Uvod

Kao muslimani, oštro osuđujemo sve terorističke napade širom svijeta, uključujući i one na dva velika grada Sjedinjenih Američkih Država, koji su organizirani 11. septembra 2001. godine u kojima su poginula ili ranjena nedužna lica.

Soljećima se na različitim područjima Zemljine kugle dešavaju različite terorističke akcije. Odgovornost za ove akcije, koje se provode od različitih grupa i sa različitim ciljevima, ponekad preuzimaju komunističke organizacije, ponekad fašističke, a ponekad i radikalne ili separatističke grupe. U Grčkoj 17. Novembar, RAF u Njemačkoj, ETA u Španiji, u Njemačkoj i neonacisti, Crvene brigade u Italiji i još niz drugih organizacija svoje ciljeve nastoje ostvariti metodama terora i nasilja. PKK u Turskoj je u posljednjih 30 godina izvela terorističke napade u kojima je stradalo desetine hiljada ljudi.

Ovi napadi su na svjetski dnevni red iznijeli veoma bitno pitanje o stvarnim korijenima terorizma. Tim povodom je cijelom svijetu saopćeno da je islam vjera mira i tolerancije i da islam ljudima naređuje milost i pravdu. Niz svjetskih lidera, uglednih medijskih kuća, televizija i radija javnosti su u mnogo prilika izložili i objasnili da islam ni u kom slučaju ne dopušta primjenu sile i da uvijek naređuje mir među ljudima i narodima. Zapadni krugovi, koji neposredno analiziraju islam i koji su poznavaoci stvarnog islama koga je Bog naredio Kur'anom sasvim otvoreno su iznijeli činjenicu da je apsolutno nemoguće u istu ravan dovesti islam i teror, i da Božanske religije ni na koji način ne dopuštaju upotrebu sile i nasilja.

Tema ove knjige predstavlja činjenicu da jedna Božanska vjera apsolutno ne može biti izvor ovog vandalizma koga osuđujemo, a naročito činjenicu da u islamu nema mjesta teroru. Ova činjenica se sasvim jasno očituje kroz Kur'an, kao osnovni izvor islama, i kroz praksu, prvo, Muhammeda (savs), a onda i svih muslimanskih vladara koji su živjeli u historiji. Iz tog razloga ćemo i u ovoj knjizi, u svjetlu Kur'anskih ajeta i primjera iz historije, konkretnim činjenicama dokazati da se islam kategorično protivi i zabranjuje teror.

Kao što je poznato, stoljećima se na različitim područjima Zemljine kugle dešavaju različite terorističke akcije. Odgovornost za ove akcije, koje se provode od različitih grupa i sa različitim ciljevima, ponekad preuzimaju komunističke organizacije, ponekad fašističke, a ponekad i radikalne ili separatističke grupe. Dok zemlje poput SAD-a često bivaju meta napada rasističkih i marginalnih terorističkih grupa, u evropskim zemljama se terorističke akcije organiziraju od strane terorističkih grupa raznih profila. U Grčkoj 17. Novembar, RAF u Njemačkoj, ETA u Španiji, u Njemačkoj i neonacisti, Crvene brigade u Italiji i još niz drugih organizacija svoje ciljeve nastoje ostvariti metodama terora i nasilja. One svirepo ubijaju bespomoćne i one koji apsolutno ne snose nikakvu krivicu! Uporedo sa progresivnim i promjenljivim svjetskim trendovima pokazuju se promjene i raznolikost u metodama kojima se koriste terorističke grupe. U svakodnevnom su porastu njihova moć i utjecaj koje postižu zahvaljujući mogućnostima koje pruža razvijena tehnologija. Polja i efekti terorističkog djelovanja naročito su obogaćeni korištenjem i utjecajem sredstava masovne komunikacije kao što je internet.

Pored organizacija zapadnih korijena, kao što su organizacije u SAD-u i Evropi, postoje i terorističke grupe koje su se pojavile na Bliskom istoku. Odgovornost za određene terorističke poduhvate, koji se dešavaju širom svijeta, preuzete su i realizirane od strane upravo ovih grupa. Međutim, ovdje je potrebno naglasiti jednu veoma bitnu činjenicu. To što osobe koje stoje iza ovih i sličnih akcija, nose kršćanska, muslimanska ili Jevrejska imena određenim krugovima daje povoda za pogrešne zaključke i iznošenje tvrdnji koje su protivne Božanskim religijama. Ako teroristi i nose muslimansko ime, ako se i osjećaju kao takvi, njihovi se zločini ne mogu nazivati "islamskim terorizmom". Isto tako, "kršćanskim terorom" ne mogu se nazvati zločini čiji su počinitelji kršćani, a ni "Jevrejskim terorom" zločini iza kojih stoje Jevreji, pošto je, kao što ćemo vidjeti i u narednim poglavljima, nemoguće ubijanje nedužnog življa u ime neke Božanske religije. Ne smije se zaboraviti da je među ljudima poginulim u New Yorku ili u Washingtonu bilo onih koji vole Isaa (savs) - kršćana, onih koji vole Musaa (savs) - Jevreja, a, isto tako, i muslimana. Ukoliko ne dobiju Božiji oprost, ubijanje nedužnih ljudi koje su počinili ovi pojedinci je veliki grijeh koji ih vodi u pakao (Džehennem). Religiozna osoba koja se boji Boga i koja voli Boga nikada neće učiniti takvo nešto."

Bez obzira koliko tvrdili da pripadaju nekoj vjeri, izvršioci jednog ovakvog vandalizma to mogu počiniti iz neukosti, s namjerom da iskoriste vjeru za ostvarivanje ličnih ciljeva ili u svrhu namjernog izazivanja štete toj vjeri. Njihova nasilna djela izazivaju odbojnost ka vjeri i izazivaju mržnju ka onima koji su orijentirani ka vjeri. Prema tome, svaki napad "u ime vjere" na nevine ljude zapravo je napad na tu vjeru!

Vjera naređuje ljubav, milost i mir. Što se tiče terora, on predstavlja suštu suprotnost vjeri. Nemilosrdan je i zahtijeva prolijevanje krvi, ubijanje, bol! Prema tome, kada se istražuje porijeklo terora, treba ga tražiti prije u ateizmu nego u religioznosti. Temelje terora treba tražiti među ljudima zavedenim idejama fašizma, komunizma, rasizma, materijalizma! Nije bitno ime koje nose niti kako se predstavljaju izvršioci. Ako je čovjek sposoban ubiti nevine ljude, a da ni ne trepne, on nikako ne može biti vjernik. Iz tog razloga, krajnje su pogrešni termini "islamski", "jevrejski" ili "kršćanski" terorizam, pošto, u islamu, a ni u ostale dvije Božanske vjere, apsolutno nema mjesta teroru! Naprotiv, akcije koje nazivamo terorom, odnosno ubistva nevinih ljudi, prema islamu, veliki su zločin, a muslimani su zaduženi da sprječavaju ove akcije i da uspostavljaju mir, spokojstvo i pravdu na Zemlji.

Murdering innocent people in the name of a Divine religion is unacceptable. No one who is religious, and loves and fears God would do such a thing.

Terrorism Has No Religion