1. Biti Oslobođen Od Predrasuda

Većina ljudi primaju sve što čuju od znanstvenika kao apsolutno tačno, ne razmišljajući o tome da ti isti znanstvenici mogu imati razne filozofske i ideološke predrasude. činjenica je da evolucionisti pod plaštom znanosti nameću svoje lične predrasude i filozofske poglede javnosti. Naprimjer, premda su svjesni da slučajni dogadaji ne prouzrukuju ništa osim nereda i konfuzije, oni i dalje tvrde da su ovaj čudesan red, plan i dizajn koje primjećujemo u samom univerzumu i u živim bićima nastali slučajno.

Naprimjer, jedan takav biolog jednostavno shvata da postoji "neshvatljiva" harmonija u molekuli proteina, gradivnom bloku života i da ne postoji vjerovatnoća da je to nastalo slučajno. Ipak, on tvrdi da je taj protein nastao pod nekim primitivnim zemaljskim uvjetima, slučajno, bilionima godina prije. On se ne zaustavlja ovdje; on takoder, bez dvoumljenja, tvrdi da nije samo jedan, već da su milioni proteina nastali slučajno, a zatim se na neki nevjerovatan način sjedinili i formirali prvu živu ćeliju. Osim toga, on brani svoje gledište sa slijepom tvrdoglavošću. Taj čovjek je znanstvenik - "evolucionista."

Da taj isti znanstvenik naide na tri cigle poredane jedna na drugu, on nikad ne bi pretpostavio da su se te cigle slučajno našle na okupu i da su se zatim slučajno poredale jedna na drugu. Naravno, svako ko bi iznio takvu tvrdnju bio bi proglaπen umno poremeÊenim.

Kako to onda da ljudi koji mogu racionalno ocijeniti obične stvari, mogu u isto vrijeme usvojiti neracionalne stavove kad je u pitanju njihovo vlastito postojanje?

Nemoguće je tvrditi da su takvi stavovi usvojeni u ime znanosti: znanost zahtijeva uzimanje obje alternative u razmatranje kad god postoje dvije mogućnosti podjednako vjerovatne u nekom odredenom slučaju. A kad je vjerovatnoća jedne od te dvije alternative manja, naprimjer iznosi samo 1%, onda je racionalno i znanstveno smatrati ispravnom alternativu sa 99% vjerovatnoće.

Mi ćemo nastaviti, imajući u vidu ovu znanstvenu osnovu. Postoje dva pogleda koja se mogu izložiti, a koja se odnose na to kako su nastala živa bića na Zemlji. Prvi pogled zagovara da je živa bića stvorio Bog u njihovoj sadašnjoj kompleksnoj strukturi. Drugi pogled tvrdi da je život nastao nesvjesnim i slučajnim koincidencijama. Ovo drugo je ono što tvrdi teorija evolucije.

Kad pogledamo znanstvene podatke koji se odnose, naprimjer, na molekularnu biologiju, vidjet ćemo da ne postoji nikakva šansa da je ijedna živa ćelija - ili bilo koji od miliona proteina koji se nalaze u toj ćeliji - mogla nastati slučajno kako tvrde evolucionisti. Kao što ćemo ilustrirati u narednim poglavljima, statistika (računanje vjerovatnoća) potvrduje činjenicu da slučajnost nema nikave veze sa nastankom živih bića. Tako da evolucionistički pogled na pojavljivanje živih bića ima nula vjerovatnoću da bude ispravan.

To znači da prvi pogled ima 100% vjerovatoću da je ispravan. To jeste, da je život svjesno nastao. Drukčije rečeno, život je "stvoren". Sva živa bića su nastala dizajniranjem Jednog Tvorca, Uzvišenog u Superiornoj Moći, Mudrosti i Znanju. Ova realnost nije stvar ubjedenja; to je normalan zaključak do kojeg vode mudrost, logika i znanost.

Pod ovim okolnostima, naš znanstvenik-"evolucionista" trebao bi povući svoju tvrdnju i držati se činjenice koja je i jasna i dokazana. Ukoliko, pak, učini suprotno, onda bi on tada pokazao da je on, zapravo, osoba koja žrtvuje znanost u korist svoje filozofije, ideologije i dogme, i da se ne radi o pravom znanstveniku.

Ljutnja, tvrdoglavost i predrasude našeg "znanstvenika" sve se više povećavaju kad god se suoči sa realnošću. Ovaj njegov stav može se objasniti samo jednom riječu: vjera. Da, to je slijepo sujevjerje, pošto ne postoji drugo objašnjenje za njegovo zanemarivanje svih činjenica ili za doživotno posvećivanje besmislenom scenariju koji je on izgradio u svojoj mašti.

Slijepi materijalizam

Vjera o kojoj govorimo je materijalistička filozofija, koja zagovara da je materija oduvijek postojala i da ne postoji ništa drugo osim materije. Takozvana teorija evolucije je "znanstvena osnova" za materijalističku filozofiju i ta teorija se slijepo brani kako bi se održala ta filozofija. Kada znanost proglasi teoriju evolucije ništavnom - a to je upravo ono što je postignuto na kraju XX stoljeća - onda se znanost iskrivljuje kako bi se predstavilo teoriju evolucije kao ispravnu, a time i dalje održavao materijalizam u životu.

Nekoliko redaka napisanih od strane jednog od istaknutih biologa-evolucionista Turske, pružaju nam dobar primjer i omogućavaju nam da vidimo poremećeno rasudivanje i opreznost u koje nas vodi ova slijepa odanost. Ovaj znanstvenik, diskutirajući vjerovatnoću i mogućnost slučajnog formiranja Cytochroma-C, koji je jedan od suštinskih enzima potrebnih za život, kaže slijedeće:

"Vjerovatoća formiranja jednog Cytochroma-C niza je jednaka nuli. To jeste, ako život zahtijeva jedan tačno odreden niz, može se reći da on ima vjerovatnoću koja vjerovatno može biti realizirana jednom u čitavom univerzumu. Inače bi morali prihvatiti da su neke metafizičke snage iznad našeg poimanja radile na njegovom formiranju. Prihvatanje ovog drugog nije pogodno za ciljeve znanosti. Prema tome, mi moramo ispitivati prvu hipotezu."2

Ovaj znanstvenik misli da je "znanstvenije" prihvatiti vjerovatnoću koja je ravna nuli nego Kreaciju (Stvaranje). Medutim, prema zakonima znanosti, ukoliko postoje dva alternativna objašnjenja za neku odredenu stvar, a da jedno od njih ima "nultu vjerovatnoću", onda je drugo, alternativno objašnjenje ispravno. Medutim, dogmatični materijalistički prilaz zabranjuje priznanje superiornog Tvorca. Ova zabrana vodi ovog - i mnoge druge znanstvenike koji vjeruju u tu materijalističku dogmu - da prihvati tvrdnje koje su apsolutno suprotne razumu.

Ljudi koji im vjeruju i cijene ove znanstvenike, takoder, postaju začarani i zaslijepljeni istom materijalističkom čarolijom i usvajaju istu nerazumnu psihologiju kada čitaju njihove knjige i članke.

Ovo dogmatsko materijalističko gledište razlog je zašto su mnoga istaknuta imena u znanstvenoj zajednici ateisti. Oni koji oslabadaju sebe od robovanja toj čaroliji i razmišljaju sa otvorenim srcem ne dvoume se da prihvate postojanje Tvorca. Američki biohemičar dr. Michael J. Behe, jedan od onih istaknutih znanstvenika koji podržavaju teoriju "inteligentnog dizajna", koja je prihvaćena u posljednje vrijeme, opisuje one znanstvenike koji odbijaju da prihvate "dizajn" ili "stvaranje" živih organizma na slijedeći način:

"U posljednje četiri decenije, savremena biohemija otkrila je značajan dio tajni ćelije. To je zahtijevalo da desetine hiljada ljudi veći dio svojih života posvete dosadnom radu u laboratorijama... Rezultat ovih akumulativnih napora u istraživanju ćelije - u istraživanju života na molekularnom nivou - glasan je, jasan i prodoran vrisak: "Dizajn"! Rezulat je tako nedvosmislen i tako značajan da mora biti rangiran kao jedan od najvećih postignuća u historiji znanosti... Umjesto toga čudna i zbunjujuća šutnja okružuje potpunu kompleksnost ćelije. Zašto naučna zajednica pohlepno ne prigrli svoje iznenadno otkriće? Zašto se sa uočavanjem dizajna postupa u intelektualnim rukavicama? Dilema je u tome što ukoliko je jedna strana slona označena etiketom intelektualni dizajn, onda druga strana mora biti označena etiketom Bog!"3

To je taj neprijatni položaj ateističkih i evolucionističkih znanstvenika koje vidimo u novinama i na TV-u i čije knjige možda čitate. Sva znanstvena istraživanja ovih znanstvenika pokazuju im postojanje Tvorca. Medutim, oni su postali jako bezosjećajni i zaslijepljeni dogmatičnim materijalističkim obrazovanjem koji su toliko upili u sebe da su još uvijek uporni u svom poricanju.

Ljudi koji stalno odbijaju jasne dokaze Tvorca postaju potpuno neosjetljivi. Uhvaćeni u jednoj neznalačkoj samouvjerenosti prouzrokovanoj njihovom bezosjećajnošću, oni bi mogli završiti podržavajući apsurdnost kao neku vrlinu. Dobar primjer je istaknuti evolucionista Richard Dawkins koji poziva krišćane da ne pretpostavljaju da su prisustvovali čudu čak iako vide da im spomenik Djevice Marije maše rukama. Prema njemu, "možda su svi atomi u ruci statue krenuli u jednom trenutku u istom pravcu. To je malo vjerovatan dogadaj, ali je moguć".4

Ovakva psihologija nevjernika postojala je kroz cijelu historiju, a Kur’an je opisuje na slijedeći način:

Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali, - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali većina njih ne zna. (Al-An'am, 111)

Kao što ovaj kur’anski ajet jasno pokazuje, dogmatično razmišljanje evolucionista nije nikakvo originalno razmišljanje, niti je to osobeno samo njima. Ustvari, ono što znanstvenik-evolucionista podržava nije neka nova naučna misao, već neznanje koje istrajava još od najranijih, neciviliziranih paganskih zajednica.

Ista psihologija je opisana u jednom drugom kur’anskom ajetu:

Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!" (Al-Hijr, 14-15)

Masovna evolucionistička indoktrinacija

Kao što je naznačeno u gore citiranim ajetima, jedan od razloga što ljudi ne mogu vidjeti realnosti njihovih postojanja je neka vrsta "opčinjenosti" koja lebdi nad njihovim rezoniranjem. To je ista ona opčinjenost koja leži u osnovi prihvatanja teorije evolucije širom svijeta. Pod opčinjenošću mislimo na jedno uvjetovanje postignuto indoktrinacijom. Ljudi su izloženi jednoj takvoj intenzivnoj indoktrinaciji o ispravnosti teorije evolucije da često ne mogu primijetiti izobličenje koje postoji.

Ova indoktrinacija ima negativan efekat na mozak i oslabljuje mogućnost rasudivanja. Moguće je da mozak, pod stalnom indoktrinacijom, počinje vidjeti realnost, ne onakvu kakva ona jeste, već onako kako je indoktrinirana. Ovaj fenomen može se uočiti na jednom drugom primjeru. Ukoliko neko bude hipnotiziran i bude mu rečeno da je krevet u kojem leži, ustvari, automobil, onda on nastavlja da to tako vidi nakon završetka seanse hipnoze. On misli da je to veoma logično i racionalno zato što on to zaista tako vidi i on nema nikakve sumnje da je u pravu. Takvi primjeri koji pokazuju efikasnost i moć mehanizma indoktrinacije znanstvene su činjenice koje su dokazane bezbrojnim eksperimentima koji su zabilježeni u znanstvenoj literaturi i oni su svakodnevnica u udžbenicima psihologije i psihijatrije.

Teorija evolucije i materijalistički pogled na svijet koji se oslanja na nju, nametnuti su masama sa takvim metodima indoktrinacije. Ljudi koji stalno susreću indoktriniranje evolucije u medijima, akademskim izvorima i "znanstvenim" platformama, ne uspijevaju vidjeti da je prihvatanje ove teorije, ustvari, u suprotnosti sa najosnovnijim principima rezonovanja. Ista indoktrinacija, takoder, okiva i znanstvenike. Mladi znanstvenici koji čine prve korake u svojoj naučnoj karijeri vremenom usvajaju materijalistički pogled na svijet. Opčinjeni ovom magijom, mnogi znanstvenici-evolucionisti nastavljaju traganje za znanstvenom potvrdom neracionalnih i zastarjelih tvrdnji evolucionista iz XIX stoljeća, koje su već davno pobijene naučnim dokazima.

Postoje još i dodatni mehanizmi koji tjeraju znanstvenike da budu evolucionisti i materijalisti. U zapadnim zemljama, znanstvenik mora pokazati neke odredene standarde kako bi bio promoviran, primio akademska priznanja ili da mu se članci objavljuju u znanstvenim časopisima. Otvoreno prihvatanje teorije evolucije je kriterij broj jedan. Ovaj sistem vodi te znanstvenike tako daleko da oni posvećuju cijele svoje živote i karijere u korist jednog dogmatskog vjerovanja.

To je realnost koja nastavlja ležati iza tvrdnje da je "evolucija još uvijek prihvaćena od strane znanstvenika". Evolucija se održava u životu ne zato što ima neku naučnu vrijednost, već zato što je to jedna ideološka obaveza. Samo nekolicina znanstvenika koji su svjesni ove činjenice mogu riskirati da ukažu na Ëinjenicu da je kralj go.

U nastavku ove knjige, mi ćemo, ako Bog da, razmatrati otkrića i zaključke moderne nauke koji su vodili do kolapsa evolucionističkog vjerovanja i do iskrsavanja jasnih dokaza o postojanju Boga. čitatelji će se osvjedočiti da je teorija evolucije, ustvari, jedna obmana - obmana koja je kontardiktorna sa znanošću na svakom nivou, ali je podržana da prikrije istinu o Tvorcu. Ono čemu se nadamo od čitaoca je da se probudi iz čarolije koja zasljepljuje umove ljudi i koja remeti njihovu mogućnost rasudivanja, kao i da će ozbiljno razmišljati o onome što je napisano u ovoj knjizi.

Ukoliko se čitatelj oslobodi te čarolije i počne razmišljati jasno, slobodno i bez ikakvih predrasuda, on će uskoro otkriti kristalno jasnu istinu. Ta neizbježna istina, koja je takoder vidljiva u svim aspektima moderne znanosti, je činjenica da su živi organizmi nastali kao posljedica kreacije, a nikako slučajno. čovjek može lahko primijetiti tu činjenicu posmatrajući samog sebe, kako je nastao od kapi vode ili posmatrajući bilo koje drugo živo biće.