U ovom poglavlju upoznat ćete se sa odre|enim zanimljivim odlikama kojima je Allah dž. š., obdario vjeverice kada ih je stvarao. Vaši prijatelji će se veoma iznenaditi onome što ste saznali o ovim malenim i simpatičnim bićima.
Vjeverice pretežno žive u šumama evropskog kontinenta. Veličine su oko 25 cm, koliko, dakle, dva vaša pedlja. Na stražnjem dijelu njihovog tijela nalazi se široki i od bujnih dlaka načinjen rep, koji je dugačak skoro koliko i njihovo tijelo i koji je uzdignut prema gore. Nesumnjivo, postoji razlog zbog koga je Allah dž. š., koji sve stvara sa odre|enim ciljem, vjeverici dao takav rep: zahvaljujući ovakvom repu, vjeverica bez gubljenja ravnoteže skače sa drveta na drvo.
Zahvaljujući svojim malim šiljatim noktima vjeverica se može penjati na drveće. Može trčati po granama, može da se klati sa glavom okrenutom prema dolje i da se tako kreće. Naročito sive vjeverice,koje sa najvisočije grane mogu sa lahkoćom skočiti na drugo drvo koje se nalazi na udaljenosti i od 4 metra. A kada leti, vjeverica širi prednje i zadnje noge i kreće se gotovo kao jedrilica. A njihov rep, koji se u toku leta spljošti, osigurava i ravnotežu, a ima i ulogu kormila, koje podešava pravac leta. Vjeverica je u stanju da se lagano, na četiri noge, spusti čak i kada skoči sa visine od 9 metara.
Sada još jednom razmislimo o onome što rade ove simpatične vjeverice... Sada i vi, tako|e, znate da, bez pada i prevrtanja, vjeverica može skočiti sa jednog na drugo drvo i da su, štaviše, poput akrobate iz cirkusa, u toku leta u stanju činiti majstorske pokrete kao što je nišanjenje i slijetanje na veoma tanke grane.
Dobro, ali kako to one uspijevaju? Sve to vjeverice postižu zahvaljujući zadnjim nogama, oštrim očima, koje veoma dobro mogu procijeniti udaljenost, jakim kandžama i korištenju repa, koji ima veliku ulogu u održanju ravnoteže. Me|utim, da li ste ikada razmišljali o tome ko je ove odlike dao vjeverici i ko ju je naučio da se koristi njima; kako vjeverica zna da treba živjeti na takav način? Obzirom da je nemoguće, da su vjeverice uzele u ruke lenjire i izmjerile visinu svakog drveta, dužine njihovih grana ili udaljenost drveta od drveta, kako onda vjeverice podešavaju udaljenost kada skaču sa drveta na drvo? Osim toga, kako se vjeverice mogu tako brzo kretati, a da pri tome ne zadobiju bilo kakve tjelesne povrede?
Bez ikakve sumnje, Allah dž. š., je Stvoritelj, koji je stvorio ove simpatične životinjice zajedno sa njihovim odlikama i On ih je podučio da se koriste ovim odlikama.
Štaviše, vjeverice posjeduju sve nadarenosti i fizičke odlike potrebne za dolazak do hrane koja uspijeva na visokom drveću, kao što je orah, kesten, jezgro šišarke i lješnjak. Kao i sva ostala živa bića, i vjeverice su od strane Allaha dž. š., stvorene u obliku koji im omogućava da lahko dospiju do potrebne hrane.
U zimskom periodu vjeverice teško dolaze do hrane. Zbog toga one u toku ljetnjih mjeseci vrše prikupljanje hrane za zimu. Vjeverice su, dakle, životinje koje zimsku ishranu osiguravaju ranije. Me|utim, prilikom uskladištavanja hrane, vjeverice su veoma oprezne. One ne deponuju voće i meso koje prona|u, zato što je to hrana koja se brzo kvari i tada bi vjeverice ostale gladne u hladnim zimskim danima. Zbog toga, vjeverice za zimu skupljaju samo teško kvarljive plodove kao što su; orasi, lješnjaci i šišarike.
 Zubi Koji Se Obnavljaju Vjeverice imaju veoma oštre i jake zube. U prednjem dijelu usta nalaze se sjekutići, uz pomoć kojih one glo|u i razbijaju tvrde ljušture plodova, a u zadnjem dijelu duge usne šupljine nalaze se kutnjaci. Kada razbijamo orah, mi se koristimo kamenjem, čekićem ili posebnom metalnom alatkom specijalno napravljenom za tu svrhu. Što se tiče ovih malih životinja, one ovaj posao obavljaju veoma lahko i to jedino uz pomoć svojih oštrih zuba. Da li ste se ikada zapitali:"Kako zubi vjeverice tokom cijelog njihovog života bivaju zdravi ili kako se kasnije hrane, odnosno kako jedu orahe i lješnjake one vjeverice čiji zubi su oštećeni"? Allah dž. š., koji je sve stvorio u jednom savršenom skladu, njihovim zubima dao je jednu veoma značajnu karakteristiku. Sada ćete se začuditi, zato što ćete se suočiti sa činjenicom da, ako se čak slome ili istroše, zubi vjeverice se obnavljaju i na mjestu starih odmah niču novi zubi. Stalnim izrastanjem, istrošeni zubi se obnavljaju sa donje strane. Štaviše, ovu karakteristiku Allah dž. š., nije dao jedino vjeverici, već i svim životinjama koje su primorane glodati svoju hranu. |
A onaj koji vjevericama daje ova saznanja i koji na ovaj način osigurava njihovu ishranu je Allah, dž. š.. Ovdje dolazi do izražaja jedno od Allahovih svojstava. To Allahovo svojstvo je "Onaj koji daje hranu".
Korištenjem savršenog osjetila za miris, vjeverice, koje deponiraju hranu za zimu, uspijevaju pronaći lješnjake ili druge slične plodove koje su zakopale na različitim mjestima. Tako one uspijevaju osjetiti miris lješnjaka koji je skriven i ispod snijega dubokog čak i 30 centimetara.
Vjeverice hranu, koju nose u kesicama, odnose u svoja gnijezda. Hranu odjednom deponuu na različitim mjestima u jazbinama. Većina njih, me|utim, kasnije zaborave ta mjesta. Ali, čak i to ima svoj razlog koji je odre|en od Allaha dž. š. Plodovi, koje vjeverice ostave i zaborave pod zemljom, vremenom puste korijenje i razviju se u novo stablo.
Kao i mnoga druga živa bića, i vjeverice, tako|e, posjeduju metode sporazumijevanja koje me|usobno koriste. Kada opaze neprijatelja, crvene vjeverice, naprimjer, mašu repom i počinju puštati uzbudljive glasove. Pored ovog metoda sporazumijevanja, vjeverice, koje se trčeći kreću po granama visokog drveća, svoje repove koriste, tako|e, i za osiguranje ravnoteže. Isto tako one svoj pravac, mijenjaju okretanjem repa. Rep vjeverice ima istu funkciju kao i kormilo broda. Pored toga, njihovi brkovi predstavljaju jedan veoma značajan faktor u osiguranju ravnoteže. Vjeverica kojoj su osječeni brkovi, ne može očuvati svoju ravnotežu. U isto vrijeme, vjeverica noću koristi brkove za uočavanje predmeta oko sebe.
Çocuklar! Sincapların bir de uçan cinsleri olduğunu biliyor muydunuz? Avustralya'da yaşayan ve boyları 45 cm. ile 90 cm. arasında değişen "uçan sincaplar"ın bütün türleri ağaçlarda yaşar. Aslında yaptıkları tam olarak uçma değildir. Bir ağaçtan diğerine uzun atlayışlar yaparak hareket ederler. Ağaçlar arasında bir planör gibi uçarak hareket eden bu canlılarda kanat yoktur, uçma zarı vardır.
Da li znate, djeco, da postoje i vrste vjeverica koje lete? Sve vrste "letećih vjeverica", koje žive u Australiji i čija veličina se kreće od 45 do 90 centimetara, žive na drveću. Zapravo, ono što one rade ne može se nazvati baš uobičajenim letom. Kreću se praveći duge skokove sa drveta na drvo. Ove životinje, koje se me|u drvećem kreću leteći kao jedrilica, nemaju krila već letačke opne. Letačke opne "vjeverica leteći šećer", koje predstavljaju jednu vrstu letećih vjeverica, protežu se od prednjih do zadnjih nogu; uske su i imaju duge dlake nalik na rese. A kod nekih vrsta letačka opna je u obliku opne načinjene od krznene kože. Ova opna proteže se do zgloba prednjih nogu. Leteća vjeverica baca se od stabla drveta i, pod utjecajem zategnute kože koja liči na jedrilicu, u stanju je odjednom preletjeti prosječnu razdaljinu od 30 metara. Zabilježeno je da su ponekad u stanju, u 6 uzastopnih skokova, preletjeti razdaljinu čak od 530 metara.
U stanju mirovanja male životinje veoma brzo gube toplotu i tako bivaju suočene sa mogućnošću mržnjenja, što za njih, a naročito kada spavaju, predstavlja jednu veliku opasnost. Me|utim, Allah dž. š. je za sve žive vrste stvorio zaštitne mahanizme, koji ih štite od utjecaja vanjskih štetnih uvjeta. Naprimjer, živa bića poput vjeverice, svoj debeli rep nalik na krzno omotavaju oko tijela i spavaju sklupčene kao lopta. Rep vjeverice je gotovo poput kaputa ili jorgana. Zahvaljujući repu, spašavaju se od smrzavanja kada spavaju na niskim temperaturama.
