odsjeći. Glagol “qata'a” u Kur’anu opisuje specifičan način sječenja, kao što je i vidljivo iz načina upotrebe u drugom ajetu:

I kad ona ču za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po nož i reče: "Izađi pred njih!" A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: "Bože, Bože!" – uskliknuše – "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!" (Kur'an, 12:31)

Veoma je očito da one ovdje nisu odsjekle svoje ruke noževima za ljuštenje voća koji su im dati. Vidimo da su im noževi iskliznuli iz ruku i napravili posjekotine na koži. Dakle, kada na umu imamo značenje riječi, vidimo da se ovdje ne radi o naredbi potpunog odsijecanja, nego posjecanju sličnom ogrebotini ili rani na koži, čija je svrha zaplašivanje ili označavanje osobe kao kradljivca, kako bi ju se spriječilo da djelo u budućnosti ponovi.

Istražujući Kur’an u vezi sa odredbama o krađi, uviđamo da, kao i sa svim drugim oblicima zločina, uvijek je naglašen oprost. Naredni ajet u istoj suri u kojoj je data i odredba o krađi, govori o praštanju ljudima koji počine to djelo. Najvažniji uvjet za ovo je, naravno, da se osoba treba pokajati i popraviti svoje ponašanje. Ajet glasi:

A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se – Allah će, sigurno, oprostiti. Allah doista prašta i samilostan je. (Kur'an, 5:39)

Još jedna bitna okolnost koju ovdje treba naglasiti je razlog krađe. Društva u kojima se Kur’anska odredba o kojoj je riječ sprovodi su bez sumnje društva odana Kur’anskom šerijatu. Nemoguće je da društvo koje se pokorava Kur’anskom šerijatu ima bogate ljude na jednoj strani i veoma siromašne ljude na drugoj jer društva zasnovana na Kuranu su savršeni sistemi blagostanja. Drugim riječima, dobrostojeći članovi društva štite one koji su u stanju potrebe i preuzimaju odgovornost za brigu o njima. Ajeti na ovu temu glase:

Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone. (Kur'an, 2:177)

It is impossible in a society that abides by the genuine Sharia of the Qur'an for there to be rich people as well as poor ones. The rich always protect those in need and have a responsibility to give to the poor.

Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: "Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna." (Kur'an, 2:215)

I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! (Kur'an, 76:8-9)

Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo, (Kur'an, 17:26)

S obzirom da smo pružili ove informacije, dozvolite da se zapitamo zašto ljudi uopšte kradu?

Prvi razlog je potreba. Kada se neko nađe u teškoj situaciji, u dugu ili je potonuo u siromaštvo, može napraviti pogrešan izbor i okrenuti se krađi. Ipak, u društvima koja ne pružaju Kur’ansku zaštitu, nemoguće je da se neko nađe u teškoj situaciji, zadužen ili uništen siromaštvom. Siromašne će štititi oni kojima su podareni bogatiji resursi, s obzirom da je Kur’anska odredba u vezi dugova ljudi u teškom stanju jasno opisana i glasi: “… a još vam je bolje, da dug poklonite, kad biste samo znali.” (Kur'an, 2:280)

Drugi mogući razlog je da je krađa mentalni ili psihološki poremećaj. To je specijalno stanje koje zahtjeva tretman i rehabilitaciju, a osoba koja je krađu učinila u ovom slušaju je bolesna, a ne kriva.

Praktično ne postoje drugi razlozi koji bi mogli nekoga navesti da ukrade. S obzirom na uzroke ovog djela, uviđamo da je takvo nešto preventivno spriječeno u islamskim društvima.

S obzirom da stvaratelji sujevjerja prirodno potpuno ignorišu sve ovo i pokušavaju islam prikazati religijom smrti i nasilja, njihovi propisi su u potpunosti neskladni sa Kur’anom. Njih nimalo ne zabrinjava to što, iako je krađa zabranjena, neko ko počini krađu ili u stanju potrebe ili je psihološki bolestan, a u svakom slučaju je takva osoba u odgovornosti muslimana. S obzirom da ne uspijevaju uvidjeti tu odgovornosti, sposobni su na najbesramnije zločne zasnovane na ovakvim propisima. Oni koji forsiraju ove lažne propise, neuko se odriču Kur’ana (da Allah sačuva od toga), smatraju ga nekompatibilnim s njihovim perverznim mentalitetima i pokušavaju implementirati svoj lični sistem pravde, umjesto onog u Kur’anu. Ipak, kada istražimo Kur’an, pronaći ćemo favorizovanje ljubavi i oprosta u odnosu na nasilje.

Ubijanje Apostata – Onih Koji Se Odreknu Vjere

Zakoljite onoga koji promijeni vjeru. (Sunan an-Nasa'i, Tahrim al-dam, bab 14; Malik's Muwatta, Akdyia, tr. 15; Sunan Abu Dawud, Hudud, bab 1)

Koji god čovjek napusti islam, pozovite ga da se vrati. Ukoliko se ne vrati, odrubite mu glavu. (Tabarani)

Ovi izmišljeni hadisi su glavni razlog nedostatka ljubavi, bijesa i nasilja u državama kojima vlada nekur’anski, lažni šerijat. Ne samo da ovakva tvrdnja, jedna od najgorih obmana usmjerena protiv istinskog islama, nema nikakvog temelja u Kur’anu, nego Kur’an eksplicitno zabranjuje i pokuđuje takav fanatičan način razmišljanja. Neki od ajeta kojima se u Kur’anu obezbjeđuje sloboda mišljenja i vjeroispovijesti su slijedeći:

U islamu je opisano u Kur'anu, svako je slobodan da vjeruju ili ne, kao što je on želi. U islamu Kur'ana, musliman samo ima obavezu da kažem ostalima pravilne moralne vrline. Spasenje je u rukama Boga. A muslimana je odgovornost prema svima s ljubavlju, bez obzira da li oni vjeruju ili ne. Ti ljudi koji pokušavaju da prikažu muslimane kao ubice pokušati prikriti ovu realnost u Kur'anu.

U islamu kako je opisano u Kur'anu, musliman ima odgovornost za održavanje pravde, čak i ako to radi protiv sebe, svoje roditelje ili njegove porodice (An-Nisa ', 135). Prema tom ajetu, prava svih su zaštićeni, bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenja, a tu je dužnost da ih tretiraju s pravdom.

Kao i do sada smo vidjeli, i bit će vrlo često vidim ponovo, u jednom ajetu Bog naređuje muslimanima čak da koriste svoja tijela u skloništu nekome ko ne vjeruje:

Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna. (Kur'an, 9:6)

Koncept religije po kojem muslimani, čija je dužnost da štite one koji ne vjeruju, treba da se ponašaju je vrlo jednostavan. Zaisat, Allah kaže poslaniku (savs) da se obraća nevjernicima na slijedeći načn i opisuje transparentan demokratski sistem:

Reci: "O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, vama – vaša vjera, a meni – moja!" (Kur'an, 109:1-6)

Ovo su ajeti koji počinju riječju “reci” i poslaniku (savs) daju najljepšu uputu u demokratski sistem, te sredstva kojima se taj sistem može služiti. Sura završava riječima “Vama vaša vjera, a meni moja.” Drugim riječima, musliman se ne smije miješati u vjerovanje drugih ljudi, a treba praktikovati svoje. Ne smije koristiti prisilu ili nasilje, te ne smije ugnjetavati ljude jer nisu muslimani. Mora ih poštovati i ostaviti na miru govoreći “Vama vaša vjera.” A od njih može zahtjevati jednako poštivanje, riječima “Meni moja vjera.” Kur’an koji negira pravo na prisilu i nasilje, koji štiti nevjernike čak i po cijenu života vjernika, u kojem se zahtjeva pravedno suđenje čak i one koji negiraju vjeru i koji opisuje demokratiju na najpotpuniji i najsavršeniji način – to je prava vodilja za muslimane.

In the Islam described in the Qur'an, everyone is free to believe or not believe, as they so choose. However, because of the false conception of Islam given by radicalism, Western magazines frequently carry reports concerning Islamophobia.

Ubijanje Onih Koji Prestanu Klanjati (Moliti Se 5 Puta Dnevno)

One koji prestanu da klanjaju se može ubiti. (2117-Sunan Abu Dawud)

Gore navedeni lažni hadis je još jedan od onih koji naređuju ubijanje onih koji se odreknu islama. Jasno je, ipak, da vjera koja se otvoreno odriče prisile i nasilja neće psisiljavati ljude da se mole. Kako bi mogla religija koja tvrdi “...ti ih ne možes prisiliti…” (Kur'an, 50:45) biti tako nasilna i represivna? Ne može, naravno. Kada čitamo Kur’an, shvatamo da sve ljude treba tretirati s poštovanjem i privrženošću, bili vjernici ili ne.

Hajde da ponovimo jednu bitnu činjenicu koju smo iznijeli na početku knjige: akt obožavanja izveden pod prisilom nema vrijednost obožavanja, nego može jedino izazvati mržnju i ljutnju. Kada nekoga natjerate da se moli, on ne postaje musliman. Neko ko je prisiljen da se moli protiv svoje volje će se pretvoriti u dvoličnu osobu, licemjera, neprijatelja vjere. Neko ko misli da će biti ubijen ukoliko prestane da se moli će se pretvarati da je vjernik jer ne želi da dovede vlastiti život u opasnost. Ponašat će se licemjerno, gnušati se života koji mora živjeti, a time i vjere koja mu je nametnuta. Stvoriti licemjera je najgora moguća šteta koju možete učiniti islamu. Dakle, religioznost koja se postiže prisilom, nasiljem i prijetnjama smrću nije religioznost uopšte. To samo šteti islamu.

Alphons Leopold Mielich's oil painting “Prayer at the Muhammad Ali Mosque”

Nobody can obviously be forced to pray in a faith in which there can be no compulsion on any subject.

Ako neko prestane klanjati iako nema mentalne ili psihološke smetnje, za to može biti više razloga. Ta osoba možda nije dovoljno posvećena, možda ju Bog nije obdario s dovoljno snažnom vjerom u srcu ili se možda ne boji Boga dovoljno. Uputa je jedino u Božijim rukama i niti jedno ljudsko biće ne može samostalno uputiti drugu osobu u vjeru. Neobavljanje molitve ne znači da se ta osoba odrekla vjere. Možda je prestala da klanja trenutno, ali će početi ponovo već slijedećeg dana, što će mu biti od velike koristi. Ili, možda neće početi ponovo klanjati, ali će još biti dobra i korisna osoba – bilo šta od ovoga se može dogoditi. Čak iako se potpuno otuđi od vjere, tu osobu muslimani svejedno moraju tretirati s privrženošću. Tako treba postupiti prema uputi iz Kur’ana.

Ubiti nekoga iz ovih razloga ne predstavlja ništa drugo do zločin ubistva i nema nikakvog opravdanja u Kur’anu.

Četiri škole koje su se vremenom stvorile na osnovu različitih hadisa i njihove interpretacije, a onda postale dijelom islama, su poput četiri različite vjere od kojih je svaka potpuno drugačija od ostalih. (nepremostive razlike među ove četiri škole smo već iznijeli na prethodnim stranicama). Četiri škole naređuju različite kazne za one koji prestanu klanjati iz lijenosti, ali su neusaglašene. Na primjer, kazna po Hanbalijskoj školi za nekog ko prestane klanjati jer je lijen je smrt. Prema Hanefijskoj, međutim, neko ko zanemari molitvu iz lijenosti ne postaje nevjernik i ne treba ga ubiti, ali mora biti zatvoren i izbatinan sve dok mu krv ne poteče. (Hashiya Radd al-Muhtar, 1/62) Niti jedna od ovih naredbi se ne nalazi u Kur’anu.

Takve protivriječnosti, divljaštva i prakse strane vjeri se pojavljuju kada ljudi počnu tražiti vjeru izvan Kur’ana. Pojave se ljudi prepuni mržnje i bijesa kada se ljudi potčine vjeri koja ne potiče iz Kur’ana. Religija fanatika je takva da odbija naredbe iz Kur’ana i smatra ih nedovoljnim (sigurno je Kur’an iznad toga).

Na narednim stranicama iznijet ćemo barbarske prakse vjere fanatika, poput “batinanja djece koja ne klanjaju i ubijanja ljudi koji ne daju milostinju ili koji konzumiraju alkohol.” Nikada ne smijemo zaboraviti slijedeće činjenice kada tražimo opravdanje za divljaštvo koje se čini u ime islama:

Ni jedna od ovih praksi nema temelja u Kur’anu. Takva fanatična vjera je izmišljena.

Batinanje Djece Koja Prestanu Da Klanjaju

… Kada on [dječak] napuni deset godina, onda ga istucite ako ne klanja. (Sunan Abu-Dawud, Namaz, 494)

Akti obožavanja su nešto što se čini dobrovoljno i često su izraz ljubavi prema Bogu To je nešto što se ne može nametnuti prisilom. Iz ovih lažnih hadisa se čini da je dijete moguće natjerati da klanja i prije nego napuni 10 godina. Kakva korist može proizaći iz nametanja obaveze djetetu koje još nije spoznalo Boga, koje nije svjesno svrhe svog postojanja na ovom svijetu i koje ne shvata pojam Stvoritelja i tajni stvaranja? Ono što treba napraviti da bi dijete postalo religiozno nije prisiljavati ga da klanja, nego mu ukazati na dokaze postojanja i jedinstva Boga, te mu objasniti ono što pita o ljubavi prema Bogu i vjeri općenito. Jednom kada shvati ove stvari, dijete će pojmiti da je ono stvorenje koje ima odgovornost prema Bogu, postati zahvalno i početi entuzijastično obožavati Boga. U tom će slučaju namaz biti iskren i učinjen iz ljubavi i privrženosti.

Međutim, ako je dijete koje je još nesvjesno Boga, prisiljeno ispunjavati vjerske obaveze čije mudrosti još ne poznaje, a posebno ukoliko dobije batine kada ne učini kako se od njega zahtijeva, takvo dijete će se vjerovatno tajno gnušati religije i njenih činova obožavanja do kraja svog života. S obzirom da može provesti ostatak svog života s tom strašnom predrasudom, ono će imati pogrešno poimanje Boga i neće ni pokušati da uvidi i razumije istinske propise. Istući dijete čiji um još nije dovoljno razvijen da shvati sve i prisiliti ga da se pokorava religijskim obavezama, umjesto da ga se približi Bogu s ljubavlju i ljepotom, učiniti će ga protivnikom islama, a to će naštetiti islamskom svijetu. Ipak, fanatici koji su svoja leđa okrenuli Kur’anu ne shvataju ovo.

Ova mržnja koju smo opisali također je vidljiva u praksi. Djeca nekih učenjaka koji svoje živote žive potpuno posvećeni fanatizmu ili postanu potpuni neprijatelji religije u kasnijem životu ili potonu u neku vrstu degeneracije kakva se rijetko viđa u društvu. Oni će ismijavati ili prezirati islam svakom svojom riječju. Čak i mnogi ateisti imaju neku vrstu poštovanja prema religiji, ali ovi ljudi ništa ne poštuju i punu su gnjeva. Glavni uzrok ovom je ideja “prisiljavanja ljudi da vjeruju” koja se ne pojavljuje nigdje u Kur’anu, a nameće se djeci u ime “islama” od vrlo rane dobi.

Ubijanje Ljudi Koji Ne Daju Zekat/Milostinju

Uzimanje milostinje od ljudi silom i objava rata radi ubijanja onih koji se usprotive: prenosi Ebu Huraire: Ebu Bekr je rekao ”Tako mi Boga! Ako mi oni (daju Zekat i) zadrže čak i jare koje su davali za života Allahova poslanika, borit ću se s njima za to.”… (Sahih Bukhari, 536)

Davanje milostinje je obaveza propisana u Kur’anu. Kao i svaka religijska obaveza, obavezna je muslimanima i ispunjava se iskreno radi ljubavi prema Bogu. U skladu s tim, musliman će udijeliti dio onoga što posjeduje kao savjestan čin, ne dozvoljavajući da drugi koji su u stanju potrebe nastave živjeti s poteškoćama. To je nešto što se čini iskreno i od srca, a uslov za to nije da je ta osoba musiman.

Ono što poštivanjem religije čini poštivanjem jeste da se čini dobrovoljno, s ljubavlju i strastveno. Bog ima moć da svakoga učini imućnima i da ih snadbije svim što im treba, ali On testira ponašanje i imućnih i siromašnih činjenicom da postoje siromašni. Siromašni imaju odgovornost za iskažu snagu i da budu Bogu zahvalni bez obzira na sve, dok oni imućni imaju odgovornosti da budu zahvalni i da se brinu o siromašnima.

Bog u Kur’anu kaže da će ljudi koji u vjeruju u Njega i u postojanje Sudnjeg dana davati Zekat. Dakle, kao i svaki drugi akt poštivanja religije, davanje Zekata je nešto što se mora činiti iskreno, s vjerom u Boga, a ne kroz prijetnje smrću:

… naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati.. (Kur'an, 4:162)

Nahraniti siromaha je jedna od najvećih obaveza muslimana u Kur’anu. Međutim, naredba koja se tiče neispunjavanja te obaveze nije ona koju opisuju izmišljeni hadisi:

Prema hadisu o kojem govorimo, neko ko ne želi dati Zekat iz bilo kojeg razloga mora biti prisiljen da to učini i pola njegove imovine se mora konfiskovati. Prije svega, neko čija imovina se konfiskuje time ne izvršava vjersku obavezu jer to nije djelo koje ta osoba dobrovoljno čini. Dalje, prisiliti nekoga da ispuni vjersku obavezu je potpuno protivno Kur’anu. To također može biti iskorišteno kao sredstvo za izazivanje bijesa prema vjeri i vjernicima, te može naškoditi zajednici vjernika.

Najveće divljaštvo od svega je, naravno, naredba da se ubije onaj ko ne ispunjava obevezu davanja Zekata. Takva se naredba ne pojavljuje nigdje u Kur’anu i to je prosto ubistvo. Kur’an zabranjuje prisilu u religiji. Pro tome, Kur’an zabranjuje uzimanje ljudskog života, osim pod opravdanim okolnostima kakva je samoodbrana. U Kur’anu stoji:

... ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao... (Kur'an, 5:32)

Kao što smo i vidjeli, ubistvo je veliki zločin u islamu. Dakle, oni koji nemarno prihvate ubistvo kao vjersku naredbu čine i klevetu islama i našeg poslanika (savs), a također čine i ogroman grijeh. Lažni hadisi su važan dokaz za modus operandi ovog sujevjerja koje je u suprotnosti s istinskim odredbama islama.

Zatvaranje I Izgladnjivanje Onih Koji Ne Poste

Neko ko namjerno ne posti nije nevjernik, ali ga se mora zatvoriti i ne dati mu hranu ili vodu. (Aš-Šharh as-Saghir 1/239) (Kifayat al-Talib 2/252) (Al-Mughni 2/408)

Ovaj izmišljeni hadis je u sukobu s vjerom i savješću iz razloga koji su gore navedeni:

1. Zahtjeva prisiljavanje ljudi da ispunjavaju vjerske obaveze koje moraju biti dobrovoljne;

2. Potpuno je suprotan ajetu koji kaže da u vjeri nema prisile;

3. Zasnovan je na nasilju, onome što je suprotno vjerskoj ljubavi;

4. Umjesto da ohrabruje ljude da vole Boga i da vjeruju, što je glavni cilj vjere, on motivira ljude da osjećaju bijes i mržnju ka religiji i obožavanju;

Uz sve ovo, post je akt koji ljudi ne mogu izvršiti zbog slabosti, a nije ni obavezan bolesnima. Bog postavlja ovaj važan uvjet za post veoma jasno u slijedećem ajetu:

[Postite] i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. (Kur'an, 2:184)

… Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate… (Kur'an, 2:185)

Ova dva ajeta, koja daju prilično jasne naredbe po pitanju posta, kažu da ljudi koji nisu u mogućnosti da poste tokom Ramazana zato što su bolesni ili na putu mogu nadoknaditi jednak broj dana koje su propustili postiti kasnije, a ako ljudi nisu ljudi nisu sposobni postiti uopšte zbog bolesti ili zato što ne mogu izdržati s lakoćom post, mogu to nadoknaditi tako što će nahraniti siromaha. Bog u ajetu otkriva slijedeće: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.”

Ukoliko ljudi insistiraju da treba da poste usprkos ovim jednostavnim i jasnim naredbama u vezi s bolesnima i ostalima kojima je teško postiti, znači da sami sebi nanose štetu. Kur’an zabranjuje muslimanima da čine nešto što će im naškoditi.

Uspostava represivnog sistema kroz lažne hadise koji su u suprotnosti s Kur’anom, usprkos ovim jadnim odredbama Kur’ana, imaju važnu ulogu u razotkrivanju prakse koju provode fanatici. Ovi ljudi zaista preziru jezik nježnosti u Kur’anu (sigurno je Allah iznad toga) i pokušavaju smisliti svoje religije zasnovane na njihovom tamnom pogledu na svijet. Zato pokušavaju uvesti ova represivna sujevjerja u vjeru.

Pojedinci su bolesni ili preslabi – sasvim je jasno da se prilike ljudi u mnogome razlikuju. Mnoge ljude se iskušava različitim bolestima na ovom svijetu. Iako Bog svojom uzvišenom ljubavlju daje mogućnost zamjene bolesnima i slabima, u nekim državama ljudi i dalje pokušavaju jedni druge prisiliti da poste na osnovu ovih lažnih hadisa. Također, nije im problem zamisliti ni okolnosti u kojima nekog ko je previse bolestan da bi postio, zatvaraju i drže bez hrane i vode. U takvim situacijama, nema sumnje da će se bolest te osobe pogoršati i da će uskoro umrijeti. Ovakav način razmišljanja teži nametanju takvog despotizma čak i po cijenu ugrožavanja ljudskih života.

Ubijanje Pijanih Ljudi

Ludwig Deutsch's oil painting “The Chess Game,” 1896

Validno je odricanje od vjere pijane osobe. Ali takvu osobu ne treba ubit dok ne povrati svijest i dok ju se ne pozove na pokajanje. (Imam Šafi'i Kitab ul-Umm, tom 6, str. 148; Al-Insaf, tom 10, pp. 331-332; Mughni al-Muhtaj 4/137; Hashiyat al-Dasuki 4/363; Ibn Qudama al-Mughni 9/25-26)

Prema ovom izmišljenom hadisu, neko ko je pio i pod utjecajem alkohola se odrekne vjere, uzima se za validnim, bez obzira što je u nesvjesnom stanju. To je zastrašujuća ideja. Očigledno je da neko ko je u pijanom stanju ne može govoriti razumno niti ligično, te da će biti nesvjesan onoga što govori. Takvu osobu se jasno ne može smatrati odgovornom za ono što govori. Ipak, fanatici naređuju, a sve na osnovu ovog izmišljenog hadisa, da takvu osobu treba ubiti. Još jednom se lažna praksa koja se u Kur’anu nigdje ne pojavljue pretvara u vjersku naredbu, a ubistvo se legalizuje.

Ovo je lažni i zastrašujući mentalitet koji Kur’an sputava. Bog se obraća “vjernicima” u ajetu “O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate…” (Kur'an, 4:43). Jasno je da se neki od ljudi koji konzumiraju alkohol i napiju. Ti ljudi su oni isti koji klanjaju. Sve ovo je jasno vidljivo iz ovog ajeta. S obzirom da osoba treba da zna šta govori tokom molitve, da bude lucidna i da uspostavi duboku povezanost s Bogom, nemoguće je da bude tako koncentrisana ukoliko je u pijanom stanju, te se stoga ne može smatrati odgovornom za ono što kaže ili uradi, pa Bog zabranjuje ljudima da se mole dok su pijani. Termin upotrijebljen u ajetu je “...dok ne budete znali šta izgovarate” naglašava da neko neće znati šta radi dok je pijan i “neće znati šta govori.” Stoga nam je objašnjeno da osoba treba da se moli jedno ukoliko je stanje pijanstva okončano.

Neko može tvrditi da se odriče vjere u vrijeme kad mu je razim pomućen stanjem pijanstva u kojem se nalazi, i može pričati na potpuno nelogičan način. Ono što je bitno je ono što osoba govori i čini kada se otrijezni. Štaviše, osoba se može zaista odreći vjere i može to eksplicitno izjaviti. Koristiti to kao izugovor za njeno ubustvo je manifestacija fanatizna i klevete Kur’ana. Kur’an prezire takav brutalni mentalitet.

Izmišljajući takve odredbe o pijanstvu u Kur’anu, Svemogući Bog kaže da to što je neko učino nešto pogrešno nije prepreka muslimanu da voli Boga i da izvrši svoje religijske obaveze. Ovaj ajet također ukazuje na to koliko je islam privržen i otvorenog stave prema svima. Ipak, fanatično razmišljanje priželjkuje smrt u svakoj prilici, te je stoga i smislio čažne zapovijedi, iako je Kur’an propisao potpuno suprotno.

Ubijanje Onih Koji Govore Neprikladno O Poslaniku Bez Da Ih Se Pozove Na Pokajanje

Jasno je da ne treba podržati nekoga ko vrijeđa Boga, poslanike ili vjerske vrijednosti. Međutim, nisu svi ljudi isti. Neki su ateisti i imaju negativne predrasude o religiji iz različitih razloga – neke su odgajali da budu bijesni, neki su neuki, a neki ne znaju ništa o Kur’anu. Dakle, moguće je da ljudi imaju negativne predrasude o religiji iz više razloga, a danas postoje i takvi ljudi koji žive u konstantnom bijesu i mržnji prema svemu.

Ima ljudi s najrazličitijim shvatanjima na ovom svijetu na koji dolazimo da budemo testirani, a naš test kao vjernika se sastoji od suživota sa ovim idejama, mišljenjima i ljudima.

Dužnost muslimana je da kaže ljudima, bez obzira kakve predrasude ili bijes oni nosili, o Kur’anskim vrijednostima na ljubazan način i da njima ostavi krajnju odluku. Ponekad će druga strana biti pod utjecajem ovakvog lijepog ponašanja i možda uvidjeti grešku koju je pravila, te se popraviti. Ta činjenica je objavljena u još jednom Kur’anskom ajetu:

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Kur'an, 41:34)

U ovom ajetu se muslimanima naređuje da na loše ponašanje uzvrate dobrotom. Rezultat toga je da će “dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati…”

Ukoliko se druga osoba i dalje nastavi ponašati i govoriti loše, ono što treba uraditi je objašnjeno u Kur’anu:

A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!" (Kur'an, 25:63)

On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne smijete sjediti s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike. (Kur'an, 4:140)

Kao što je i vidljivo, naredba u Kur’anu je da se ne boravi s tako neukom zajednicom kada se na njih naiđe, da se udalji od njih i kaže “Mir”; Drugačije rečeno, da ih se podsjeti na miroljubiv način.

Dvije vrste ljudi su opisane u ajetu: oni ljudi koji se smatraju odveć neukima za bilo kakvu interakciju i oni koji odbijaju istinu iako im je saopštena mnogo puta. Musliman, s obzirom da ima dužnost da širi istinsku vjeru, a time i uvijek govori istinu – u ovakvom momentu nema nikakva posla s takvim ljudima i uljudno će se od njih udaljiti.

Još jedan elemenat se javlja u ovom ajetu, a to je da se ne sjedi s njima “dok ne počnu razgovarati o drugim stvarima.” Dakle, ovi ljudi se mogu uvijek naći u blizini muslimana i u konstantnoj interakciji s njima, pa kada počnu govoriti o drugim stvarima, musliman može nastaviti da bude u njihovoj blizini.

Ovo znači da se od muslimana ne očekuje da pribjegavaju divljačkim metodama koje su u lažnim hadisima navedene. Moraju se udaljiti od onih koji govore lose i uputiti ih na istinu u formi savjeta.

Još jedan od dokaza da su ovi izmišljeni hadisi u suprotnosti s Kur’anom jeste “sprječavanje pokajanja.” Bog poziva ljude da se pokaju u vezi sa svim o čemu Kur’an govori. On često u ajetima govori kako je pokajanje nešto što je između onoga koji se kaje i Boga, te da je Bog Onaj koji prašta i Samilosni. Oni koji se često kaju su pohvaljeni u Kur’anu. Pa, kako se onda osobu može spriječiti da se pokaje? Kako spriječiti nekoga da zatraži Božiji oprost? Kako ljudi mogu ignorisati Božiji ajet koji glasi “…On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.” (Kur'an, 2:37) i lišiti druge prava da zažale i zatraže Božiji oprost?

Jasno je da niko na to nema parvo.

U drugom ajetu naš Gospodar objavljuje:

... oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv. (Kur'an, 2:160)

Oni ljudi koji suludo negiraju činjenicu da je Bog “Najmilostiviji” i pokušavaju nametnuti svoje izmišljene hadise povodom ovoga, otvoreno se ponašaju protivno Kur’anu.

Sujevjerje O “Prokletim Životinjama” U Religiji Fanatika

Magarci koji vide šejtana, pacovi jevreji, krave zločinici, šejtanski golubovi, magarci preljubnici, jadni crni psi i gušteri koje treba ubijati – to je sažetak groznog života po fanatičnom poimanju svijeta, koje ne može biti dalje od Kur’ana. Ovaj suludi mentalitet naređuje da se pobiju svi psi osim lovačkih i ovčarskih. Dakle, čak i kućni ljubimci, mali psi i psi čuvari – neke od najslađih životinja na svijetu koje je Bog stvorio u toliko vrsta i obdario ih s toliko ljubavi i zaštitničke energije ka ljudima, moraju biti ubijeni. Ipak, Kur’an objavljuje “Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta.” (Kur'an, 17:44) Nemoguće je da ova stvorenja koja veličaju Boga na način koji mi ne razumijemo i koja su specijalno stvorena za raj u svoj svojoj ljepoti, budu grešnici ili zaposjednuti šejtanom. Kako pacov može biti jevrej? A šta je uopšte loše u tome što je neko jevrej?

Štaviše, kako to magarac može počiniti preljubu? Da li magarac ima ikakve moralne vrijednosti ili institut braka kojem mora biti vjeran? Da li je savjesatn da bi razumio sve ove stvari i obaveze? Kako onda magarac može biti optužen za preljubu? Ovo je zaista neuka tvrdnja, a ipak fanatici idu toliko daleko da kleveću ashabe i pokušavaju ih iskoristiti kao dokaz za svoje lažne navode.

Naravno, sve su ovo izmišljeni hadisi i nemoguće je da tako okrutna pravila imaju ikakva mjesta u Kur’anu. Bog kaže u Kur’anu da su bili psi sa ashabima u pećini i ArRakim, kojeg veoma hvali u slijedećim ajetima:

I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao… (Kur'an, 18:18)

Neki će reći: "Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti", a neki će govoriti: "Bila su peterica, pas njihov je bio šesti", nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: "Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi." Reci: "Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna.” … (Kur'an, 18:22)

Muslimani očito mogu imati psa čuvara ili ljubimca sa sobom.

I druge životinje su spomenute u Kur’anu, također.

1. Prema Kur’anu, Životinje Se Treba Tretirati S Ljubavlju I Privrženošću:

On [Sulejman] je rekao: "Zaista ja volim ljubav ka Bogu [ili ove konje] jer su podsjetnici na mog Gospodara"—[ponavljajući ovje riječi dok su se konji udaljavali,] dok ih nije sakrio oblak [prašine]. [Sulejman reče:] "Vrateite mi ih!" I on ih poče gladiti po nogama i vratovima. (Kur'an, 38:32-33)

i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!" I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!".” (Kur'an, 27:18-19)

2. Životinje U Kur’anu Su Spomenute Kao Božija Stvorenja I Znaci Koji Vode Ka Vjeri:

Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene? (Kur'an, 88:17)

Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sićušnije od nje; oni koji vjeruju – ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju – govore: "Šta to Allah hoće sa ovim primjerom?" Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grješnike, (Kur'an, 2:26)

O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: "Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!" (Kur'an, 22:73)

God cites in the Qur'an various kinds of animal as intelligent and glorious examples of Creation that remember Him, and He praises the prophets' love and affection for animals.

3. Kur’an Nas Informiše Da Životinje Imaju Inteligenciju:

Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Teško meni!" – povika on – "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se. (Kur'an, 5:31)

4. Bog Objavljuje U Kur’anu Da Se Životinje Ponašaju U Skladu S Objavom:

Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: "Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!" Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju. (Kur'an, 16:68-69)

5. Dokazi Stvaranja Kod Životinja Su Detaljno Opisani U Kur’anu:

Vi imate pouku i u stoci: "Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko čisto pijete, koje nastaje od grizina u buragu i od krvi – ukusno onima koji ga piju. (Kur'an, 16:66)

6. Rečeno Nam Je Da Su Životinje Stvorene U Različitim Oblicima Kao Izvor Ljepote:

I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, različitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista, silan i On prašta. (Kur'an, 35:28)

Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici? (Kur'an, 36:71)

7. Rečeno Nam Je Da Se Životinje Klanjaju Bogu I Da Ga Slave:

Zar ne znaš da se i onī na nebesima i onī na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi. (Kur'an, 22:18)

Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će Ga hvaliti. A Allah dobro zna ono što oni rade. (Kur'an, 24:41)

Kao što smo i vidjeli, Bog u Kur’anu govori o mnogo različitih vrsta životinja koje Ga slave kao intelignetni i savršeni primjerci stvorenja, te opisuje ljubav, brižnost i privrženost poslanika njima. Pervezni konncept religije fanatika koji naglašava mržnju ka životinjama nigdje u Kur’anu nema osnova.

Također vidimo primjere vrijednovanja i ljubavi ka životinjama u poslanikovom (savs) životu – zasnovane na primjeni Kur’ana. Naš poslanik (savs) mnogo je volio životinje i bio prema njima nježan, na način da to potpuno pobija fanatike. Neka od poslanikovih (savs) djela koja ukazuju na njegovu privrženost životinjama su slijedeća:

Ljubav Našeg Poslanika (Savs) Prema Životinjama

Naš Poslanik (Savs) Je Ukinuo Praksu Okrutnog Tretiranja Životinja

Neukost koja je vladala u društvu u vrijeme kada je naš poslanik (savs) počeo propovijedati islam manifestirala se i u maltretiranju životinja. Koristili bi životinje kao mete za strijeljaštvo, sjekli bi im uši i repove, te čak ih i žigosali po licu da bi ih razlikovali od životinja drugih ljudi. Kada bi ogladnjeli u pustinji, rasjekli bi kamilama grub da izvuku komad mesa, pa ih onda opet zašili.

Naš poslanik (savs) je u potpunosti ukuo ove neprijatne običaje neukog društva. On je smatrao da i životinje zaslužuju samilost. Sve prakse maltretiranja životinja su okončane od strane našeg poslanika (savs).

Naš Poslanik (Savs) Je Zabranio Izrabljivanje Životinja

Naš poslanik (savs) je zabranio izrabljivanje životinja. Razgovori i ceremonije koje su se izvodile dok su ljudi bili postavljeni jedni naspram drugih sjedeći na leđima svojih životinja i po nekoliko sati, a koje su se održavale već stotinama godina, on je zabranio. Vlasnicima je jedino bilo dozvoljeno da jašu životinje ukoliko je to bilo zaista potrebno. Naš poslanik (savs) izdao je upozorenje riječima: “Ne koristite leđa svojih životinja kao stolice. Bog vam ih je dao u službu kako bi vam olakšale putovanja na mjesta na koja inaće ne biste mogli stići vi lično bez izlaganja velikim poteškoćama. On je također stvorio i zemlju. Sve svoje druge potrebe obavite sa zemlje.” (Sunan Abu Dawud, Jihad 61, [2667])

Još jedan hadis glasi: “Jašite svoje životinje nježno i samo kada su u stanju da budu jahane, i oslobodite ih onda kada treba da se odmore. Ne koristite ih kao sjedalice dok pričate jedni s drugima na ulicama (ne provodite sate u razgovoru dok sjedite na životinji).” (Ahmad, III, 439)

Pravo Radnih Životinja Na Odmor

Naš poslanik (savs) dao je radnim životinjama pravo da se odmore na isti način kako to i ljudi rade, te je naglašavao potrebu da se i životinje odmore kada se karavan zaustavi na odmorištima uz put.

Naš Poslanik (Savs) Je Zabranio Zlostavljanje I Maltretiranje Životinja

Naš poslanik (savs) je govorio: “Ko ubije vrapca ili nešto veće od toga bez opravdana razloga, Bog će ga smatrati za to odgovornim na Sudnjem danu.” (Sunan Abu Dawud, 2/11) i naređivao je da se “gnijezda ptica ne smiju oštećivati, a njihova jaja i pilići uzimati.” (Sahih Bukhari, 139).

Naš poslanik (savs) je zaustavio nekog je tukao životinju koju je jahao i upozorio ga da je to kršenje Božijeg zakona. “Bog nije stvorio životinje da bi im ti to radio,” rekao je. (Musnad Ahmad, 4/131)

Privrženost Našeg Poslanika (Savs) Kuji I Njenim Kučićima

Dok je poslanik (savs) prolazio sa armijom od 10.000 ljudi, ugledao je kuju koja se upravo okotila i njene kučiće. Pozvao je Djuail, sina Suraka, i naredio mu: “Stani ispred kuje i njenih kučića i stražari dok sva armija ne prođe, pa ih zaštiti da ih neko ne bi zgazio.” (ash-Shami, Subul al-Huda Wa-al-Rashad, VII, 51) zahvaljujući nježnosti poslanika (savs) armija od 10.000 ljudi je izmijenila putanju da ne bi omela psa i njene kučiće.

Izreka Poslanika (Savs) Koja Odražava Ljubav Prema Životinjama: “Život Svakog Psa Treba Poštovati”

“Ne samo korisnih pasa, živote svih pasa treba poštovati i štitit sve dok ne uzrokuju nikakvu štetu i ne postanu nasilni ili agresivni.” (Hashyatu'l-Bayjarmi Ala'l-Manhaj-al-Maktabatu'sh-Shamila, I/474)

Mačka Našeg Poslanika (Savs), “Muezza”

Naš poslanik (ssvs) je imao mačku imena Muezza.” Toliko je volio Muezzu da je jednog dana, kada je Muezza zaspala na rukavu njegova ogrtača, poslanik (savs) izabrao da odreže taj dio ogrtača radije nego da je probudi.

Pri tome, ime Abu Hurayre, onoga ko je prenio mnogo poslanikovih (savs) hadisa, znači “otac mačića.”

Privrženost Našeg Poslanika (Savs) Ptici I Njenom Pilićima

“Allah'ın Resulüyle birlikte idik. Yanında iki yavrusu bulunan serçe biçiminde bir kuşa rastladık. Yavruları yakalayıverdik. Bunun üzerine anneleri, feryat ederek kanatlarını çırpmaya başladı Hz. Resulullah dönüp de yaptığımızı görünce: 'Bunu yavrusundan kim ayırdı? Yavrularını iade edin (yerine koyun)’ dedi. Biz de onları serbest bıraktık.” (Ebu Davud, "Edeb", 163-164)*0 |!

Jare

Naš poslanik (savs) je ovo rekao čovjeku koji je muzao kozu: “Ostavi malo mlijeka i za mladunče koze kad je muzeš." (Majmua'z-Zawaid, 8:196)

Izgladnjela Kamila I Njen Vlasnik

Naš poslanik (savs) je ušao u voćnjak koji je pripadao jedom muslimanu iz Medine, pa je tamo ugledao kamilu koja jeca od gladi, što ga je duboko potreslo. Prišao je kamili i pomilovao je, pa je upitao za njena vlasnika. Potom je upozorio vlasnika riječima: “Zar se ne bojiš Boga po pitanju ove životinje koje je u tvom posjedu?” (Sunan Abu Dawud, "Jihad", 44)

U drugom hadisu naš poslanik (savs) kaže: “Bojte se Boga po pitanju ovih nijemih (životinja).” (Sunan Abu Dawud, Jihad, 44/2548)

Antilopa Koja Je Spavala

Tokom karavana, naš je poslanik (savs) ugledao antilopu koja spava u hladu. Naredio je jednom od svojih pratilaca da sačeka i da obezbjedi da niko ne ometa životinju u prolazu. (Malik's Muwatta, Hajj, 79; Sunan an-Nasai, Hajj, 78)

Magarac Sa Žigom Na Licu

Prilikom jednog putovanja poslanik (savs) je video magarca koji je imao žig na licu i rekao “Bog prokleo one koji su ga žigosali." (Sahih Muslim) te je preporučio da se žigosanje vrši tako da se životinje ne povrijeđuju.

Lijepo Se Odnositi Prema Životinjama

“Putnik je na putovanju je bio žedan i sišao je u bunar da se napije iz njega. Kada je izašao iz bunara ugledao je psa koji je bio jako žedan i lizao zemlju svojim jezikom. Pomislivši da je pas bio žedan baš kao on, on je sišao u bunar i ponovo donio vodu u svojoj kožnoj čarapi za psa da se napije. Tada mu je, Svemogući Bog oprostio njegove grijehe. Poslanika (savs) su upitali da li Svemogući nagrađuje čak i djela milosrđa prema životinjama. On je odgovorio: "Da, postoji nagrada za dobročinstvo prema svakom živom biću." (Sahih Bukhari)

Kada su ga ashabi pitali: "Hoćemo li zaraditi dobro djelo ako damo životinjama vode za piće?" Poslanik Božiji je odgovorio: "Dobro djelo se može zaraditi od davanja vode svim živim bićima.” (Tajrit, Vol. VII, str. 223)

Razlog zašto smo se pozvali na ovaj hadis kao valjan dokaz jeste to što je kompatibilan s Kur'anom. Razlog zašto je naš Poslanik (savs) je bio tako ljubazan prema životinjama je obrazovanje koje je dobio iz Kur'ana. Naš poslanik (savs) je sigurno osoba koja je najbolje mogla shvatiti da je Bog stvorio brojne oblike života, od kojih svaki ljepše i sposobniji od prethodnog, kao dokaz, ljepotu i blagoslov. On je jasno vidio kako Bog ukazuje na Njegova imena Milostivog i Samilosnog, te svoje veličanstveno umijeće u živim bićima. Naš poslanik (savs) je pokazao kroz svoje postupke kako samilost i naklonost koju preporučuje Kur'an, koja preporučuje ljubav, treba biti sastavni dio identiteta muslimana. Ovo se također može vidjeti u savjetu koji je naš poslanik (savs) dao u vezi samilosti:

“Onima koji su milostivi će milost ukazati Najmilostiviji. Budi milostiv prema onima na Zemlji i Onaj čija su nebesa će se tebi smilovati.” (Sunan at-Tirmidhi, 1924)

“Onaj ko je lišen nježnosti i ljubazosti, lišen je sve dobrote…” (Sahih Muslim, Birr, 76)

Stoga, kreatori praznovjerja pokušavaju uzalud pronaći okrutnost prema životinjama u islamu ili u djelima našeg poslanika (savs), i umjesto toga se daju u smišljanje prevara kako bi ubijedili druge u svoje besmislene stavove. Kur'an je knjiga u kojoj je opisana savršena ljubav prema ljudskim bićima, životinjama i biljkama, a naš poslanik (savs) je živio u skladu s Kur'anom cijelog svog života.

Lažni Karakter Fanatika

Ovi lažni hadisa, od kojih je ovdje za promjer izdvojeno samo nekoliko, su dokaz prljavštine i užasnog života koji vode ljudi fanatičnog mentaliteta. Uz pomoć ovih izmišljenih hadisa, fanatici suludo kleveću čak i našeg poslanika (savs). Ovi lažni hadisi u skladu s kojima se ponašaju fanatici također nam govore i o njihovu konceptu čistoće i bontona.

According to the Qur'an, Muslims have a responsibility to be clean, to keep their homes clean, to wear clean clothes and to eat clean food. According to the Qur'an, Muslims are clean but idolaters are dirty. Fanatics who live their lives outside the Qur'an, who abide by a faith other than that sent down by God and who therefore ascribe equals to Him certainly meet that definition.

Bog nikada nije dozvoljeno nešto tako odvratno. Prema Kur'anu, muslimani imaju dužnost biti besprijekorno čisti, održavati svoje domove čistim, nositi čistu odjeću i jesti čistu hranu. Prema Kur'anu, muslimani su čisti, a politeisti su nečisti. Fanatici koji ne žive u skladu s Kuranom i koji izmišljaju vjeru koja je drugačija od one koju je Bog objavio, te time s Bogom nekog drugog izjednačava, uklapa se u ovaj opis veoma dobro. Bog u ajetu objavljuje:

O vjernici, mnogobošci su nečisti... (Kur'an, 9:28)

... On kažnjava one koji neće da razmisle. (Kur'an, 10:100)

Kao što smo vidjeli, Bog u ajetima govori o zajednicama koje ne koriste svoj intelekt. To je odličan opis fanatika koji idu za praznoverjem uprkos istini u Kur'anu. Bog strašno kažnjava zajednice koje se povode za praznovjerjem, ne koristeći svoj razum, i koje se bave izmišljanjem potpuno drugačije religije, unatoč tome što imaju Kur'an u svojim rukama, i iako znaju da je ta izmišljena vjera lažna. To je zaista ono što se dešava. Zbog svoje neukosti, fanatične zajednice vjeruju u sve prljavštine lažnih hadisa navedenih gore i žive život prožet patnjom.

Naravno, postoje neki ljudi među njima koji žive takav život nevoljno, uglavnom iz neznanja i takvi ljudi su zapravo u većini. Stoga, njih moramo posmatrati odvojeno od bezumnih fanatičnih zajednica o kojima je riječ. Njima je uvijek potrebno obrazovanje zasnovano na činjenicama navedenim detaljno u ovoj knjizi, tj. zasnovano na dokazima iz Kur'ana, drugim riječima.

Prema Kur'anu, ono što Bog želi od muslimana jeste da imaju vrlo detaljan i nepogriješiv sistem čistoće. Neki od ajeta iz Kur'ana pozivaju muslimane da budu čisti i glase:

Postoji mnogo Kur’anskih ajeta koji muslimanima naređuju da budu čisti a mi smo citirali samo nekoliko ovdje. Postoji jedna izrazito važna pouka koju naglašava ajet 32 sure al-A'raf, a to je da jednako kako postoje oni koji zabranjuju ukrase i lijepu odjeću muslimanima, također se trude zabraniti i lijepu opskrbu. Zaista, pažljivim pregledom životnog stila fanatika uviđamo da ovi bi ljudi svojim ekstremističkim razumom bili u stanju učiniti čistoću zabranjenom muslimanima.

Prema Kur’anu, musliman mora biti najčistija i najuređenija osova. Mora se odjevati lijepo i na savremen način, mora jesti čistu hranu i održavati svoj dom čistim – jednostavno, mora biti čist u svakom momentu. Naš poslanik (savs) je bio besprijekorno čist. Svaki pokušaj da se okleveće tako temeljita osoba poput našeg poslanika (savs) je jedna vrsta gore opisanog ozbiljnog prestupa u Božijim očima. Fanatici se, ipak, ponašaju kao da toga nisu svjesni.

Dozvolite da sada sagledamo šta je poslanik (savs) zaista govorio u cilju da ukažemo na greške prethodno navedenih izmišljenih hadisa. Neki vjerodostojni hadisi na ovu temu govore o čistoći našeg poslanika (savs) i njegovoj temeljitosti: (Ovi hadisi su u određeni vjerodostojnima jer su u skladu s Kur’anom):

Prljavo Poimanje Vjere I Bijedan Status Muslimana

Pod utjecajem različitih izmišljenih hadisa fanatici pribjegavaju stilu života koji posmatra sve vrste odvratnosti kao legitimne, a prljavštinu načinom života, pa također njeguju i veoma nizak životni standard. Zbog toga postoji veoma rasporostranjen, i na žalost “popularan” nizak životni standard u nekim islamskim zajednicama. U svjetlu koncepta gdje je nizak životni standard prihvatljjiv, musliman je neko ko izgleda zapušteno, prljavo, neuredno i sirovo – niti blizu kvalitetu i kulturi, te kao neko ko ne pridaje nikakvu važnost ljepoti i bontonu, te ko čak nije u stanju ni da razumije te principe. Ukoliko obratite pažnju, uvidjet ćete da se uvijek ulaže trud da se ostavi takav utisak kada god se spomene riječ “musliman.”

Naravno, nije čudno da ovi ljudi imaju tako nižak standard i vode bijedan život, nakon što pogledate njihov koncept islama: ne može se naći čak ni izuzetak koji potvrđuje pravilo po pitanju kvaliteta tamo gdje prevladava mentalitet koji ženama brani i sređivanje obrva (govorit ćemo o ovome u nastavku), koji insistira da ljudi treba da poližu svoje ruke nakon jela umjesto da ih operu, te da zdjelu supe s muhom udavljenom unutra smatraju zdravom. Ovaj lažni concept religije je prizveo lažne hadise koji su toliko rasprostranjenji da ovi ljudi kritikuju muslimana ukoliko izgleda pristojno i lijepo.

Ova prevara pod krinkom islama je utkana u cijelo islamsko društvo na jedan ili drugi način, i ta sablasna pojava čini da se i druge zajednice osjećaju nelagodno, naravno.

Međutim, u Kur’anu postoji izvanredan standard. Kao najsavršeniji praktikant Kur’ana, poslanik (savs) je bio najuglađenija i najpametnija osoba svog vremena. Uvijek je bio čist. Uvijek je nosio najkvalitetniju i najčistiji odjeću, te se uvijek ponašao ljubazno. Da je naš poslanik (savs) živ danas, bez sumnje bi bio najistaknutija osoba našeg vremena iz razloga što se naš poslanik (savs) vodio isključivo Kur’anom, a Kur’an nalaže održavanje najvišeg mogućeg standard sve vrijeme.

Veoma je važno razjasniti da visok standard nije nešto što se stiče novcem, imovinom ili dizajnerskom odjećom: visok standard je osobina koja se može postiću cijeneći čistoću, njegu i ljepotu, kroz savršeno ponašanje i stav, te kroz poštovanje, ljubav, razum i moralne vrijednosti. Osoba može nostiti istu odjeću svaki dan ali imat će visok standard ukoliko ju očisti svaki dan i njeguje je. Neko ko možda ne dijeli mišljenje sa drugima će biti dovoljno visokog standard ponašanja da poštuje mišljenje drugih ljudi i da se prema njima odnosi s pažnjom. Ponašanje je jedno od najvažnijih načina da se dosegne visok standard vrijednosti. Neko ko ne može podnijeti prljavštinu, pohlepu ili ružno ponašanje je već osoba veoma visokog standarda vrijednosti. Neko ko lijepo govori, hvali ljepotu, koristi svaku priliku da prepozna iznimnu vrijednost nauke i elegancije, te ko prirodno cijeni druge ljude je osoba visokog standarda vrijednosti.

Sve ove karakteristike koje zahtijevaju vrijednost su, u mnogome, zaboravljene u islamskim društvima, a razlog za to je greška u koju su zapale ove zajednice: napustile su Kur’an. Pojavila su se društva koja preferiraju kvantitet u odnosu na kvalitet, mržnju u odnosu na ljubav, te prljavštinu u odnosu na čistoću i urednost. Jedini lijek za ovu specifičnu nesreću je Kur’an. Jedna od hitnih stvari koja se mora napraviti odmah jeste da se ovim društvima ukaže na vrhunski kvalitet muslimana uz dokaze iz Kur’ana. Sve dok se ne podkrijepi dokazima iz Kur’ana, ova društva će nastaviti da okreću glavu od demokratije, da budu zajednice bijesa, da šire jad i da se drže što dalje od umjetnosti i čistoće. Ovo je pošast koja iz dana u dan sve više raste.

Quality is not a condition to be met through money, possessions or designer clothes. Quality is a feature that can be acquired through cleanliness, care, valuing beauty, immaculate behavior, affection, rationality, respect and moral virtue. The true Islam of the Qur'an requires this conception of quality. The world of the fanatics, on the other hand, is as filthy and low quality as it can be. This is a consequence of defying the Qur'an.