21. Al-Anbiya' - Kur'an

• 1. Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.

• 2. I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju

• 3. srcā rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?"

• 4. "Gospodar moj zna" – reče on – "šta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve čuje i sve zna!"

• 5. Oni, čak, govore: "To su samo smušeni snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!"

• 6. Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi vjerovati?

• 7. I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!

• 8. Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili.

• 9. Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spašavali, a one koji su nevaljali bili uništavali.

• 10. Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?

• 11. A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!

• 12. I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.

• 13. "Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati."

• 14. "Teško nama" – oni bi govorili – "mi smo, zaista, nevjernici bili!"

• 15. I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.

• 16. Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između njih, da se zabavljamo.

• 17. Da smo se htjeli zabavljati, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne činimo,

• 18. nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog onoga što o Njemu iznosite!

• 19. Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se,

• 20. hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.

• 21. Zar će kumiri, koje oni od zemlje prave, mrtve oživiti?

• 22. Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju!

• 23. On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.

• 24. Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dokažite!" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Međutim, većina njih ne zna istinu, pa zato glave okreću.

• 25. Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"

• 26. Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani.

• 27. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.

• 28. On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopoštovanja prema Njemu, brižni.

• 29. A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" – kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce.

• 30. Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?

• 31. Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali.

• 32. I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.

• 33. I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.

• 34. Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?

• 35. Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.

• 36. Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vaše bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi.

• 37. Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!

• 38. Oni govore: "Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"

• 39. A da nevjernici znaju da tada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć,

• 40. nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i neće je moći nazad vratiti i neće im se vremena dati!

• 41. I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.

• 42. Reci: "Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?" Niko! Pa ipak oni od Kur`ana glave okreću.

• 43. Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoći, i niko nevjernike od Naše kazne ne može pod okrilje uzeti!

• 44. Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?!

• 45. Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" – ali, gluhi ne čuju poziv kad se opominju.

• 46. A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili!"

• 47. Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.

• 48. Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu grijeha klonili,

• 49. za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od časa oživljenja budu strepjeli.

• 50. A i ovaj Kur`an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poričete?

• 51. Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.

• 52. Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?"

• 53. Oni odgovoriše: "I naši preci su im se klanjali."

• 54. "I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi" – reče.

• 55. "Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?" – upitaše oni.

• 56. "Ne" – reče – "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati.

• 57. Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!" –

• 58. I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili.

• 59. "Ko uradi ovo sa bogovima našim" – povikaše oni – "zaista je nasilnik!"

• 60. "Čuli smo jednog momka kako ih huli" – rekoše – "ime mu je Ibrahim."

• 61. "Dovedite ga da ga ljudi vide" – rekoše – "da posvjedoče."

• 62. "Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" – upitaše.

• 63. "To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" – reče on.

• 64. I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!"

• 65. Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da ovi ne govore!"

• 66. "Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?" – upita on.

• 67. "Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?" –

• 68. "Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!" – povikaše.

• 69. "O vatro" – rekosmo Mi – "postani hladna, i spas Ibrahimu!"

• 70. I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo

• 71. i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,

• 72. i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim,

• 73. i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.

• 74. I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo – to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao –

• 75. i u milost Našu ga uvedosmo; on je, doista, od onih dobrih.

• 76. I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo

• 77. i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.

• 78. I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu –

• 79. i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale; to smo Mi bili kadri učiniti.

• 80. I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi s neprijateljem – pa zašto niste zahvalni?

• 81. A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo – po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo;

• 82. i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.

• 83. I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!" –

• 84. odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.

• 85. I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi.

• 86. I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri.

• 87. I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!" –

• 88. odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.

• 89. I Zekerijjau se – kada zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!" –

• 90. odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.

• 91. A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.

• 92. Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!

• 93. I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.

• 94. Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribilježili.

• 95. A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili neće Nama vratiti.

• 96. I kada se otvore Jedžudž i Medžudž i kada se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali

• 97. i približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. "Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili!"

• 98. I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate – bićete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete doista ući.

• 99. Da su oni bogovi, ne bi u nj ušli, i svi će u njemu vječno boraviti,

• 100. u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.

• 101. A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti,

• 102. huku njegovu neće čuti, i vječno će u onome što im budu duše željele uživati,

• 103. neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: "Evo ovo je vaš dan, vama obećan!" –

• 104. onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.

• 105. Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.

• 106. U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali,

• 107. a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.

• 108. Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!"

• 109. I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti;

• 110. On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete,

• 111. a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme."

• 112. "Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!" – reče on – "a od Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite."