15. Al-Higr - Kur'an
- 1. Elif Lām Rā. Ovo su ajeti Knjige, Kur`ana jasnog!
- 2. Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani.
- 3. Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znaće oni!
- 4. A Mi smo uništavali gradove samo u određeno vrijeme,
- 5. nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj.
- 6. Oni govore: "Ej, ti kome se Kur`an objavljuje, ti si, uistinu, lud!
- 7. Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš!"
- 8. Mi meleke šaljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da čekaju.
- 9. Mi, uistinu, Kur`an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!
- 10. I prije tebe smo poslanike prijašnjim narodima slali
- 11. i nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali.
- 12. Eto tako Mi Kur`an uvodimo u srca nevjernika,
- 13. oni u nj neće vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima davnašnjim.
- 14. Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali,
- 15. opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!"
- 16. Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili
- 17. i čuvamo ih od svakog šejtana prokletog;
- 18. a onoga koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva.
- 19. A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste,
- 20. i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite.
- 21. I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.
- 22. Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.
- 23. I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni,
- 24. i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će poslije doći,
- 25. a On, Gospodar tvoj će ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna.
- 26. Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog,
- 27. a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.
- 28. I kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog,
- 29. i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!"
- 30. svi meleki su se, zajedno, poklonili,
- 31. osim Iblisa; on se nije htio s njima pokloniti.
- 32. "O, Iblise" – reče On – "zašto se ti ne htjede pokloniti?"
- 33. "Nije moje" – reče – "da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog."
- 34. "Onda izlazi iz Dženneta" – reče On – "nek si proklet
- 35. i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!"
- 36. "Gospodaru moj" – reče on – "daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!"
- 37. "Daje ti se rok" – reče On –
- 38. "do Dana već određenog."
- 39. "Gospodaru moj" – reče – "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem,
- 40. osim među njima Tvojih robova iskrenih."
- 41. "Ove ću se istine Ja držati" – reče On:
- 42. "Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih."
- 43. Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti,
- 44. on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći.
- 45. Oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili, oni će u džennetskim baščama pored izvōrā biti.
- 46. "Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!"
- 47. I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti,
- 48. tu ih umor neće doticati, oni odatle nikada neće izvedeni biti.
- 49. Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv,
- 50. ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!
- 51. I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim –
- 52. kada su mu ušli i rekli: "Mir!" – on je rekao: "Mi smo se vas uplašili."
- 53. "Ne plaši se!" – rekoše – "donosimo ti radosnu vijest, učena sina ćeš imati."
- 54. "Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?" – reče on – "čime me radujete?"
- 55. "Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti" – rekoše oni – "zato nadu ne gubi!"
- 56. "Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" – reče on
- 57. i upita: "A šta vi hoćete, o izaslanici?"
- 58. "Mi smo poslani narodu nevjerničkom" – rekoše –
- 59. "samo ćemo svu Lutovu čeljad spasiti,
- 60. osim žene njegove, ona će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti."
- 61. I kad izaslanici dođoše Lutu,
- 62. on reče: "Vi ste, doista, ljudi neznani!"
- 63. "Ne!" – rekoše oni. "Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju,
- 64. donosimo ti ono što će se, sigurno, dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo.
- 65. Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!"
- 66. I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti.
- 67. U to dođoše stanovnici grada, veseli.
- 68. "Ovo su gosti moji" – reče on – "pa me ne sramotite,
- 69. i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!"
- 70. "A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?" – povikaše oni.
- 71. "Ako već hoćete nešto činiti, eto kćeri mojih!" – reče on.
- 72. A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.
- 73. I njih je zadesio strašan glas kad je Sunce izlazilo,
- 74. i Mi smo učinili da ono što je gore bude dolje, i na njih smo kao kišu grumenje od skamenjene gline sručili –
- 75. to su, zaista, pouke za one koji posmatraju –
- 76. on je pored puta, i sada postoji;
- 77. to je doista pouka za one koji vjeruju.
- 78. A i stanovnici Ejke su bili nevjernici,
- 79. pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi.
- 80. I stanovnici Hidžra su poslanike lažnim smatrali,
- 81. a Mi smo im dokaze Naše bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli.
- 82. Oni su kuće u brdima klesali, vjerujući da su sigurni,
- 83. pa i njih u svitanje strašan glas zadesi
- 84. i ne bijaše im ni od kakve koristi ono što su bili stekli.
- 85. Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili. Čas oživljenja će zacijelo doći, zato ti velikodušno oprosti,
- 86. Gospodar tvoj sve stvara i On je Sveznajući. –
- 87. Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur`an veličanstveni ti objavljujemo. –
- 88. Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od njih i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi
- 89. i reci: "Ja samo javno opominjem" –
- 90. kao što smo sljedbenike Knjige opomenuli,
- 91. one koji Kur`an na dijelove dijele.
- 92. I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost pozvati
- 93. za ono što su radili!
- 94. Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani,
- 95. Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju,
- 96. koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znaće oni!
- 97. Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore,
- 98. zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj,
- 99. i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!
