Vjernik Na Dvoru i Rasprave

Unatoč izuzetnim događajima i očitim mudžizama, Faraon i oni iz njegove blizine su se opirali Musau, a.s. Zbog svoje oholosti i svojeglavosti ustrajavali su u nevjerovanju i isticali kako je čarolija ono što su vidjeli, a da je Musa čarobnjak. Štaviše, da bi zastrašili Musaa i njegove pristalice, počeli su kovati nove planove, provoditi razne presije i torture na njima:

Faraon je imao namjeru ubistvom ukloniti Musaa. Nije htio da se naruše njegove koristi. Ako Musa, a.s., ojača, onda on neće moći vladati narodom kako želi. Iz tog razloga, optužujući ga za izazivanje nereda, Musaovo ubistvo je nastojao prikazati opravdanim. Ovaj put se, međutim, pojavljuje jedna osoba iz Faraonove porodice, koje se stavila na stranu Musaa i suprotstavila Faraonovoj tiranji:

A jedan čovjek, vjernik, iz porodice Faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče: "Zar da ubijete čovjeka zato što govori: 'Gospodar moj je Allah!', onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova laž će njemu nauditi, a ako govori istinu, onda će vas stići barem nešto od onoga čime vam prijeti, jer Allah neće ukazati na Pravi Put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.

O, narode moj, danas vama priprada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko će nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?" A Faraon reče: "Savjetujem vam samo ono što mislim, a na Pravi Put ću vas samo ja izvesti."

A onda onaj vjernik reče: "O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono što je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili, kao što je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih. - A Allah nije nepravedan robovima Svojim.

O, narode moj, plašim se šta će biti s vama na Dan kada budete jedni druge dozivali, na Dan kada budete uzmičući bježali, kada vas od Allaha neće moći niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga neće niko uputiti.

To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih još postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni. (Hud: 100)

Ovo upozorenje vjernika sa dvora nije previše utjecalo na Faraona, čije je srce bilo oslijepljeno ohološću i samovoljom. A da bi ove riječi bile bez utjecaja i na okolinu, on je ovog muslimana, koji je upozoravao i njega i cijeli egipatski narod, nastojao podvrgnuti ismijavanju. Okrećući se svome pomoćniku Hamanu, na jedan podrugljiv način je od njega zatražio da mu sagradi jedan visok toranj:

Naredbom za izgradnju aktulanog tornja, koju je izdao Hamanu, Faraon je, na jedan podrugljiv način, samo nastojao ostvariti prestiž. Činjenicu, na koju ga je pozivao Musa, a.s., odnosno Allahovo postojanje i jednoću on nije uspijevao poimati. Mislio je da je Allah, dž. š., na nebu, a znao je da se gore ništa neće pronaći kada se popne i pogleda; tako će, kao, na jedan podrugljiv način Musaa načiniti lašcem.

A osoba, koje je tajno primila vjeru, a bila od Faraonove porodice, naspram ovog Faraonovog manira, počela im je otvoreno objašnjavati postojanje Allaha, dž. š., i Ahireta. Upozorio ih je azabom, tražio da povjeruju u istinu koju im govori i da ga slijede:

Farao i njegovi bližnji su svoje uši zatvorili i na upozorenja ovog čestitog vjernika koji je bio od njih. A odgovor na njihov despotizam i nevjerovanje, unatoč tolikih dokaza, bit će patnje nesnosne.

Riječ “Haman, Koja Se Nalazi u Kur’anu, Spominje Se i u Steroegipatskim Natpisima

Neki od kur'asnkih podataka o starom Egiptu potvrđuju i povijesna saznanja, koja su do skore prošlosti bila tajnovita. Ova saznanja nam, isto tako, pokazuju da se svaka kur'anska riječ koristi prema jednoj određenoj mudrosti.

Jedna od osoba koja se u Kur'anu spominje zajedno sa Faraonom je i ''Haman''. Haman se u 6 različitih ajeta spominje kao jedan od Faraonu najbliskijih ljudi.

Suprotno tome, u Tevratu, u poglavlju koji govori o životu Musaa, a.s., Hamanovo ime se uopće ne spominje. Međutim, u potonjim poglavljima Starog zavjeta se Haman spominje kao pomoćnik babilonskog kralja, koji je živio oko 1100 godina nakon Musaa, a.s., i koji je zlostavljao jevreje.

Eto, poneki nemuslimani, koji se usuđuju ustvrditi kako je Muhammed, a.s., napisao Kur'an po ugledu na Tevrat i Indžil, iznose paralogizam poput toga da je, navodno, Pejgamber u Kur'an pogrešno unio određena pitanja, o kojima se govori u ovim svetim Knjigama.

Pojam ''Haman'' bio je nepoznat sve do XIX stoljeća, do odgonetanja staroegipatskih hijeroglifa. Dešifriranjem hijeroglifa, ustanovljeno je da je Haman bio bliski Faraonov pomoćnik i ''starješina radnika na kamenolomu''. Moment na koji treba obratiti pažnju je to da se Haman spominje i u Kur'anu, , kao čovjek pod komandom Faraona, koji je rukovodio građevinskim poslovima. Kur'an, dakle, iznosi jedno saznanje, koje je u vrijeme njegove objave bilo nedostupno bilo kome (slika gore: građevinski radnici u starom Egiptu).

Međutim, da je ova tvrdnja potpuno neutemeljena ispostavilo se dešifriranjem hijero-glifa, prije oko 200 godina, i otkrivanjem imena ''Haman'' u staroegipatskim natpisima.

Do tada su bili nečitljivi natpisi i epitafi napisani staroegipatskim jezikom. Staroegipatski jezik je bio ideografskog (pojmovnog) pisma zvanog hijeroglifi i vijekovima je bio u opticaju. Međutim, širenjem kršćanstva (II i III stoljeća n.e.) i kulturnim utjecajem, Egipat je, poput vjere, zaboravio i svoj jezik; korištenje hijeroglifa je bilo smanjeno, da bi se, nakon izvjesnog vremena, i totalno izbacilo iz upotrebe. Jedan natpis iz 394. godine n.e. je posljednji poznati natpis ispisan hijeroglifima. Nakon toga se gubi trag ovom jeziku, a nije ostao niko ko ga je mogao čitati. Sve do prije otprilike 200 godina...

Staroegipatski hijeroglifi dešifrirani su 1799. g. pronalaskom jednog natpisa nazvanog Rosetta Stone, koji datira od 196. godine p.n.e. Karakteristika te ploče je što je bila ispisana trima različitim pismima: hijeroglifima, demotskim (poznato i kao hijeratsko pismo, staroegipatsko svećeničko pismo nastalo iz hijeroglifa - op. prev.) i grčkim pismom. Uz pomoć grčkog nastojao se odgonetnuti i staroegipatski tekst sa ploče. Dešifriranje cijele ploče upotpunjeno je od strane jednog Francuza po imenu Jean-Franćoise Champollion. Tako je rasvijetljen jedan zaboravljeni jezik i povijest ispisana tim jezikom. Zahvaljujući tome, saznalo se mnogo toga o staroegipatskoj civilizaciji, njihovoj vjeri i socijalnom životu.

Odgonetanjem hijeroglifa došlo se do još jednog saznanja koje je u vezi sa našom temom: ime ''Haman'' se doista spominje na staroegipatskim natpisima. Ovo ime se spominje na jednom spomeniku koji se nalazi u bečkom muzeju Hof. u istom natpisu se ističe i Hamanova bliskost Faraonu (Walter Wreszinski, Aegyptische Inschriften aus dem K.K. Hof Museum in Wien, 1906, J C Hinrichs' sche Buchhandlung).

A u rječniku ''Ličnosti iz Novog kraljevstva'', načinjenom pozivanjem na sve natpise, o Hamanu se govori kao o ''starješini radnika na kamenolomu'' (Hermann Ranke, Die Ägyptischen Personennamen, Verzeichnis der Namen, Verlag Von J J Augustin in Glückstadt, Band I,1935, Band II, 1952).

Rezultat do koga se došlo iznosi jednu veoma bitnu činjenicu. Suprotno tvrdnjama onih koji se suprotstavljaju Kur'anu, Haman je, baš kao što se to spominje u Kur'anu, bio čovjek koji je, u vrijeme Musaa, živio u Egiptu i bio je, baš kako Kur'an ističe, osoba bliska Faraonu i vezan za poslove gradnje.

Upravo kur'anski ajet, u kome se prenosi Faraonovo traženje od Hamana da mu sagradi toranj, u potpunom je, dakle, skladu sa ovim arheološkim otkrićem:

ana, već još jednom ilustrira činjenicu da je Kur'an doista od Allaha, dž. š., pošto nam se Kur'anom, na čudotvoran način, prenosi jedan povijesni fakt, do kojeg je, u vrijeme Muhammeda, a.s., bilo nemoguće doći i odgonetnuti ga.