Allah, dž. š., u Kur’anu iznosi niz ajeta o šejtanu i upo-zorava ljude na spletke koje on priprema. Da se ne bi palo u njegove klopke i smicalice, krajnje je bitno znati šejtanove odlike saopćene u Kur’anu.
 |
Ismali Hakki Altunbezer, bismila u vidu ture (sultanski monogram). Kaligrafska |
U Kur’anu se saopćava da je, nakon stvaranja Adema, a. s., Allah, dž. š., svim melecima naredio da mu se poklone. Svi meleci su se povinovali ovoj Njegovoj naredbi, međutim, Iblis se usprotivio tome. Naveo je da je on superiorniji od njega zato što je Adem, a. s., stvoren od zemlje, a on od vatre pa je rekao da se zato neće pokloniti Ademu:
Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: “Poklonite mu se!”, i oni su se poklonili, osim Iblisa, on nije htio da se pokloni. “Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?” - upita On. - “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače” - odgovori on. (Al-A’raf, 11-12)
Iblis je smatrao da će se, klanjanjem Ademu, poniziti, te je, zbog svoje oholosti i želje za veličinom, odbio Allahovu naredbu. Iako je znao da je Allah, dž. š., Stvoritelj svega, da jedino On upravlja svime, umislio se i ustvrdio kako je on ‘‘bolji od čovjeka’’. Povrh svega, tvrdeći to, koristio je krajnje nepristojan stil; s jedne strane je tvrdio da vjeruje u Allaha, dž. š., a sa druge strane se usudio usprotiviti Mu se.
Iblis, koji ide za nadmenošću, je mislio da će ovim aktom očuvati svoju oholost, ali - bio je u zabludi. Suprotno očeki-vanjima, izgubio je autoritet, ponižen je i protjeran. Štaviše, cijelo čovječanstvo zna da je on jedno protjerano, huljeno, poniženo i najzločestije biće čije će boravište biti dže-hennemski azab. Iblisovo protjerivanje od strane Allaha, dž. š., se na slijedeći način saopćava u Kur’anu:
“E, onda izlazi iz Dženneta” - reče On - “ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!” (Al-A’raf, 13)
“Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!” - reče On. “Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista će Džehennem napuniti! (Al-A’raf, 18)
Zapravo, ovo stanje u koje je zapao Iblis isto je kao stanje koje zadešava ohole, samoljubive i hvalisave ljude. Padanjem u šejtanske klopke, oni se uzohole i smatraju da će na taj način postići ugled i poštovanje. Međutim, oni, naprotiv, bivaju ponižavani. Prije svega, oni bivaju poniženi pred Svemogućim, pošto ‘‘Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu’’ (An-Nisa’, 36). Poniženi su i pred ljudima; nijedan hvalisavac i oholi nema istinskog prijatelja, onoga ko ga istinski voli, štaviše, svi u duši preziru i mrze ovakve ljude. To je, pak, jedno od najgorih poniženja. A još gore i veće poniženje će biti nesnosne patnje, koje će, zajedno sa šejtanom, ovi ljudi doživjeti u Džehennemu.
Nakon što je protjeran iz Allahove audijencije, Iblis započinje sa svojom borbom koja će trajati do Kijameta: dao se na različite puteve, kako bi prevario i zaveo ljude. Njegova prva velika klopka bila je prijevara Adema, a. s., i njegove žene, koji su živjeli u Džennetu; učinio je da budu neposlušni prema Allahu, dž. š. Ovaj slučaj iz samog početka ljudske povijesti se na slijedeći način navodi u Kur’anu:
A ti, o, Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!” I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: “Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili” - i zaklinjaše im se: “Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!” I na prijevaru ih zavede. A kad oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?!” - zovnu ih Gospodar njihov - “i rekao vam: ‘Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.’” “Gospodaru naš”- rekoše oni - “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” “Izlazite” - reče On - “jedni drugima bit ćete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati. Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni biti” - reče On. (Al-A’raf, 19-25)
Eto, početak ljudskog življenja na Zemlji je stanje Adema, a. s., koje je navedeno u prethodnim ajetima. Međutim, Adem, a. s., se pokajao i Allah, dž. š., mu je oprostio, ali borba koju je Iblis započeo protiv čovjeka - nije okončana.
Allah, dž. š., je u Kur’anu kazao da šejtani mogu biti u obliku ljudi i džina, da, pričom ili ulijevanjem sumnje u srca, utječu na ljude i zavode ih sa Pravoga Puta. Dakle, preobra-ćanjem u ljudski oblik, šejtani su u stanju kretati se među ljudima. Ovu činjenicu Allah, dž. š., na slijedeći način saop-ćava u Kur’anu:
Reci: “Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od džina i od ljudi!” (An-Nas, 1-6)
 |
O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti. (At-Tahrîm, 6) Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha. Oni su na šejtanovoj strani, a oni na šejtanovoj strani će sigurno nastradati. (Al-Mujâdilah, 19) |
Kao što se vidi iz navedenih ajeta, ljudi se moraju čuvati “šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od džina i od ljudi”. Iblis se, bez Allahove volje, ne može ukazati ljudima, ali može utjecati na njihove misli. Ljudi ponekad misle da njima pripadaju zloće koje im padaju na pamet, planovi i misli koje su u suprotnosti sa vjerom. Međutim, šejtan je taj koji im sve to unosi u srca. Ako uoče da su pod utjecajem šejtana, priklone se Allahu, dž. š., i odmah svoje misli usmjere ka dobru i hajru, ovi šejtanski pokušaji bit će osujećeni i neće imati nikakvog utjecaja:
A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna. Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi. (Al-A’raf, 200-201)
U isto vrijeme, šejtan se pred nama može pojaviti i u vidu čovjeka. To može biti neko bližnji što nam izgleda kao prijatelj, neko ko nas savjetuje ili neko agresivan. Sa svim ovim odlikama, šejtan podsjeća na čovjeka. Međutim, svojim riječima i postupcima nastoje nas zavesti sa Allahovog Puta i strasno nas vezati za dunjalučki život.
 |
Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! on poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri. (Fâtir, 6) Oni se mimo Allah ženskim kumirima klanjaju, a ne klanjaju se drugom do šejtanu-prkosniku, (An-Nisâ', 117) |
U nizu ajeta Allah, dž. š., saopćava da postoje šejtanske vojske. A te šejtanske vojske vode borbu za zavođenje ljudi sa Pravog Puta. Međutim, pobjednici su oni koji su uvijek na Allahovom Putu. A Iblisa i njegovu vojsku očekuje Džehennem:
Pa će i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni, i vojske Iblisove - svi zajedno. (Aš-Šu’ara’, 94-95)
Nakon što je protjeran iz Allahove audijencije, šejtan je za ovo svoje stanje optužio čovjeka i odlučio da svoju srdžbu pokazuje kroz zavođenje čovjeka sa Pravog Puta. Međutim, šejtan je kažnjen zbog svoje nemoralnosti, drskosti, oholosti i neposlušnosti. Ali, šejtan, koji iz oholosti ne prihvata ovu činjenicu, na slijedeći način se zaklinje:
“Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!” - zamoli on. “Daje ti se vremena!” - reče On. “E zašto si odredio pa sam u zabludu pao” - reče - “kunem se da ću ih na Tvom Pravom Putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” (Al-A’raf, 14-17)
Jedna od najbitnijih taktika šejtana je nastojanje da čovjeka prevari njegovim slabostima. Na primjer, Adema, a. s., i njegovu ženu prevario je obećanjem ‘‘vječnosti’’. A većinu ljudi nastoji obmaniti njihovim vezivanjem za dunjalučki život pokazujući im život kao veoma privlačno, blještavo mjesto, koje će vječno trajati. Ova šejtanska odlika se na slijedeći način spominje u jednom kur’anskom ajetu:
“Gospodaru moj,” - reče - “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem!” (Al-Hidžr, 39)
Naprimjer, šejtan poslovnog čovjeka može nukati na strasno vezivanje za posao, da materijalnu dobit i trgovački prestiž treba držati nad svim ostalim. To, kao što smo pretho-dno istakli, može biti neka osoba iz okoline ili šejtan-džin koji djeluje na njegov razum. Takav čovjek, zbog aktualnih nagovora, napušta sve moralne i vjerske vrijednosti, zaboravlja na vjeru i Ahiret. Tako, koristeći njegovu slabu stranu, šejtan tog čovjeka uspijeva zavesti sa Pravog Puta.
Allah, dž. š., u Kur’anu navodi da je šejtan na slijedeći način zaveo narod Sabe:
“Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni; vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu - šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put pa da se klanju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!” (An-Naml, 23-26)
Međutim, ne smije se zaboravljati da su šejtanove taktike i smicalice veoma slabe i da ne mogu imati nikakvog utjecaja nad iskrenim čovjekom koji koristi svoju savjest, koji razmišlja o Allahu, dž. š., i kur’anskim ajetima.
 |
Dželi sulus levha sa džeči sulus kaligrafijom i pozlaćenim ukrasima, Mehmet Tahir, "Neka ti je Allah na pomoći." |
Pored svih ovih podlih šejtanskih taktika i borbe, postoji jedna činjenica: nad robovima koji iskreno vjeruju u svoga Gospodara šejtan ne može ostaviti nikakav utjecaj. Štaviše, vjernici jakog imana, poput Sulejmana, a. s., mogu staviti katanac na sve šejtanske planove i mogu ga dovesti u apsolutno bespomoćno stanje. Šejtanske spletke su veoma slabe za mu’mine koji često spominju Allaha, dž. š., koji u svemu vide hajir i ljepote Allaha, dž. š., koji se u svim svojim mislima i djelima usmjeravaju ka Svemogućem i pozivaju na Kur’an, a. š. Allah, dž. š., to ističe na slijedeći način:
On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju. (An-Nahl, 99-100)
A u drugim kur’anskim ajetima Allah, dž. š., saopćava da šejtan nema nikakve moći prisiljavanja, međutim, razlog zbog koga mu Allah, dž. š., nije pružio ovu mogućnost je razdva-janje dobrih od onih hrđavih:
I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika nad kojima nikakve vlasti nije imao; Mi smo htjeli ukaza-ti na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sum-nja. - A Gospodar tvoj bdi nad svim. (Saba’, 20-21)
Šejtan nije biće koje posjeduje neku nezavisnu moć. Ono što on radi - radi pod okriljem Allahovog znanja. Na taj način se međusobno razdvajaju oni koji se povinjavaju šejtanu od bogobojaznih vjernika, koji ne padaju u klopke koje šejtan priprema.
Podmukao je i lažov (Ibrahim, 22);
prkosan je (Al-Hadždž, 3);
nema nikakve moći osim da poziva (Ibrahim, 22);
prkosnik (An-Nisa', 117);
poseže za uznemiravanjem (Al-Anfal, 11);
nastoji onemogućiti zahvalnost ljudi (Al-A'raf, 17);
plaši pristalicama svojim (Ali 'Imran, 175);
nastoji posijati neprijateljstvo među vjernicima (Al-Isra', 53), (Al-Ma'ida, 91);
nastoji uvjeriti ljude da im čini dobročinstvo (Al-A'raf, 20-21);
poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri (Fatir, 5-6);
navodi ljude na posrtanje (Ali 'Imran ,155);
daje lažna obećanja (Ibrahim, 22);
obećava i primamljuje ljude lažnim nadama (An-Nisa', 119-120);
stranputice prikazuje kao lijepe postupke (An-Naml, 24);
plaši neimaštinom i navraća na škrtost (Al-Baqarah, 268);
oholi se i misli da je uzvišen (Sad , 74-75);
podstiče na ibadet radi pokazivanja pred drugima (An-Nisa, 38);
nastoji udaljiti od Pravog Puta (Az-Zuhruf, 36-37);
prouzrokuje zaborav (Al-Mudžadala, 19), (En'am, 68), (Al-Kahf, 63);
obmanjuje emotivnošću (Al-Isra', 64), (Al-Mumtahina, 1-3);
upušta se u suvišne detalje (Al-Baqarah, 67-71);
podstiče na rasipništvo (Al-Isra', 26-27);
Kur’anskim ajetima smo objasnili da je šejtan biće koje se usudilo usprotiviti Allahu, dž. š., krajnje buntovno, koje prema ljudima gaji veliko dušmanstvo i koje troši nesebične napore kako bi ljude zavelo sa Pravog Puta. Nesumnjivo, veliki je Allahov rahmet to što je jedno ovakvo biće, koje, od početka povijesti do danas, nastoji ljude zavesti sa Allahovog Puta, stavio u službu jednog insana. To što je Sulejman, a. s., upošljavao šejtane pod svojom komandom, što ih je koristio za dobrobit hak dina, nesumnjivo je jasan pokazatelj da je on jedan od izuzetnih Allahovih robova.
"Hvaljen neka si"
– rekoše oni – "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio;
Ti si Sveznajući i Mudri."
(Al-Baqarah, 32)
