ZEMLJA
Kosmos je jedno veliko prostranstvo koje obuhvata Sunce, Mjesec, zvijezde, Zemlju i druge planete. Da pređete na milione i na milijarde kilometara, ne biste došli do kraja kosmosa, stoga što je kosmos toliko velik da se ne može ni opisati.
I svijet na kojem mi živimo nalazi se u ovom beskrajnom kosmosu. Osim našega svijeta, u njemu se nalaze Sunce, Mjesec i milijarde zvijezda.
Pa kako je sve to nastalo? Kako je, primjerice, nastalo Sunce? Odakle se pojavio naš svijet.
ZEMLJA
MJESEC
SUNCE
Postoje dva odgovora na ova pitanja. Jedan je od njih tačan, a drugi netačan. Oni koji daju netačan odgovor na ova pitanja jesu oni koji vjeruju u teoriju evolucije. Na sljedećoj stranici prvo ćemo vam predstaviti netačan odogovor, a zatim onaj koji je tačan.
Kada bi neki vaš prijatelj rekao da je u jednu veliku kutiju stavio malo zemlje, malo kamenja i malo vode, te da je nakon godinu dana iz kutije izašao kompjuter, svima bi vam to bilo jako smiješno. Zar ne!
Pogrešan Odgovor
Ovako glasi neistiniti odgovor: Kosmos je oduvijek postojao. Sam je od sebe nastao. Dakle, nekoliko materija pomiješele su se sasvim slučajno, i tako su nastali: Sunce, Mjesec, zvijezde, naš svijet, mora, drveća, rijeke i planine.
Je li, po vama, ovako nešto logično? Kada bi vam došao neki vaš prijatelj i kazao: ''U jednu veliku kutiju stavio sam malo zemlje, malo kamenja i malo vode. Nakon toga, čekao sam jednu godinu, a zatim je iz kutije izašao kompjuter.'' Biste li povjerovali u to? Sigurno biste pomislili da se vaš prijatelj šali ili da laže.
Tako i evolucionisti lažu, da čak nijedan kompjuter, onako slučajno, sam od sebe, ne može nastati. Prethodno se mora znati kako se pravi kompjuter i koji se dijelovi koriste za njegovu proizvodnju. Nakon toga, u velikim fabrikama zajedno rade na stotine radnika, inžinjera i tehnologa. Koriste velike mašine i tako naprave kompjuter. Dakle, kada vidite kompjuter, svjesni ste da se on nije tu onako sam od sebe pojavio. Sasvim vam je jasno da kompjutere prave jako pametne osobe. Zar ne?
Sunce, Zemlja i druge planete veće su mnogo od kompjutera. Prema tome, kao što postoji neko ko pravi kompjutere, tako postoji i jedna sila koja je stvorila Sunce, Zemlju, Mjesec i zvijezde.
Tačan Odgovor
Jeste li shvatili šta je tačan odgovor?
Sunce, Mjesec i planete stvorio je Allah. U kosmosu je sve besprijekorno uređeno. Ovo je zato što je cijeli kosmos stvorio Allah, tako da je sve smješteno tačno tamo gdje treba biti.
Naučnici su posljednjih godina otkrili nešto jako važno. Otkrili su da prije nego što je nastao kosmos nije ništa postojalo. Nije bilo ni zemlje, ni vode, ni zraka, ni zvijezda, čak nije bilo ni praznog prostora. U tom ništavilu postojala je samo jedna mala tačka. Ta tačka bila je toliko mala da se nije mogla vidjeti golim okom. U njoj se sakupilo mnogo sitnih materija. A zatim je u jednom trenutku ta tačka eksplodirala. Uslijed tog praska, sve čestice koje su se nalazile u njoj raspršile su se. Zatim su se sakupile, pa su prvo nastali atomi. Onda su se atomi sjedinjavali, pa su nastale zvijezde, Sunce, Zemlja i druge planete. Ovu su eksploziju naučnici nazvali Veliki prasak. Tako je sve ono što se nalazi u kosmosu nastalo kao rezultat Velikog praska. Sada biste trebali porazmisliti o nečemu jako važnom. Igrate se, primjerice, "jap-boz" igre. Sve dijelove koje služe za igru razbacali ste unutar jednog balona. Zatim ste napuhali balon, a nakon toga balon je pukao. Znači, desio se "Veliki prasak". Šta se uslijed toga dogodilo s materijama kojima ste napunili balon? Da li je usred sobe nastala jedna lijepa kuća s baščom ili aerodrom kakav i vi sami ne biste mogli napraviti? Ili su se pak spomenuti dijelovi raspršili po sobi?
Naravno je da su se raspršili. Da bi od dijelova "jap-boz" igre nastala kuća ili aerodrom, vi te dijelove morate poredati.
Tako je i Allah Taj Koji je učinio da se desi "Veliki prasak", te Onaj Koji je sakupio razasute materije po kosmosu i tako stvorio Sunce, zvijezde, Zemlju i druge planete. Znači, prvo nije postojalo ništa, a zatim je Allah, dž.š., Svojom naredbom: "Budi" stvorio sve planete, te Sunce i Mjesec. Stvoriti samo jednu planetu veoma je teško, a Allah je odjednom stvorio sve postojeće planete i zvijezde. To je zato što je Allah silan i moćan. Allah Svojom moći može sve. Kada nešto želi, to se odmah i desi.
Nama je poslao Kur'an, knjigu u kojoj nam opisuje Sebe i sve ono što On stvara. Tako mi za sve možemo naći istinu u ovoj plemenitoj Knjizi. Kada se, primjerice, upitamo: "Kako je to Allah sve stvorio", odgovor i na to pitanje nalazimo u Kur'anu;
Kao što ste vidjeli, Allah je Taj Koji je i Sunce, i Mjesec i Zemlju stvorio. Ali, kako je stvorio živa bića na Zemlji? Zamisli da postoji jedna ogromna planeta, ali sasvim prazna, bez ljudi, životinja, cvijeća i bez raznih buba. Naša planeta okružena je raznim osobenostima kako bi bio moguć život živih bića na njoj. Te osobenosti našoj planeti dao je Allah, dž.š. Da nije njih, niko od nas ne bi postojao. Ni vi, ni vaši roditelji, ni vaši prijatelji ne biste bili ovdje.
A sada da malo pogledamo koje su te blagodati koje je Allah dao na Zemlji te njima olakšao život svih živih bića na njoj.
Razmislite malo o tome kako je sve u svemiru u jednoj besprijekornoj harmoniji. Sunce se nalazi tačno tamo odakle nam daje potrebnu toplotu i svjetlost. Da nema Sunca, ne bi bilo niti jednog živog bića. Ne biste postojali ni vi, ni životinje, niti ijedno drugo živo biće.
Allah je Sunce postavio na odgovarajućoj udaljenosti od Zemlje. Da nam je Sunce malo bliže, sve što je na Zemlji izgorjelo bi. Da je pak Sunce malo dalje, u tom slučaju svako mjesto na Zemlji bilo bi prekriveno snijegom, tako da, opet, život na njoj ne bi bio moguć. Stoga, na drugim planetama i nema života. Ostale su planete ili previše udaljene ili previše blizu Sunca.
Kao što vam je i poznato, svim živim bićima, da bi mogla živjeti, potrebno je da dišu. Da bi mogla disati, u vazduhu mora postojati kiseonik. U vazduhu se nalazi tačno onoliko kiseonika koliko je potrebno da bi ljudi mogli disati. Da ima samo malo više ili manje kiseonika, ne bi bilo ni nas, ni životinja ni biljaka. Naime, kao što smo maločas rekli, za život svih nas potrebno je disanje. A da bismo disali, potrebna nam je tačna količina kisika.
Voda je jedna od najvažnijih supstanci za život. Ništa živo bez vode ne može živjeti. Zbog toga je Allah dao da jedan veliki dio naše planete obiluje vodom. Voda sačinjava dvije trećine površine naše planete. Ni u jednoj drugoj planeti, kao ni na Mjesecu, koji se navečer može vidjeti na nebu, nema vode. A živa bića na Zemlji imaju sve što im je potrebno za život, pa i vodu.
Naš život na Zemlji moguć je zahvaljujući hiljadama događaja. Da se samo jedan od njih nije dogodio, niti jednog živog bića ne bi bilo na Zemlji. Pa zar su se ti događaji slučajno mogli desiti, i na taj način učiniti da postane nešto što se zove Zemlja? Naravno da tako nešto nije moguće. Ništa od spominjanog slučajno nije moglo nastati. Allah je Zemlju radi ljudi stvorio. Zato je ona najpogodnije mjesto za ljudski život.
Onima koji kažu da su Zemlja i cijeli kosmos nastali sasvim slučajno možete postaviti sljedeće pitanje; ''Igrate se, primjerice, na pijesku. Odjednom se pojave veliki valovi. Vratili ste se kući. Kada se nakon nekoliko sati oluja povukla, ponovo ste se vratili na pijesak i vidjeli jedan zaprepašćujući prizor. Na pijesku se formirao jedan prelijepi pješčani grad. Taj grad imao je i bolnice, aerodrome, autobuse, pa čak i ljude. Pitali ste svoje prijatelje kako je sve to nastalo. Oni su vam odgovorili: ''Moguće da su ovaj pješčani grad napravili morski valovi koji su maločas naišli.'' I šta mislite za jedan ovakav odgovor. Sigurno mislite da su to samo mašte vaših prijatelja, ili vas je to nasmijalo, misleći da se radi o nekoj njihovoj šali.
S obzirom da jedan ovako lijep grad od pijeska nije mogao nastati onako slučajno, od morskih valova, sasvim sigurno došao je neki stručnjak na tome polju, izgradio ga i otišao.
 Igrate se na pijesku i odjednom naiđu veliki valovi. Odmah ste se vratili kući…. JE LI PO VAMA OVO MOGUĆE? Kada su se nakon nekoliko sati valovi povukli, susreli ste se sa zapanjujućim prizorima. Na pijesku je izgrađena jedna prelijepa tvrđava. Malopređašnji talasi onako "slučajno" nisu mogli od pijeska napraviti tvrđavu. Ovakva lijepa građevina NIJE MOGLA slučajno nastati, isto kao što i sva živa bića na Zemlji nisu mogla slučajno nastati… NEMOGUĆE! |
Međutim, neki ljudi, čak i neki profesori i znanstvenici, vjeruju u nešto što je tako smiješno. Oni ne govore da su morski valovi napravili grad od pijeska, ali govore da su se sitne čestice, odnosno atomi spojili, te su tako, onako slučajno, nastali Sunce, Mjesec i Zemlja. Oni neće reći da je sve to stvorio Allah. Ne vjeruju u ono što je istina, te tako zastupaju neistinu. Do kraja vaše knjige upoznat ćete se bolje s takvim ljudima.
Jeste li znali da na Zemlju svaki dan padne jako mnogo meteora?
Kada meteori padnu na neku planetu, iza sebe ostavljaju velike rupe. Samo kada padnu na Zemlju, na njoj nikakvu štetu ne mogu nanijeti.
Kako to da svim drugim planetama metori nanose ogromne štete, a Zemlji to ne mogu?!
To je zbog atmosfere kojom je obavijena Zemlja. Atmosfera prekriva Zemlju u svojstvu jednog pravog zaštitnog oklopa. Meteor, koji iz kosmosa uđe u atmosferu, sagorijeva i na taj se način smanjuje. Tako, kada se meteor približi Zemlji, bude već sasvim mali. I tako umanjeni meteori, ili nekada sasvim uništeni, nama ne nanose nikakve štete.
Meteor je kamen koji se otkida od planeta ili zvijezda. Ovaj kamen, koji lebdi, plovi po kosmosu, nekada padne na neku od planeta, te tako na njoj napravi ogromne štete. Ali, s obzirom da je Allah Zemlju prekrio jednim zaštitnim oklopom, meteori nama ne mogu nanijeti nikakvu štetu.
Atmosfera prekriva čitavu Zemlju u svojstvu jednog pravog zaštitnog oklopa. Zahvaljući atmosferi, mi smo oslobođeni nekoliko opasnosti, a da mi o tome čak i ne znamo.
Uloga atmosfere ne završava se samo na zaštiti Zemlje od meteora. Ona upija (apsorbira) štetne sunčeve zrake. Kada bi ove zrake dospijevale na Zemlju, život živih bića na njoj ne bi bio moguć.
Samo ove dvije osobine atmosfere dovoljne su da nam dokažu kako ona nije slučajno stvorena.
Atmosferu je stvorio Allah, Koji je milostiv prema svim živim bićima na Zemlji i Koji, s druge strane, ima neprocjenjivu moć. I tako smo mi, zahvaljujući atmosferi, oslobođeni svakojakih opasnosti.
Kao što smo to i prije istakli, nakon Velikog praska prvo su nastali ATOMI. A znate li šta je to atom?
Prvo da vam objasnimo šta je to atom.
Atom sliči loptici kojom se igrate. Ali on je toliko mali da ga ne možete ni vidjeti, čak ni zamisliti.
Sada pogledajte oko sebe! Sve što vidite je ustvari nastalo spajanjem tih malih loptica, atoma. Stolica na kojoj sada sjedite, knjiga u vašim rukuma, vaša majka, vaš učitelj u školi, televizor, jabuke, lubenice, čokolade, vaš cuko, voda, cvijeće u vašim baščama, vaše igračke, pa čak i vaše tijelo nastali su od atoma. Zvijezde, Sunce i Zemlja, od čega je sačinjen kosmos, a o čemu smo vam govorili u prethodnom dijelu, nastali su, kao i vi, od atoma. Na svakom mjestu gdje šetate, u svakome ćošku gdje se nalazite ima atoma.
Ali, kako smo rekli, vi atome ne možete vidjeti. To je zato što su oni toliko mali da ih ne možete ni zamisliti. Toliko su mali da se ne mogu vidjeti ni pomoću najjačeg mikroskopa. Da bismo vam dočarali koliko su atomi mali, navest ćemo vam sljedeći primjer:
Zamislite da vam je u rukama ključ. Atome koji se nalaze u tom ključu, bez sumnje, ne možete vidjeti. I kada biste rekli: "Hoću sada da vidim atome u ključu", morali biste povećati ključ do te mjere kolika je Zemlja. I kada bi veličina ključa dosegla veličinu Zemlje, atomi u njemu bili bi poput trešanja, i onda biste ih mogli vidjeti.
A kako su se atomi, koji su se pojavili uslijed Velikog praska, spojili?
Atomi nisu živa bića. Nemaju pameti, razuma. Ne mogu donositi odluke. Naprimjer, ne mogu reći: "Hajmo se sada spojiti i napraviti jednu zvijezdu"; ili " Hajmo se približiti jedni drugima i sačiniti svijet. Za ovo možemo navesti i sljedeći primjer;
Ima jedna igra koja se zove jap-boz, a koju smo već ranije spomenuli. I dijelovi jap-boz igre nisu živa bića, i oni poput atoma ne mogu odlučivati. Da ih raspršiš po zraku, oni ne mogu kazati: "hajmo se sakupiti i napravti jednu tvrđavu ili čovjeka."
Zato vas ponovo pitamo: "Kako su se pojavile ove zvijezde, planete, ljudi i životinje koje su nastale od atoma. Ako atomi ne mogu donositi odluku, ko ih je onda sakupio?
Naravno, sve što je oko vas nije slučajno nastalo. Allah je Taj Koji je sastavio atome. On je od atoma stvorio čitav kosmos, planete, zvijezde, životinje, biljke, ljude…
Rekli smo da ljudi nastaju spajanjem atoma. Ali vas vjerovatno interesuje kako se to dešava. Atomi se prvo sjedinjuju, i tako nastaju ćelije. Opet čujemo nešto novo: ćelija. A šta je to ćelija?
Organizam svih živih bića sačinjen je od ćelija. I ćelije su male. Iako ne kao atomi, i one se ne mogu vidjeti golim okom. Koliko su male možemo pokazati sljedećim primjerom:
Kada bismo sastavili 10 000 (deset hiljada) ćelija, dobili bismo veličinu jedne glave špenagle. Eto, zato ih mi ne možemo vidjeti.
Ali ćelije se nalaze u ljudima, mravima, mačkama, ružama, drveću i svemu ostalome živome što vas okružuje. Naprimjer, vi ste nastali spajanjem više triliona ćelija.
A odakle su se pojavile tolike ćelije?
Pogledajte vašeg malog brata. Prije dvije godine nije ga bilo, kasnije biva stvoren i polahko počinje rasti. Kako se dogodio jedan ovakav zapanjujući događaj?
 | |||||||
| 1. dan | 1. sedmica | 1. mjesec | 2. mjesec | 3. mjesec | 4. mjesec | 6. mjesec | 8. mjesec |
Vaš mali brat prvo se pojavio u stomaku vaše majke u obliku jedne ćelije. Ta jedna ćelija sadržavala je mnogo važnih informacija. Sve informacije, zahvaljujući kojima vaš brat jeste to što jeste danas, nalazile su se u ćeliji: boja očiju, boja kose, njegova visina itd.
Nakon toga ćelija se malo povećala. Počela se dijeliti. Prvo je podijeljena na dva dijela. Tu se dešava nešto začuđujuće. Iako su ćelije podijeljene na dva dijela, informacije u njima ostale su nepodijeljene. Znači, sada su dvije ćelije imale iste informacije. Zatim se iz ta dva dijela pojavilo mnogo ćelija sa sasvim istim informacijama. Zatim su se i te ćelije razdijelile. A onda su se te novonastale ćelije također dalje dijelile. I tako je, na koncu, nastalo na milijarde ćelija.
Ali, tada se dešava nešto začuđujuće! Sve te ćelije, iako imaju iste informacije, dobile su različite dužnosti. Tako je jedan dio njih bio zadužen da odredi boju kože vašega brata. Drugi dijelovi bili su zaduženi da sačine njegove mišiće, treći njegov skeletni sistem, četvrti nervni sistem itd.
Kako se broj ćelija povećavao, formirala se jedna gomila u obliku lopte. Dakle, ćelije su dobile oblik. Zatim se, kao što se to vidi na slikama iznad, formirala glava, zatim omalehne ruke i noge vašega brata. Ćelije su se nastavile povećavati i dijeliti se. I tako nakon mjeseci od svega toga nastaje jedna prava beba. A vi prvi put viđate vašega brata u ovoj fazi njegovog razvitka, kada se on rađa.
Vjerovatno je, ovo što smo vam do sada pričali, izazivalo vaše čuđenje. Pomislili ste: "Zašto su ćelije dobile različite informacije, kako se od njih formirala beba i sl." Allah je Taj Koji sve to čini.
Ćelije su male tako da se ne mogu vidjeti golim okom. I one, kao i atomi, ne mogu same donositi odluku. Ne mogu se same od sebe sakupiti i tako formirati čovjeka. Razmišljati da su ljudi stvoreni slučajnim sastavljanjem ćelija jeste jedna velika glupost.
Stvaralac svega jeste Allah, dž.š. Dakle, On je Taj Koji je i ljude stvorio. U Svojoj plemenitoj knjizi naređuje nam da razmišljamo o čovjekovom stvaranju:
Vaš brat, vi, kao i svi drugi ljudi, samo su jedna ćelija koja se razvijala, te je na koncu postala čovjek. I taj čovjek sada na dunjaluku živi jednim lijepim životom. Za sve ovo dužni ste Allahu, dž.š. Allah vas mnogo voli i stalno vam daje svakojake lijepe blagodati. Stoga, ne zaboravite da budete zahvalni svome Gospodaru, vašem Stvoritelju.
