26. Aš-Šu'ara' - Kur'an
- 1. Tā Sīn Mīm.
- 2. Ovo su ajeti Knjige jasne!
- 3. Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?
- 4. Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli.
- 5. I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu.
- 6. Oni poriču – pa, stići će ih sigurno posljedice onoga čemu se izruguju.
- 7. Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito?
- 8. To je, doista, dokaz, ali većina njih ne vjeruje,
- 9. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
- 10. A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji se prema sebi ogriješio,
- 11. narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao" –
- 12. on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju,
- 13. da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu,
- 14. a ja sam njima i odgovoran, pa se plašim da me ne ubiju."
- 15. "Neće!" – reče On. "Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati.
- 16. Otiđite faraonu i recite: `Mi smo poslanici Gospodara svjetova,
- 17. dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!`"
- 18. "Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?" – reče faraon –
- 19. "i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?"
- 20. "Ja sam onda ono uradio nehotice" – reče –
- 21. "a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio.
- 22. A dobročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?"
- 23. "A ko je Gospodar svjetova?" – upita faraon.
- 24. "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete" – odgovori on.
- 25. "Čujete li?" – reče onima oko sebe faraon.
- 26. "Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka" – reče Musa.
- 27. "Poslanik koji vam je poslan uistinu je lud" – reče faraon.
- 28. "Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate" – reče Musa.
- 29. A faraon reče: "Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!"
- 30. "Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?" – upita on.
- 31. "Pa daj ga, ako istinu govoriš!" – reče faraon.
- 32. I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava,
- 33. a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela.
- 34. "Ovaj je zaista vješt čarobnjak" – reče glavešinama oko sebe faraon –
- 35. "hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?"
- 36. "Ostavi njega i brata njegova!" – rekoše – "a u gradove pošalji da sakupljaju,
- 37. sve čarobnjake vješte će ti dovesti."
- 38. I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,
- 39. a narodu bî rečeno: "Hoćete li se iskupiti
- 40. da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici!"
- 41. A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: "Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?"
- 42. "Hoće" – odgovori on – "bićete tada sigurno meni najbliži."
- 43. Musa im reče: "Bacite ono što želite baciti!"
- 44. I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: "Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!"
- 45. Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli.
- 46. Čarobnjaci se onda na tle baciše
- 47. i rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,
- 48. Gospodara Musaova i Harunova!"
- 49. "Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!" – viknu faraon. – "On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti; poodsijecaću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!"
- 50. "Ništa strašno!" – rekoše oni – "mi ćemo se Gospodaru svome vratiti.
- 51. Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici."
- 52. I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete gonjeni."
- 53. I faraon posla po gradovima sakupljače:
- 54. "Ovih je zaista malo
- 55. i rasrdili su nas,
- 56. a mi smo svi budni!"
- 57. I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,
- 58. iz riznica i dvoraca divnih.
- 59. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
- 60. I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.
- 61. pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što nas nisu stigli!"
- 62. "Neće!" – reče on – "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati."
- 63. I Mi objavismo Musau: "Udari štapom svojim po moru!" – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo;
- 64. i Mi onda tamo one druge približismo –
- 65. a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo –
- 66. i one druge potopismo.
- 67. To je, zaista, pouka, a većina njih nisu bili vjernici
- 68. a Gospodar tvoj je, doista, silan i milostiv.
- 69. I kaži im vijest o Ibrahimu
- 70. kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Čemu se vi klanjate?"
- 71. a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo",
- 72. on je rekao: "Da li vas oni čuju kad se molite,
- 73. ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?"
- 74. "Ne" – odgovoriše – "ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju."
- 75. "A da li ste razmišljali" – upita on – "da su oni kojima se klanjate
- 76. vi i kojima su se klanjali davni preci vaši,
- 77. doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,
- 78. koji me je stvorio i na Pravi put uputio,
- 79. i koji me hrani i poji,
- 80. i koji me, kad se razbolim, liječi,
- 81. i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti,
- 82. i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!
- 83. Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri
- 84. i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći,
- 85. i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati –
- 86. i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih –
- 87. i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,
- 88. na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,
- 89. samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti."
- 90. I Džennet će se čestitima približiti,
- 91. a Džehennem zalutalima ukazati,
- 92. i reći će im se: "Gdje su oni kojima ste se klanjali,
- 93. a niste Allahu; mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?"
- 94. pa će i oni i onî koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni,
- 95. i vojske Iblisove – svi zajedno.
- 96. I oni će, svađajući se u njemu, govoriti:
- 97. "Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi
- 98. kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali,
- 99. a na stranputicu su nas naveli zlikovci,
- 100. pa nemamo ni zagovornika,
- 101. ni prisna prijatelja –
- 102. da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!"
- 103. U tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,
- 104. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
- 105. I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.
- 106. Kad im brat njihov Nuh reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?
- 107. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
- 108. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
- 109. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi,
- 110. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!" –
- 111. oni rekoše: "Kako da te poslušamo, kad te slijede oni koji su najmizerniji?"
- 112. "Ne znam ja šta su oni radili" – reče on,
- 113. "svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati,
- 114. a ja vjernike neću otjerati,
- 115. ja samo javno opominjem!"
- 116. "Ako se ne okaniš, o Nuhu!" – rekoše oni – "bićeš sigurno kamenovan!"
- 117. "Gospodaru moj" – reče on – "narod moj me u laž utjeruje,
- 118. pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!"
- 119. I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili,
- 120. a ostale potopili.
- 121. To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,
- 122. a Gospodar tvoj je zaista silan i milostiv.
- 123. I Ad je smatrao lažnim poslanike.
- 124. Kad im brat njihov Hud reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?"
- 125. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
- 126. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
- 127. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
- 128. Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,
- 129. i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,
- 130. a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici?
- 131. Bojte se Allaha i meni budite poslušni!
- 132. Bojte se Onoga koji vam daruje ono što znate:
- 133. daruje vam stoku i sinove,
- 134. i bašče i izvore.
- 135. Ja se, doista, bojim za vas na Velikom danu patnje" –
- 136. rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,
- 137. ovako su i narodi davnašnji vjerovali,
- 138. i mi nećemo biti mučeni."
- 139. I oni su ga nastavili u laž utjerivati, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
- 140. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
- 141. I Semud je smatrao lažnim poslanike.
- 142. Kad im brat njihov Salih reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?
- 143. Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani
- 144. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
- 145. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
- 146. Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni,
- 147. u vrtovima i među izvorima,
- 148. u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?
- 149. Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete
- 150. zato se bojte Allaha i poslušni meni budite
- 151. i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,
- 152. koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju" –
- 153. rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;
- 154. ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!"
- 155. "Evo, to je kamila" – reče on – "u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi,
- 156. i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!"
- 157. Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.
- 158. I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
- 159. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
- 160. I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike.
- 161. Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite?
- 162. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
- 163. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
- 164. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
- 165. Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite,
- 166. a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" –
- 167. rekoše oni: "Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan."
- 168. "Ja se gnušam toga što vi radite!" – reče on;
- 169. "Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!"
- 170. I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve,
- 171. osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,
- 172. a zatim smo ostale uništili
- 173. spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili!
- 174. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
- 175. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
- 176. I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.
- 177. Kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite?
- 178. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
- 179. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
- 180. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
- 181. Pravo mjerite na litru i ne zakidajte
- 182. a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,
- 183. i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite,
- 184. i Onoga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se" –
- 185. rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;
- 186. i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi;
- 187. zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!"
- 188. "Gospodar moj dobro zna šta vi radite" – reče on.
- 189. I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana.
- 190. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
- 191. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
- 192. I Kur`an je, sigurno, objava Gospodara svjetova;
- 193. donosi ga povjerljivi Džibril
- 194. na srce tvoje, da opominješ
- 195. na jasnom arapskom jeziku;
- 196. on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih –
- 197. zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?
- 198. A da ga objavljujemo i nekom nearapu
- 199. pa da im ga on čita, opet u nj ne bi povjerovali.
- 200. Eto, tako to Mi u srca grješnika uvodimo,
- 201. oni u nj neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu,
- 202. koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali,
- 203. pa će reći: "Hoće li nam se imalo vremena dati?"
- 204. Zašto oni kaznu Našu požuruju?!
- 205. Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,
- 206. i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti,
- 207. zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?
- 208. Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali
- 209. da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.
- 210. Kur`an ne donose šejtani,
- 211. nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri,
- 212. oni ga nikako ne mogu prisluškivati.
- 213. Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od onih koji će biti mučeni!
- 214. I opominji rodbinu svoju najbližu
- 215. i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!
- 216. A ako te ne budu poslušali, ti reci: "Ja nemam ništa s tim što vi radite."
- 217. I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga,
- 218. koji te vidi kada ustaneš
- 219. da sa ostalima molitvu obaviš,
- 220. jer On, doista, sve čuje i sve zna.
- 221. Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani?
- 222. Oni dolaze svakome lašcu, grješniku,
- 223. oni prisluškuju – i većinom oni lažu.
- 224. A zavedeni slijede pjesnike.
- 225. Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude
- 226. i da govore ono što ne rade,
- 227. tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A mnogobošci će, sigurno, saznati u kakvu će se muku uvaliti.
