Za zebru, koja na prvi pogled čovjeka podsjeća na konja, može se reći i da je simpatični konj u pidžami. Zebre, kao i konji, imaju kosu zvanu griva; gra|a njihovog tijela je, tako|e, stvorena na način sličan konjskom tijelu i trče u najmanju ruku brzo kao konji.
Me|utim, u pogledu njihovog vanjskog izgleda, me|u njima postoji jedna razlika. To su, kao što ste i sami mogli pretpostaviti, crno-bijele pruge, koje od glave do kopita prekrivaju tijelo zebre. Ali, ove pruge ne smijete prihvatati tek tako, pošto su te uredne linije različite kod svake zebre. Kako god su otisci prstiju različiti kod svakog čovjeka, tako i svaka zebra ima različite linije. Linije zebre su kao njena lična karta. Uspravne zebrine linije su u isto vrijeme i jedan značaj odbrambeni elemenat. Kada stoje u grupi, zahvaljujući ovim prugama, leopardi i lavovi, koji ih žele napasti, cijelo stado vide kao jednu nerazdvojnu cjelinu. U tom slučaju, ovi napadači imaju poteškoća prilikom odabira zebre za ulov, a to, tako|e, za zebre predstavlja jednu odbranu.
Za život zebre postoje dva bitna faktora: voda i trava.
Da bi pronašle vodu i travu, stado zebri u nekim danima pre|e put dug čak i 500 kilometara. Ali se uveče ponovo vrate na područje gdje žive. To je zato što, kao što smo to i ranije objasnili vezano za druge životinje, svako stado živi na teritoriji koju su sebi odredili.
Znate li da zebra najviše voli valjanje u prašini? Da, zanimljivo, ali tačno; one se mnogo vole valjati u prašini. Zato što se valjanjem u prašini čiste od parazita koji se nalaze na njima. Zebre, tako|e, imaju i svog pomagača u čišćenju, koji se stalno nalazi u njihovoj blizini. Ova ptica, zvana Oxpecker ptica, spušta se na zebru i sa nje, jednog po jednog, bere parazite, koji izazivaju svrab i prouzrokuju bolest zebre. Kao što vidite, Allah dž. š., koji organizira život svih živih bića, koji upravlja i koji ih čini da budu od me|usobne pomoći, je i pripadnicima životinjskog svijeta dao zadatak da se me|usobno pomažu.
Mladunče zebre pola sata nakon dolaska na svijet ustaje na noge i, makar i podrhtavalo, počinje hodati. Odmah odlaze do majke i počinju sisati njeno mlijeko. Mlijeko je od velike koristi za njih. Mlijeko ružičaste boje, kojim ih je Allah dž. š., specijalno obdario, od samog dolaska na svijet štiti zebre od bolesti. Osim toga, ono, isto tako, osigurava i rad crijeva...
Kao i sva živa bića pod Allahovom zaštitom, i zebre, tako|e, uspijevaju živjeti zahvaljujući odbrambenom sistemu kojem su podučene. Prvi od ovih odbrambenih sistema pojavljuje se zahvaljujući njihovim veoma osjetljivim čulima vida, sluha i njuha, kojim ih je od samog ro|enja obdario Allah dž. š. Osjetljivost ovih čula koristi zebrama da veoma brzo uoče neprijatelja i da na vrijeme pobjegnu. A kada počinju trčati, zebre dostižu nevjerovatnu brzinu. Drugi mehanizam odbrane je taj što, kada cijelo stado spava, jedna ili dvije zebre ostaju budne, dežurajući s ciljem blagovremenog obavještavanja u slučaju moguće opasnosti.
Eto, kao što i sami vidite, zebre koriste odbrambene metode koje su nalik onima koje koriste i ljudi. Zanimljivo je, me|utim, to što ove životinje vode jedan skladan život u stadu i što prave odre|enu podjelu zaduženja. Sasvim je očito da je Allah, dž.š., Onaj koji im to nare|uje, Onaj koji ih je stvorio, Onaj koji ih drži na okupu i koji im daje hranu. Da to nije tako, niko ne bi mogao objasniti zašto se zebre odriču spavanja, zašto čine ovu požrtvovanost i zašto budne dežuraju tokom cijele noći.
S druge strane, odbrambena taktika, kojoj je Allah dž. š., podučio mladunče zebre, koje je tek progledalo, mnogo je jednostavnija. Jedino što mladunče mora raditi je da se nalazi u blizini majke. Zato što je nemoguće da sa svojim tek otvorenim očima, mladunče zebre vidi lukavog neprijatelja, a niti je moguće da ono, ako bi i vidjelo, svojim nestabilnim nogama pobjegne od njega. Eto, zbog toga je Allah dž. š., ovo mladunče od njegovog ro|enja nadahnuo osjećajem da se ne odvaja od majke dok sasvim ne ojača. U protivnom, kako mladunče zebre, odmah nakon ro|enja može znati da ga čekaju neprijatelji i da je blizina majke najsigurnije mjesto za zaštitu od ovih neprijatelja?
Većina zebri živi na otvorenim pašnjacima gdje nema mnogo mjesta za skrivanje. Zbog toga su primorane da se kreću brzo, kako bi mogle ostati u životu. Cijelo tijelo zebre stvoreno je kako bi moglo udovoljiti ovoj potrebi. Naprimjer, zebre imaju veoma duge noge, jake mišiće i pluća, koja zauzimaju široki prostor. Zbog toga, one, bez umaranja i usporavanja, mogu pretrčati veoma velike dionice. Unatoč tome što imaju lagane kosti, zebre su prilično jake životinje.
Pored ovoga, zebre veoma često osjećaju potrebu za vodom. Što se tiče područja u kojima nema vode, koristeći osjetilo njuha, one pronalaze mjesto na kome će iskopati rupu i tako dolaze do čiste vode. U trenutku bilo kakve opasnosti, odrasle zebre, da bi ih zaštitile, svu mladunčad guraju prema unutrašnjosti stada. Kada cijelo stado trči, mladunčad su uvijek u unutrašnjem dijelu stada da bi bili bolje zaštićeni i uvijek se kreću u blizini majke.
