Postoje dvije vrste slonova, najvećih životinja koje žive na kopnu: Afrički i Azijski slon. Afrički slonovi su veći od ostalih. Njihova visina može dostići 3.5 metra, a težina 6 tona. Dužina njihovih ušiju, nalik na lepezu, je 2, a širina 1.5 metar. Sasvim je nemoguće da ove ogromne životinje visoke 3.5 metra uvedemo u svoju kuću i da nam budu ljubimci, kao što su psi ili mačke.
Najveća razlika, koja slonove izdvaja od ostalih životinja, je to što slonovi imaju surlu, koja u sebi ima 50 hiljada mišića. Da, niste pogrešno pročitali; 50 hiljada mišića! A što se tiče nosnih otvora, oni se nalaze na vrhu surle. Slonovi surle koriste za donošenje vode i hrane do usta, za podizanje tereta i, naravno, za mirisanje. Surla ima sposobnost da primi 4 litra vode, koju slon pije ili pršće po svom tijelu.
S druge strane, surlom, s kojom prenosi ogromne stvari, slon je u stanju otkinuti čak malu mahunu graška, oljuštiti je u ustima i pojesti bobice. Zaista je zapanjujuće to što svojim ogromnim tijelima uspijevaju obaviti jednu takvu operaciju koja zahtijeva nježnost. Ova surla, koju slon višestruko koristi, isto tako se upotrebljava i kao dugi prst, i kao truba, ali i kao zvučnik.
Osim toga, slonovi surle koriste i za špricanje vode prilikom kupanja, a, tako|e, i za štrcanje prašine prilikom čišćenja zemljom. Me|utim, tek ro|ena mladunčad ne uspijevaju se koristiti surlom. Ponekad, čak, staju na nju i padaju, što čovjeku izgleda veoma komično i simpatično. Ali ne može se reći da se slonovim mladunčadima svi|a to što staju na svoje surle i padaju. Mama slonica se tokom 12 godina uopće ne odvaja od svog mladunčeta, 6 mjeseci ga neumorno podučava korištenju surle.
Na objema stranama slonovih usta nalazi se po jedan dugi i špicast zub, koji im je od velike pomoći prilikom odbrane. Osim toga, slonovi jedan od ovih zubi koriste za bušenje zemlje prilikom traženja vode.
S druge strane, zubi ovih životinja, koje žvaću vlaknaste biljke, troše se veoma mnogo . Zbog toga ih je Allah dž. š., obdario sa jednom veoma bitnom karakteristikom. Na mjesto svakog istrošenog zuba, dolazi jedan novi, od zuba iz zadnjeg reda.
Jedan odrastao slon, za svoju dnevnu ishranu ima potrebu za, otprilike, 330 kilograma bilja. Ova količina jednaka je količini šest malih bala slame. Slon je primoran da u toku 24 sata oko 16 sati troši na jelo.
Sada ćemo vam saopćiti još jedan zanimljiv podatak o slonovima. Da li ste do sada ikako razmišljali o tome kako se osvježava ova ogromna životinja debele kože? Zapravo, kao što to i vi sami možete pretpostaviti, prirodno je da se slonovi, koji se, zbog svoje debele kože ne znoje, osvježavaju u vodom, koju prona|u u svom okruženju, ili blatom. Naravno, postoje i druge metode koje slonovi koriste prilikom osvježavanja. Naprimjer, da bi rashladili svoje tijelo, oni svoje velike uši koriste kao lepezu. Osim toga, tanki krvni sudovi u ušima se, prilikom ovih pokreta hlade i tako bivaju od pomoći prilikom osvježavanja tijela.
Jedna druga karakteristika slonova je dugo vremena bunila lovce na velike životinje i zoologe. Ova karakteristika je krčanje slonovih stomaka. U trenutku krčanja slonovog stomaka, proizvode se veoma visoki glasovi. Me|utim, ono što zbunjuje čovjeka nije visina zvuka koji dolazi iz stomaka, nego to što su slonovi u stanju kontrolirati ovu buku. Zapravo, ovi zvukovi koje slonovi proizvode nemaju nikakve veze sa probavom. Ove zvukove slonovi proizvode u svojim stomacima da bi saznali mjesto svojih drugova. Ono što je još zanimljivije, u slučaju opasnosti, slonovi odmah isključe ove zvukove i postaju bešumni. A nakon što pro|e opasnost, buka ponovo počinje. Na taj način slonovi se me|usobno sporazumijevaju i to na razdaljini od čak 4 kilometra.
S druge strane, priče o seobi slonova su druga tema koja, tako|e, zbunjuje zoologe. Ove životinje velikih ušiju i ogromnih tijela u sušnim periodima vrše seobu i prilikom toga uvijek slijede isti put. A što je još zanimljivije, prilikom ove seobe oni čiste smeće, kao što su komadi suhog granja, koje na|u na putu.
Zbog toga što su slonovi životinje koje žive rasuti na širokom području, veoma je bitno postojanje jedne veoma zdrave "komunikacije" me|u njima. Ova komunikacija se ne može ostvariti jedino zahvaljujući oštrom čulu mirisa. Radi toga, Allah dž. š. je, u čelu slona stvorio jedan organ koji proizvodi jedan prigušen zvuk, koji čovjek nije u stanju čuti. Upravo zahvaljujući ovom organu, slonovi me|usobno pričaju koristeći jedan šifrirani i tajni jezik, kojeg ostala živa bića ne razumiju. Ovi prigušeni slonovi glasovi mogu dostići veoma velike udaljenosti, što je idelan metod sporazumijevanja me|u slonovima, koji, kao što smo već naglasili, žive rasuti na širokom području.
