Zalutalost Musaovog Naroda i Obožavanje Teleta

Nakon potapanja u moru Faraona i njegovih vojnika, Musa, a.s., je, zajedno sa svojim narodom, krenuo prema mjestu na kome će biti sigurni. Međutim, u toku tog putovanja pojavili su se alameti koji su pokazivali da su, u pogledu vjere, većina sinova Israilovih bili veoma slabi i veoma podložni izopačenostima.

Vjera misirskog naroda je bila jedna idolopoklonička vjera. Posjedovali su mnogo kumira. Tokom svog života tamo, sinovi Israilovi su, također, došli pod utjecaj te vjere. Koliko god da su oni bili pristalice monoteističke vjere, koju su im ostavili njihovi preci, Ibrahim, Ishak i Jakub, a.s., oni su, zbog nedovoljnog spominjanju Allaha, dž. š., pali pod utjecaj idolopokloničke kulture Egipćana te prihvatili neke njihove zabludjele običaje i poimanja. Ova tendencija sinova Israilovih, koju su ispoljavali prema idolopoklonstvu, do izražaja je došla kada su, prilikom ovog putovanja, naišli na jedan idolopoklonički narod. Jedan dio njih je, bezumno se povodeći za ovim idolopokloničkim narodom, zatražio od Musaa da i on njima napravi kumir:

Ova idolopoklonička tendencija Musaovog naroda će se pojaviti i kasnije pošto je u Musaovom narodu bilo onih koji se nisu istinski plašili Allaha, dž. š., i koji su bili skloni ka padu u nevjerništvo.

Musa, a.s., i njegov narod su se zaputili prema brdu Turu, pošto je to, prema kur'anskom saopćenju, bilo ''dogovoreno mjesto'' susreta Allaha, dž. š., i Musaa, a.s. Ovaj susret određen je na period od četrdeset dana; Musa, a.s., je, dakle, na brdu trebao ostati četrdeset dana. Žureći se, Musa, a.s., je ostavio svoj narod i odlučio da sam ide naprijed. Svoje mjesto je ustupio svome bratu, Harunu, a.s., koji je, isto tako, bio vjerovjesnik i u Musaovoj odsutnosti on je trebao upravljati narodom. Prije no što se rastao od naroda, Musa, a.s., je Harunu, a.s., uputio nekoliko savjeta:

Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!" (Al-A'raf, 142)

Musa, a.s., odvojio se od naroda i u ugovoreno vrijeme stigao na brdo Tur. Tu je Allah, dž. š., još jednom pričao sa njim. Ovaj slučaj se ovako navodi u Kur'anu:

U međuvremenu, munafici mešu sinovima Israilovim su odsustvo-vanje Musaa, a.s., vidjeli kao priliku. Ne obazirući se ni na naredbe Haruna, a.s., napravili su sebi kumir poput onih kojima su se klanjali Egipćani. Taj kumir je bio kip teleta:

I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo... (Al-A'raf, 148)

U međuvremenu, Allah, dž. š., je upitao Musaa, a.s., za stanje njegovog naroda i zašto je došao prije njih:

Musa, a.s., nije znao za stanje u koje je zapao njegov narod. Allah, dž. š., ga je izvijestio o zabludjelosti njegovog naroda, o položaju munafika Samirije, koji ih je zaveo, te da su sebi napravili kumir u vidu teleta:

"Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskušenje doveli" - reče On - "njega je zaveo Samirija." (Ta-ha, 85)

Nakon toga, što saznajemo iz narednih ajeta, Musa, a.s., se, uzevši ploče koje je dobio od Allaha, dž. š., vratio svome narodu:

Sinovi Israilovi su pali pod utjecaj zabludjelih vjerovanja Egipćana. Unatoč tome što im je Musa, a.s., donio Istinu, oni nisu napuštali ovu pagansku kulturu. Zabludjelost ‘‘obožavanja teleta’’, koja je bila zastupljena u vjeri Egipćana i koja je predstavljena na ovoj gravuri, i sinove Israilove će prvo odvratiti od vjere, a potom ih odvesti u nevjerovanje.

Iz ovog kazivanja se na jedan veoma očit način razumije kako munafici uspijevaju zavesti one sa slabom vjerom. Za svoje smutnje i nered, munafici uvijek prežaju pogodno okruženje. A najpogodnije okruženje za narod koji je inače podložan zavođenju je vrijeme kada se Musa, a.s., ne nalazi među njima. Samirija se pojavio baš u jednom takvom okruženju. Ovi ljudi su odranije skloni obožavanju kipova. Ova slabost naroda, koji je od Musaa, a.s., tražio da im napravi jedan takav kumir, bila je poznata i Samiriji. Pronašao je metod koji će ih odvratiti sa Pravog Puta, a koji je baš ono što oni traže. Koristeći to, napravio je kip teleta koji će im se dopasti. Da bi pokazao da je ispravno to što je učinio, ustvrdio je kako je to i Musaov bog, ali da ga je on zaboravio.

Kako god je, kada su ih na obali mora sustigli Faraon i njegovi vojnici, Musa, a.s., uspio sam svoj narod usmjeriti na Pravi Put, isto tako je i sam Samirija isti taj narod sada usmjerio na stranputicu. Dok se ovdje vidi koliko pozitivan utjecaj na zajednicu može imati vjernik, u isto vrijeme se razumije i nivo štete koju zajednici može priuštiti munafik.

Zapravo, Harun, a.s., je upozorio narod; objasnio im je da su krenuli krivim putem, da su postali žrtve smutnje. Međutim, oni nisu poslušali njegova upozorenja. Ova činjenica se na slijedeći način navodi u Kur'anu:

A njima je Harun još prije govorio: "O, narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje!"

"Mi ćemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa" - odgovorili su oni. (Ta-ha, 90-91)

Iz ovoga razumijemo da je narod bio poslušan Musau, a.s., zato što ga je prihvatio kao svog lidera. Da su imali poslušnost koja je utemeljena na vjeri, trebali su se odmah povinovati i Harunovim naredbama, zato što je i on bio Allahov vjerovjesnik. Ali, oni ga nisu doživljavali kao svog lidera i nisu slušali njegovu riječ. Štaviše, nakon njegove intervencije na ono što su uradili, oni su pokušali čak da ga ubiju:

Musa, a.s., je pustio Haruna, a.s., nakon što je čuo njegov odgovor. Obratio se Samiriji, koji je, zapravo, i izazvao smutnju i bio povod zavođenja naroda. Upitao ga je za razlog toga što je uradio. Govoreći da to nije uzalud načinio i da je uočio ono što oni nisu uočavali, Samirija se počeo uzdizati. Štaviše, rekao je i da je uzeo nešto ispod vjerovjesnikove stope i da ga je duša vodila dok je to radio:

Obrati li se pažnja na prethodne ajete, vidjet će se da je najveći povod Samirijinog izazivanja smutnje to što je on vjerovao da je pametniji i dalekovidniji od svih ostalih. Ova oholost se jasno očituje kroz njegovu rečenicu "Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli". Ovaj osjećaj veličine i gordosti bio je povod Samirijinog ulaska pod komandu duše i šejtana i, u psihologiji, ''biti lider čineći nešto drugačije'', skretanja u nevjerništvo i izazivanja smutnji.

Međutim, musliman se nikada ne ponaša vođen ubješenjem da je najpametniji i najsuperiorniji od ostalih ljudi. Uvijek je svjestan da je i on podložan činjenju grešaka i da se, zbog svojih grijeha, priklanja Allahu, dž. š. Ako, čak, i vidi nešto što, doista, ne uočavaju i ne vide drugi, zna da je to Allahova dobrota i iskušenje i ponaša se prema tome govoreći: ''Allah, dž. š., je omogućio da ovo vidim, znanje je jedino od Njega''.

Ipak, ono što je vidio Samirija nije ništa drugo do nastranost i smutnja.

Nakon svega toga, Musa, a.s., poduzeo je dvije veoma bitne mjere protiv smutnje koju je započeo Samirija. Prvo, iz svog naroda je protjerao Samiriju, koji je bio izvor smutnje i povod stranputice ljudi. Tako Samirija više neće moći činiti munafikluke i izazivati smutnju. Drugo, sasvim je uništio kumir, koji je on načinio. Kip teleta, koga je narod prihvatio kao svoj kumir, potpuno je spaljen, a njegov pepeo je rasut po moru, da mu se zatre svaki trag.

Kao što se vidi, Musa, a.s., je imao osjećaj velike privrženosti i kategorične predanosti vjeri. Protiv utjecaja koji su ljude usmjeravali ka negiranju Allaha, dž. š., Musa, a.s., je poduzeo veoma oštre i efikasne mjere; postupio je krajnje odlučno u kontekstu iskorjenjivanja negiranja. Ovo je zajedničko svojstvo svih pejgambera i predvodnika na Pravom Putu, koji slijede praksu pejgambera.

A nakon što je uništio uzročnike smutnje, Musa, a.s., je, držanjem lekcije, cijeli narod pozvao na pokajanje i poslušnost Allahu, dž. š.:

I kada je Musa rekao narodu svome: "O, narode moj, prihvativši tele, vi ste samo sebi nepravdu učinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i ubijte (prevladajte) u sebi poriv za griješenjem (nefs). To je bolje za vas kod Stvoritelja vašeg, On će vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv" (Al-Baqara, 54)

Ova Musaova odlučna intervencija i riječi bile su utjecajne u narodu. Sinovi Israilovi su se odazvali Musaovim upozorenjima i pokajali se svome Gospodaru. Međutim, to, isto tako, nije značilo i da su se sinovi Israilovi potpuno popravili, pošto su se, kao što ćemo vidjeti na narednim stranicama, i nakon toga oni u svim prilikama suprotstavljali Musau i nastojali mu pričiniti moralne nedaće.