Zbog njihove visine koja se kreće od 5 do 6 metara, žirafu možemo poistovijetiti sa pjegavom kulom. Žirafin najduži dio tijela je njen vrat. Zbog toga što ima dug vrat, žirafa se uspijeva propeti do najvisočijih grana drveća sa kojih uspijeva brstiti mladice i plodove. Ovo trnovito bilje, koje žirafa guta bez prethodnog žvakanja, odlazi prvo u njihov četverodjelni stomak. Kasnije, da bi obavila varenje, hranu ponovo vraća u usta i žvaće. Na kraju je, ponovnim gutanjem, šalje u drugi dio stomaka.
Ovdje postoji, jedan veoma zanimljiv detalj. Kao što smo maločas rekli, žirafa bodljikavo bilje iz stomaka ponovo šalje natrag u usta, gdje će se obaviti proces žvakanja. To je jedan prilično dug put. Da bi mogla preći razdaljinu od stomaka do usta, hrana mora uzaći uz zebrin vrat, koji je dug oko 3 do 4 metra. Kao što i sami pretpostavljate, nemoguće je da se hrana sama popne na toliku visinu. Dobro, a da li vas zanima kako to žirafe uspijevaju? Odmah ćemo vam reći. Žirafe posjeduju jedan sistem nalik liftu, koji kroz jednjak izvlači hranu do usta. Naravno da je nemoguće da žirafe pomisle: "Ono što pojedemo mi moramo ponovo vratiti u usta kako bi to sažvakale. Da bi to uspjele, moramo, tako|e, sagraditi jedan sistem koji će vršiti ulogu lifta."
S druge strane, apsolutno je nemoguće da je ovaj sistem nastao slučajno, sam od sebe. Vjerovatno biste se grohotom nasmijali kada bi vam došao neki čovjek i rekao: "Otišao sam na praznu parcelu, na koju sam prije mnogo godina ostavio materijal potreban za gradnju objekta, i na tom mjestu, umjesto materijala, zatekao sam jednu veliku zgradu. Vjerovatno se ova zgrada tokom niza godina sagradila uz pomoć malo kiše, snijega i malo sunca." Možda biste se čak i sažalili na njega, misleći da je izgubio pamet. Upravo je to isto što i tvrditi da je ovaj sistem u žirafinom vratu "nastao slučajno". Nemoguće da jedan ovakav sistem nastane slučajno.
Povrh svega, žirafa nije neživa zgrada načinjena od betona, gvož|a i cigle. To je živo biće, koje trči, osjeća glad i koje ra|a mlade. Da li je uopće moguće da žirafa nastane slučajno, da joj se slučajno oformi dugi vrat i sistemi u njemu? Naravno da je apsolutno nemoguće...
Sasvim je jasno da sve što je žirafi potrebno, od samog ro|enja dato od strane Allaha, dž. š. On je specijalno stvorio žirafina usta i stomak, kako bi ona spokojno mogla jesti ove igličavo i bodljikavo bilje.
Kao gra|a njihovog vrata, i način žirafinog spavanja, tako|e nas, upućuje na razmišljanje o Allahovom postojanju i moći. Žirafe spavaju tako što vrat ispruže pored stražnjeg dijela tijela. Osim nekoliko minuta, cijelo svoje spavanje provode na nogama na ovaj način. Još nešto, žirafe nikada ne spavaju zajedno, obavezno jedna od njih dežura. To što se dežurna žirafa odriče sna i što se po tom pitanju žirafe uspijevaju dogovoriti i donijeti zajedničku odluku, pokazuje nam da su i one, kao i sva ostala živa bića, pod kontrolom Allaha dž. š.
Zanemarimo sada način ishrane ovih pjegavih životinja i pre|imo malo na iznošenje zanimljivosti vezanih za način njihovog napajanja. Sigurni smo da ćete biti oduševljeni kada saznate kako se žirafa saginje nekoliko metara i kako su u stanju spokojno piti vodu. Ova tema je nepoznata većini ljudi, ili ako i znaju, ne sjete se zamisliti o tome. Naš Gospodar, koji je Tvorac svega, traži od nas da budemo osobe koje razmišljaju.
Prije svega moramo naglasiti slijedeće: kada piju vodu, ove pjegave kule susreću se sa jednim veoma bitnim problemom.
Da bismo shvatili koji je to problem što ih očekuje, malo ćemo se pozabaviti čovjekom. Kao što nam je svima poznato, kada čovjek stoji na glavi, lice mu sasvim pocrveni. Razlog tome je što krv, pod utjecajem sile zemljine teže, u znatnoj količini do|e u glavu. U ovakvoj situaciji krv vrši pritisak na krvne sudove u glavi, a ta snaga se zove "krvni pritisak".
Upravo ovaj krvni pritisak se pojavljuje i u trenutku dok žirafa pije vodu. U pitanju je veoma veliki problem. Zbog toga što je visina žirafe 5 do 6 metara, krvni pritisak, koji dejstvuje na glavu spuštenu sa ove visine, bi trebao biti prilično velik. Kada bi se aktualni pritisak primijenio na čovjeku, mozak bi mu se odmah raspao i umro bi.
Dobro, kako se onda dešava da žirafe ne dožive nešto tako u trenutku dok sagnute glave piju vodu? Zato što je Allah dž. š., Stvoritelj kosmosa, Zemlje i svih živih bića koja žive na njoj, u glave žirafa ugradio jedan veoma specijalan mehanizam. Unutar krvnih sudova u glavi žirafe nalaze se zalisci (poklopčići). U trenutku kada žirafina glava promijeni visinu, ovi zalisci se aktiviraju i sprečavaju da krv vrši pritisak na glavu. Tako žirafa spokojno pije vodu.
Dobro, a da li ste ikada razmišljali o tome zašto je žirafa pjegava? Ovakav izgled, koji je veoma estetski, , zapravo im osigurava skrivanje. To što su u skladu sa bojom okruženja u kome žive, otežava njihovo primjećivanje od strane neprijatelja. Unatoč tome što su veoma velike, žirafe se zahvaljujući tome uspijevaju sakriti od svog jedinog neprijatelja, lava - kralja džungle.
Osim toga, trčeći u trenutku opasnosti, žirafe uspiju dostići brzinu od 55 do 60 kilometara na sat. Kada počnu trčati, one, kao pumpa, vrte glavom naprijed nazad i podviju rep. To što žirafe ne prave unakrsne korake, kao ostale životinje, je druga karakteristika, koja do izražaja dolazi prilikom trčanja. One trče tako što prvo prave iskorak prednje i zadnje lijeve, a potom prednje i zadnje desne noge. Zbog toga lavovi teško uspijevaju uloviti žirafu.
Naravno, ova situacija ne važi za mladunčad žirafe. Sa svojim sasvim nerazvijenim nogama, oni ne mogu trčati brzo kao njihove mame. Zbog toga veoma lahko postaju žrtve lavova. Me|utim, ova simpatična mladunčad se nikada ne odvajaju od svojih mama, koje svoje duge noge, sa kojima zadaju smrtonosne udarce, koriste za njihovu zaštitu. Ovdje malo zastanite i razmislite. Živo biće, koje nazivamo žirafom, samo je jedna životinja. Životinje ne posjeduju pamet ni inteligenciju. Nemaju, tako|e, ni emocija, koje posjeduje čovjek. Dakle, to što vas vaša mama brani u trenutku opasnosti je veoma normalno i to proističe iz njene ljubavi prema vama. Ali, krajnje je zbunjujuće to što žirafa, koja ne posjeduje emocije, razum i savjest, što je svojstveno čovjeku, u trenutku opasnosti štiti svoje mladunče. To što žirafe i sve ostale životinje štite svoje mlade, dešava se zahvaljujući nadahnuću kojim ih je nadahnuo Allah, dž. š., koji posjeduje neograničenu milost. Na Svoju suosjećajnost i milost, Stvoritelj svih nas upozorava u slijedećem kur'anskom ajetu:
...Ali, Gospodar vaš je doista blag i milostiv. (An-Nahl, 47)
