Odgovori koje je Musa, a.s., dao prilikom dobijanja Objave ispunjeni su primjerima njegove iskrenosti. Musa, a.s., je veoma iskreno priznao Allahu, dž. š., da se boji, snebiva, da nema puno povjerenje u sebe i zatražio pomoć od Njega. Rekao je, npr., da je ubio jednog Misirca i da se plaši da će, iz osvete, i oni njega ubiti. A drugi Musaov strah je mišljenje o svom nedostatnom izražavanju. Mislio je da ne priča tečno i zabrinut je da se neće moći valjano obratiti Faraonu. Zbog toga je zatražio da me se, kao pomoćnik, da njegov Harun, koji je tečnije govorio:
"Gospodaru moj," - reče - "ja sam ubio jednog njihovog čovjeka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju...
A moj brat Harun je rječitiji od mene, pa pošalji sa mnom i njega kao pomoćnika da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem. (Al-Qasas, 33-34)
''Haruna, brata mog;
osnaži me njime
i učini drugom u zadatku mome,
da bismo Te mnogo hvalili
i da bismo Te mnogo spominjali.'' (Ta-ha, 30-34)
A drugi razlog zbog koga je Musa, a.s., tražio hazreti Haruna za svog pomoćnika je, kao što se vidi u ajetima, mogućnost mnogog hvaljenja i spominjanja Allaha, dž. š. Musa, a.s., je mislio da će, ukoliko ih bude dvojica, više spominjati Gospodara. I, doista, to što vjernici trebaju biti skupa, što se međusobno trebaju moralno bodriti, veoma je bitno sa pozicija zaštite od zablude, te se, zbog toga, u nizu kur'anskih ajeta savjetuje vjernicima da budu zajedno. Upravo je to jedna od pouka koju vjernici trebaju primiti iz ovog kazivanja o Musau, a.s.
Allah, dž. š., je prihvatio Musaovu molbu. Saopćio je da mu je, kao pomoćnika, dao Haruna, koji će mu biti potpora i u pozivanju, a i u pogledu snage:
Isti slučaj se u drugim ajetima objašnjava na slijedeći način:
"Gospodaru moj," - reče Musa - "učini prostranim prsa moja
i olakšaj zadatak moj;
odriješi uzao sa jezika moga
da bi razumjeli govor moj
i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje. (Ta-ha, 25-29)
Ti, uistinu, znaš za Nas."
"Udovoljeno je molbi tvojoj, o, Musa!" - reče On. (Ta-ha, 35-36)
Obratimo li pažnju na Musaove želje, vidjet ćemo da je sve svoje individualne slabosti i želje veoma iskreno saopćio Allahu, dž. š., da se zbog toga molio Allahu, dž. š., i tražio pomoć od Njega. Ova iskrenost u Musaovoj dovi uzor je svim vjernicima. Čovjek bi se Allahu, dž. š., trebao moliti krajnje iskreno, svjestan svoje bespomoćnosti i jadnosti, a da je Allah, dž. š., Taj koji obuzima i vlada svime. S obzirom da Allah, dž. š., sve zna, da je Svjedok svega onoga što čovjek doživi, da je obaviješten o svemu onome što čovjeku padne na pamet, apsolutno je bespotrebno da čovjek nastoji nešto prikriti i zatajiti od Njega, svoga Gospodara.
Ukratko, svaki vjernik bi se trebao usmjeriti ka Allahu, dž. š., iskreno i prisno kao nikome drugom.
