1. Kunem se gradom ovim –
2. a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovome –
3. i roditeljem i onim koga je rodio,
4. Mi čovjeka stvaramo da se trudi.
5. Misli li on da mu niko ništa ne može?
6. "Utrošio sam blago nebrojeno!" – reći će.
7. Zar misli da ga niko vidio nije?
8. Zar mu nismo dali oka dva
9. i jezik i usne dvije,
10. i dobro i zlo mu objasnili?
11. Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? –
12. A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? –
13. roba ropstva osloboditi,
14. ili, kad glad hara, nahraniti
15. siroče bliska roda,
16. ili ubogoga nevoljnika,
17. a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju;
18. oni će biti – sretnici!
19. A oni koji ne vjeruju u dokaze Naše, oni će biti – nesretnici,
20. iznad njih će vatra zatvorena biti.
