Vaša majka svaki dan sprema jelo, a zatim vas zovne da jedete. Na stolu bude razno voće i povrće. Jeste li ikada razmišljali odakle sve to?
Sve biljke: cvijeće, voće, povrće, raste iz crne zemlje. Kako iz te crne zemlje, koja nema nikavog mirisa, raste ruža koja tako lijepo miriše, ili sočni žuti mirišljavi limun.
A osim toga, sve biljke: voće, cvijeće i dr. imaju različitu boju, miris i okus. Naprimjer, kajsija, breskva, lubenica, narandža, trešnja, jagoda, banana, grožđe, smokva i mnogo drugo voće imaju sasvim različit okus, miris i izgled. Sve to je Allah zbog nas stvorio. Sve je to voće veoma ukusno i u sebi sadrži za nas korisne vitamine i minerale. Postoji voće koje dospijeva zimi i ono koje sazrijeva ljeti, a sve je to potrebno čovjeku. U mandarinama i narandžama, koje dospijevaju u zimu, nalazi se vitamin C. Ovaj vitamin povećava otpornost našeg organizma na hladnoću. A ljeti, primjerice, sazrijeva veoma sočno voće, poput trešanja, lubenica, dinja i breskvi. S obzirom da je ljeti jako vruće, naš organizam gubi veoma mnogo tečnosti, čiji se jedan dio nadoknađuje zahvaljujući ovom voću.
Sve ovo nije moglo slučajno nastati. Dakle, nije mogla lubenica jednog dana slučajno donijeti odluku da počne rasti u ljeto. I ukus svog drugog voća nije onako slučajno postao lijep. Nijedno voće nije sebi odredilo miris. Je li, naprimjer, jedna narandža mogla donijeti odluku i reći: "Ovako ću mirisati, imat ću narandžastu boju, hoću da budem ukusna, hoću da se obavijem korom i hoću da budem podijeljena u komade kako bi me ljudi s lahkoćom jeli."
Naravno da ovako nešto nije moguće!
Allah je sve voće, zajedno s njihovim osobinama stvorio kako bi bilo pristupačno čovjeku, da bi čovjek dobijao snagu i da bi uživao jedući ih. Stoga, kada nešto jedemo što nam se sviđa, ne smijemo zaboraviti da je to stvorio i nama darovao Uzvišeni Allah. Mi Mu moramo biti zahvalni na svim ljepotama koje nam je dao.
